Bubilo ja gledam godine djece i mislim se šta ona nema stariju djecu :mrgreen: pa skužim text dalje.
Bubilo ja gledam godine djece i mislim se šta ona nema stariju djecu :mrgreen: pa skužim text dalje.
Hej žuta, kako si?
Tražila sam linkove, ali zapravo je puno toga u postovima, nema smisla to sve ovdje kopirati. Postova je naravno more. Ali obično na svaki post prvo moderatorice stave neki duuugaacak post iz kojeg se puno lijepih i savjeta i tekstova nađe.
Ne uspjevam kopirati, pa pokušaj ovako:
- nađi grupu na fejsbuku ako već nisi u njoj, zatraži pristup ;) (Odgoj i osobni razvoj)
- nadi post od 15.11.2022., autorica M.R., pa pogledaj odgovor koji koji je dala H.D., dugačak post s nekoliko linkova na kraju.
- u tražilicu upiši “granice”; nadi post od 26.01.2020., autorica B.B.
- možeš nakon toga pročitati i svih 10.000 objava i postova u grupi :lol:.
Polako, korak po korak, evo uspjela sam jedan link iskopirati:
http://www.familylab.hr/wp-content/u...JJ_Granice.pdf
I evo ga, kako je krenula na produženi, sad se sve kasnije vraća. Jučer je prvo pitala smije li s kolegicom još biti vani, pa sam rekla da u krugu blizu. Nisam je poslije mogla naći i vratila se tek dva sata kasnije. Kad se vratila razgovarala sam s njom i objasnila da sam se brinula, da je dogovor bio da ostane blizu. Jutros joj velim dobro da si me jučer prvo pitala, ako ćeš danas ići s kolegicom isto me prvo pitaj pa ću ti staviti sat da znam gdje si. Nema je. Kaj je isparilo iz pamćenja ili što?
A zašto joj ne staviš sat odmah ujutro?
Jer ga na tjelesnom bu skinula i zaboravila. Osim toga, dogovor je bio da dođe javi se s kim ide kuda, koliko i onda joj stavim. Još mi je premala da samo drito iz škole ode šalabajzat.
A onda ništa, nemoj je pustit dva-tri dana šalabajzat, pa će naučit lekciju. :mrgreen:
Iako ne kužim zašto ne bi mogla kćerka voditi računa ako skine sat da ga vrati na ruku. Ok djeca su različita, al u nekom trenu moraju naučiti voditi računa o svojim stvarima.
Btw meni je baš super što voli tako skitat i bit na zraku a ne visit u stanu s mobitelom u ruci :aparatic:
kod mene je bilo prvo doma se javiti, ostaviti torbu i onda su mogli van; sad se jave telefonom/porukom
Da, nema torbe pa je ne mora vraćat. Ipak, tražila sam je da se javi kamo ide s kim, bar to. S obzirom na to da nema fon, al mi prvi razred jednostavno nije da samo ode i da ne znam kad ni što. Zato, da, sad bum po nju. Plakala je kak kišna godina. Rekla sam joj da jedan dog nije ispoštivala, da novi dog treba zaslužit. Ne znam. Smatram da ne pretjerujem.
Mislim da ne pretjeruješ. Ako ti pretjeruješ, onda sam ja tek diktator. Naša je isto prvi razred i nigdje ne ide nakon škole sama. Ako imaju neki dogovor, onda je to dogovor i s nama roditeljima, pa mogu biti kod nas ili kod nekog drugog kući, mijenjamo se. Česta su ta druženja, ali u stanu ili u dvorištu zgrade gdje vidim s balkona da su tu.
Ima mobitel, mogla bi se javiti, ali ne damo. Ona je isto plakala ko kišna godina dok je tražila svoje pravo na slobodu, ali kako god ovo zvučalo, to me uopće ne dira, uvjerena sam da dijete u prvom razredu nema što lutati ulicama s drugom djecom.
I idemo po nju nakon škole. Ali ajd, idu i drugi roditelji po svoje klince pa bar to nije još uvijek razlog za dramu.
