Što čitate 3.

[chesil]

upravo dođoh pitati jeste već pisale o ferrante i napuljskoj tetralogiji
ja sam je slistila zimus u 3 tjedna , nisam tako binge readala od enid blython i "5 prijatelja"
inače ne čitam na engleskom jer baš volim i cijenim dobar hrvatski prijevod, ali ovo nisam mogla čekati. morala sam odmah i sad saznati što se dalje događa.

zadnjih 100 stranica me nekako razočaralo (ne i sam kraj), ali opet sam si rekla - što je 100 stranica naspram više od 1500 ukupno. ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima, niti sam poželjela biti kao oni, dapače, toliko sam ih puta prezirala i pitala se koliko nisko mogu ići. ali, dobila sam uvid u svijet koji nisam poznavala - rađanje feminizma, spolno uvjetovan pristup obrazovanju 50.-ih i 60.-ih, tinejdžerske brakove i majčinstvo, svijet akademika, susjedstvo koje zatire čak i veze s nuklearnom obitelji, italiju i njene komuniste, teroriste i kršćanske demokrate, početak računalne ere, verbalno i fizičko nasilje na svim razinama. a sve to samo kao kulisa za priču o prijateljstvu, ljubavi i izdaji.
najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia iako sam kasnije guglajući skužila da je otok vulkanski sa sivkastim plažama, u mojoj glavi poprimio je obrise visa, tj. plaže kamenica u komiži i stopio se s nekoliko mojih najdražih ljeta

[Angie75]

najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia iako sam kasnije guglajući skužila da je otok vulkanski sa sivkastim plažama, u mojoj glavi poprimio je obrise visa, tj. plaže kamenica u komiži i stopio se s nekoliko mojih najdražih ljeta

ischia
to ti je otok na kojem je sniman "Talentirani Mr. Ripley", samo su mu tamo dali drugo ime. Ali baš se u filmu lijepo vide i grad i plaža, ja sam se zaljubila u to mjesto, zato sam i tražila gdje se zbilja nalazi i kako se zove.

[tangerina]

ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima

ja sam se dosta poistovjetila sa adolescenticom Elenom, baš mi je dobro prikazala taj pubertetski način razmišljanja, i super mi je bio jedan tren kad kaže nešto u stilu "sad mi to zvuči jako glupo, ali tako sam tada razmišljala i osjećala". Tako da mi je i to ljetovanje bilo malo mučno, jer je njoj bilo.. a svakako
ali da, inače su likovi ono... nekad ti ih je milo jer je svima teško, ali užasni su uglavnom
a opet genijalno užasni
recimo, trenutno me oduševljava Elenina mama

[Beti3]

upravo dođoh pitati jeste već pisale o ferrante i napuljskoj tetralogiji
ja sam je slistila zimus u 3 tjedna , nisam tako binge readala od enid blython i "5 prijatelja"
inače ne čitam na engleskom jer baš volim i cijenim dobar hrvatski prijevod, ali ovo nisam mogla čekati. morala sam odmah i sad saznati što se dalje događa.

zadnjih 100 stranica me nekako razočaralo (ne i sam kraj), ali opet sam si rekla - što je 100 stranica naspram više od 1500 ukupno. ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima, niti sam poželjela biti kao oni, dapače, toliko sam ih puta prezirala i pitala se koliko nisko mogu ići. ali, dobila sam uvid u svijet koji nisam poznavala - rađanje feminizma, spolno uvjetovan pristup obrazovanju 50.-ih i 60.-ih, tinejdžerske brakove i majčinstvo, svijet akademika, susjedstvo koje zatire čak i veze s nuklearnom obitelji, italiju i njene komuniste, teroriste i kršćanske demokrate, početak računalne ere, verbalno i fizičko nasilje na svim razinama. a sve to samo kao kulisa za priču o prijateljstvu, ljubavi i izdaji.
najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia iako sam kasnije guglajući skužila da je otok vulkanski sa sivkastim plažama, u mojoj glavi poprimio je obrise visa, tj. plaže kamenica u komiži i stopio se s nekoliko mojih najdražih ljeta

Zbog ovog osvrta cu procitati do kraja, potrudit cu se da prevladam ljutnju na junakinju. Nikako, ali nikako mi ne pase njen stav prema zivotu.
A Italiju volim. Jako.
Nisam bas sigurna sto moje nezadovoljstvo postupanjem knjizevnih likova, ma sto nezadovoljstvo, cista ljutnja na njihove odluke i ponasanje, govori o meni, ali znam da to ne smijem reci ni jednom psihologu.