Ne pretjeruješ žuta, nisu ni svi kvartovi kao onaj od Lili ;).
Moja je tek u 3. krenula sama doma, i dobila mobitel. Ja do škole imam fajn 20 minuta hoda, njima to dođe i na pol sata kad se vuku i zapričaju, ima najdulji put do škole od ovih koji ne idu busom/autom i negdje na pol puta ostane sama, i prva dva razreda ju je uvijek netko kupio.
Sad ju tek pustim da ide sama doma, a nekad ostane s nekim negdje, ali ima mob i nekad nazove i svakih 15 minuta: “sad sam točno tu i tu, srela sam nekoga pa ćemo malo ostati”.
U prvom razredu ju nisam puštala da ide sama, predaleko mi je to bilo za nju (1.2 km, nema javnog prijevoza na tom putu), jako je zvrkasta.
Kod njih su u prvom razredu samo rijetka djeca išla sama doma, pretežno samo ona koja stanuju najbliže školi. U 2. ih je dosta krenulo samo kući, ja sam bila najstroža i pustila tek u trećem :mrgreen:.
Tako da, ako ti škola nije na 50 metara od kuće, i ne možeš joj dati mob, nisi ništa prestroga, samo joj daj jasno do znanja što očekuješ. Mislim, ja sam mojoj mogla priuštiti mob, ali to je dijete koje nikad ne zna gdje su joj naočale, jakna, olovke… pa nekad i školske knjige, pa joj zbog toga dugo nisam dala mob.
Po meni je to prerano da u 1.r. bude 2 sata vani direkt iz skole i da ne znam gdje je.
BB, istina ovisi o kvartu. Kod nas je normalno da djeca idu sama do škole, svima je škola blizu, jako puno pješačke zone u kvartu, šetnjica, parkova.
Krenu sami u/iz škole neka djeca u prvom a mislim svi u drugom razredu.
Poznajemo se mi roditelji u kvartu.
Posve normalno nam je da djeca ostaju u kvartu nakon škole.
Nije imalo smisla da dolaze u prazan stan i ćupe ako mogu bit vani na svježem zraku s prijateljima, pogotovo kad je lijepo vrijeme.
Zato nam je svima nekako bio lakši taj prelazak u 3.razred bez boravka jer smo znali da su oni svi zajedno u grupi vani. Nisu odmah morali čim je završio boravak boravit po 4-5h solo doma. Ključić oko vrata i kao mi nekad s ekipom vanka.
No svjesna sam da takva situacija danas više nije po kvartovima barem zagrwbačkim, što više to je postala rijetkost.
Žuta koliko joj je daleko škola? Ima li prometnica? Može li ti samo pozvonit na portafon i javit se da je u kvartu i da ide u djir?
Kad je već bez torbe, nema ni smisla da se vraća doma, dovoljno da ti se javi?
Ne pretjeruješ. Moj mlađi je iz te vreće, taj se volio skitati otkad je prohodao, a ni danas nije drugačije. Morala sam doduše krotiti obojicu. Mjera je bila zabrana odlaska na rođendane (recimo u trajanju 2 tjedna ili mjesec dana, ovisno o težini prijestupa) i zabrana pozivanja na druženje. To im je bilo važno, pa su jako vodili računa, baš u nižim razredima OŠ.
ne pretjeruješ
to se reže u korijenu, tj. u prvim razredima se slažu pravila s djecom, poslije će biti kasno
uostalom, ne braniš izlazak nego samo želiš da se javi prije izlaska i da kaže gdje će biti
Moji su tek u 3. (nakon boravka) krenuli sami van, tada su i dobili prve mobitele...
Dotad s bakom i dedom u park poslije škole...
Nisam shvatila ovo sa satom, to je sat kojim ti pratiš njezino kretanje, ili sat na koji ona mora gledati kad se treba vratiti doma? Zna li uopće ona na sat? Možda ne bi bilo loše da napravite dogovor kad se mora vratiti, ako već ima sat, to bi joj dobro došlo i za stjecanje osjećaja za vrijeme.
Ma ovi pametni dječji satovi koje danas imaju djeca prije nego dobiju mobitel, s njih mogu nazvat i javit se.
Ja sam svojima nabavila mobitele ranije upravo zato što smo takav kvart da su djeca poslije škole uvijek i stalno vani, posebno niži razredi.
Što su stariji čak su i i manje vani jer jednostavno moraju više učiti, više je gradiva i obaveza.
Moj je 1. razred i ne ostaje sam nakon škole, a koliko znam ni nitko drugi iz njegovog razreda. Svi u razredu su "boravkaši" i roditelji, bake, starija braća... ih skupljaju u točno određenim terminima (15, 15.30, 16, 16.30 h).
Tek od 3. razreda (u pravilu, kad više nemaju boravak) počinju ostajati na školskom igralistu nakon nastave.
I naši su skoro svi boravkaši.
buba klara, nikad ne ostaju djeca vani s vršnjacima nakon boravka? ni kad je lijepo, sunčano?
Moraju ići doma ili biti s bakama i didama?
Moguće da ja imam skroz drugu perspektivu. Moj sin je išao u 1. razredu sa svojom grupom dečki u školu i zajedno su se vraćali. Na trgiću bi obavezno malo igrali nogomet i zapravo doma dolazili kad i mi s posla.
Starije dijete, kćerka je tako krenula s frendicama u školu u 2. razredu nakon Božića. S mladjim smo olabavili a i njih dečki je bila baš fina grupica, svi su išli zajedno. Mi svi roditelji smo znali di su i šta rade.
Vjerujem da toga ima u ostatku Hrvatske, pogotovo u manjim mjestima i gradovima, kao i kod nas, da nismo iznimka. :aparatic:
Jako puno ovisi o tome jel dijete ima ekipu iz svoje ili susjedne zgrade za doći do škole, da nema prometnih cesta, da je pitomi kvart/selo/mjesto/grad, da je škola djeci blizu na par min.
Ostaju, ali ne sami. Koliko ja znam, djeca iz naseg razreda (1. r.) ne landaraju sama okolo po kvartu. Zimi kad su kraci dani, ostanu se jos poigrati ali uvijek je netko od odraslih tu. Sad u proljece/ljeto, uglavnom idu doma pa se vrate kasnije na igraliste/u park oko 5-6.
Ovi stariji salabajzaju sami okolo.
1. razred ne.
Kužim.
500 metri, ima taj zavoj kaj je nezgodan i odraslima jer je plac pa se vozači nonšalantno tam parkiraju i ne gledaju oće nekoga pregazit na zebri, ali sam joj objasnila da ide na drugoj zebri, portafon ne dela, al ok danas je kišurda, pa idem po nju
da, prati sve, i more se javit na njega, znala bi očitat brojke, a sad kaj razumije ne znam, pa dogovor je bio, ali ga nije ispoštovala
Oni se ne prestaju svaditi, dan, noć, jutro, podne, iza obroka, prije, stalno, najmanja 6 isprovocira, najstarija 9 se hvata na svaku najmanju riječ, počeli su koristiti ružne riječi, nisu ih mogli od mene čuti jer ne govorim tako, ... ništa neće pospremiti samo optužuju jedan drugog tko bi trebao, ne mogu pustiti crtić jer je sve borba i tko bi trebao kad što, ucjene, obećanja, galama, ništa ne pali, ...
Nastavak s ove teme
https://forum.roda.hr/threads/88264-...61#post3272661
Dobio je nekoliko trojki, baš mu ne ide.
Bili smo jučer tri sata šetali tu su se malo smirili, došli doma da radim ručak, ubrzo je opet krenulo natezanje, još se oporavljaju od prehlade, msm kašlju nemoguće pa je i san po noći slab, možda i to ima utjecaj.
Što se škole tiče ne mogu dići ruke ako vidim da zapinje s nečim. Evo je najmanja zapinjala s matematikom pa smo prošli. Starija s prirodom i društvom. Msm kako da djeca znaju pojmove "ralica", "koliba" ako to nikada nisu vidjela. Moj stav je da se s djecom uči učiti u manjim razredima poslije sama vode računa.
Plivanje oni ne vole posebno osim najmanje, jučer sam vidjela ima hrvanje i tekvando u sesvetama, mali to neće, on bi košarku, a cure ples, pa ću to ispitati. Po ljeti eventualno uzmem mjesečnu obiteljsku kartu za bazen.
Ne bi on k ocu već je to rekao u ljutnji iznerviran što sam mu uzela njegove najdraže neprocjenjive rukavice s otiskom kostiju, morala sam ih uzeti kad sam curama već uzela hrpu toga pa da ne bude izostavljen, jer za dečke nema toliki izbor nakita, đinđa i sl.
Definitivno s bivšim ne bih mogla ništa, on je veliki faktor stresa i otežavanja.
Da, to me zapravo muči, balans između autoritativnosti, bez da me zamrzi do kraja, imam vremenski okvir do puberteta, a onda su prirodno naklonjeni odupirati se svemu što starci kažu.
Meni se sviđa način te mame, koja je svrha roditelja ako ne gura i usmjerava. Nisam imala nikog oko sebe ko dijete osim mamu periodično da me motivira da ipak zapnem i naučim pjesmicu napamet, to sam zapamtila i poslije me vodilo kroz više razrede. Gdje bih dospjela da sam imala nekog uvijek prisutnog. Želim biti tu za njih, a sad ako je s presingom valjda je i to dio zadatka. Osim eto kad nas sašiju serije prehlada onda smo svi tankih živaca.
Jasno, pa nisi robot. Svi puknemo s klincima, kad-tad.
Ali ako stavis na vagu da ih nadzires uz povremeno pucanje ili s druge strane, skola je njihova odgovornost, nek rade sta hoce i zivjet cemo u miru i tisini doma, onda izvazes u obliku mogucih posljedica...
Točno, ekstremi ne valjaju, ni ne kažem da moraju donositi odličan, ni ne radim s njima iza produženog, ali ako zapinje možemo proraditi, eh sad je tu baš to što inače ne radimo poslije škole, pa je ta promjena nova i samim time "bolna".
Ne mogu biti potpuni liberal, to bi buljilo u ekrane dan i noć, odlazilo spavati u 11 pol 12, jedva se ustajalo s podočnjacima.
žuta ogromna je razlika povremeno uskočit i bit kobac koji svakodnevno radi s/umjesto djecom, a u to se često pretvore takvi roditelji.
Govorim o djeci bez poteškoća.
Primjeri koje sam vidjela oko sebe nisu uspješno okončani u smislu da su djeca stekla radne navike i preuzela svoju odgovornost via-a-vis škole nego dapače njihov odnos prema školi je ostao isti samo što su roditelji u jednom trenu odustali i pustili. Ako nekad ne pustiš pa dokaaad????...pa nećeš valjda i u srednjoj s njima učiti.
Već iza 5og razreda kreće konkretnija nastava i tada radne navike postaju ključni faktor.
Možda da imaju svoje vrijeme za sebe i učenje odvojeno, da im sportovi budu u različitim terminima, manje bi bilo prilike za svađu, a više za učenje i mir.
Ekrane, igrice skroz sreži koliko je moguće, kad odrade obveze onda može zabava i opuštanje, tako postavi stvari.
Ja nikako zapamtit koji su ono razred starija i srednji - 2. i 1. razred? Može li starija malo pojasnit sinu, usput korisno i druže se normalno?
Sad ti se čini da ćeš pokrivat samo niže razrede osnovne,al ne poznajem nikoga ko je pokrivao 1. do 4. razred a nije nastavio i 5. razred, neki i 6., a jedan dio do kraja osnovne :mrgreen: jel želiš biti među njima i tako 3 puta? Vjeruj, ne želiš.
Cure su vrlo proaktivne. Klinac mi je upitan. On bi šerafio legiće dan i noć, dan i noć. Moram ga pod hitno upisat na sport.
Lili. Starija ima više običaj spustit se na njihov level nego ozbiljno pomagati.