Mislila sam što se tiče naših primalja koje za to nemaju dozvolu.
Printable View
Mislila sam što se tiče naših primalja koje za to nemaju dozvolu.
A pod izbjeći sankcija mislila sam na "uvozne" primalje, ili samo doulu koja dobro zna što radi, a možda je nekome i doula previše.
jao, pratim ovu temu ali samo me sve više boli želudac od nje
Što mi smeta u rodilištu..... jao....
ne znam otkud bi počela
Sretna sam da smo mali i ja živu glavu izvukli zbog njihovog neznanja/nebrige/inercije
Jer smo im samo broj... ništa više od toga
ja nisam mogla vjerovati da se to događa usred zagreba u 21 stoljeću...
OK, ovo nije tema koju bi trebale čitati trudnice prvorotke definitivno!
A zašto ti (ili ja) šaljemo djecu u vrtić ili školu, a možda su bolji vrtići i škole u Austriji?
Ja nisam nastavnica, a ni liječnica, a iz plaće uplaćujem za naše javno školstvo i zdravstvo. Drugo nemam.
Njemu se obraćam.
Ogromna, ogromna većina žena se boji roditi doma i vjeruje ili želi vjerovati da će u rodilištu dobiti pravu skrb.
Pa red bi bio i da malo prodiskutiramo što je to dobro, a što manje dobro u tim rodilištima.
Jer druga nemamo, to su jedina mjesta gdje idemo.
Na ovu drugu rečenicu rekla je marta, niti je ilegalno niti slijede sankcije.
A tema je počela o tijeku fiziološkog poroda, i sve nastavno na to, pa i koliko se primjenjuje u našim rodilištima.
Ne znam koliko si pratila i kad si se uključila.
a možemo opet i o PKK
LOL
Žena koja rada kod kuce treba imati mogućnost stručne pomoći , sve ostalo je loše i rizicno.
Činjenica je da se fiziologija puno bolje vidi kad nisi u rodilistu, ali ovo nije tema o porodu kod kuce.
niti o njegovom velicanju kao jedinom dobrom izboru.
ovo je tema o fiziologiji poroda i kako ju dobiti ( i ) u rodilistu. Zašto je vazno imati fizioloski porod ( i) u rodilistu.
Zasto prirodan porod ne bi bio legitiman izbor koji bi se mogao dobiti kad dođes i rodilista , ali bez pritiska i borbe?
yup, nema srednje opcije....
užas
liječnik koji me pratio u dvije zdrave trudnoće ispričao mi je svoje iskustvo iz kojeg je o porodu najviše naučio: bio je u liječničkoj misiji u Africi i veli pripremili mi ( na liječničke timove se misli) šatore, krevete, steriliziramo u nemogućim uvjetima... i jednoj rodilji došli trudovi, sjatilo se nekoliko žena iz sela i ode ona iz našeg sjenovitog šatora i visi s grane i rađa, uspravno, drži se za granu, žene je hrabre. I rodi. I sve je one dopratiše natrag u šator, tu će dobiti hranu. 8-) I kad iskusi to jedan liječnik-opstretičar i shvati zašto je rodilja tako napravila, onda razumije fiziologiju.
Možemo mi govoriti i o rizicima u tim uvjetima, komforu rodilišta, ali čovječanstvo se rađa od spilje, preko štalice pa do dan danas opstalo. I obično u paketu s intervencijama dolazi drugi paket, postporođajni koji kreće iz ishodišta: možda su vam bradavice uvučene, mlijeko slabo i ostali mitovi... A sve je vrlo jednostavno, samo uvrsti u jednadžbu.
Ma, ne samo da nema srednje opcije , nego nema niti poštovanja prava pacijenata koja su osigurana zakonom.
I to je ono zabrinjavajuce. A hoće li žena dobiti fiziologiju ili epiduralnu u tri u noci ( obzirom na njezine želje i sklonosti), ovisi o tome kako joj je grah pao.
Nisam ni ja nastavnica, zato ih šaljem u školu, vrtić (ne u Austriju). Za razliku od većine na ovoj temi ne vjerujem potpuno u "savršenstvo prirode" i zaista mislim da priroda koji puta zakaže, ili možda ne ako se uzme u obzir pojam "prirodne selekcije". Eh sad, opterečena vlastitom znatiželjom i željom da shvatim one koji razmišljaju drugačije, nije mi jasno zašto pored tolike vjere u vlastite snage, savršene mehanizme prirodnog poroda... u bolnici riskirati ta stravična rezanja, šivanja bez lokalnog anestetik, drip...?
netko je tu spominjao stalu, a jedan moj prijatelj dok je studirao medicinu stalno je ponavljao da ce on poroditi radje svoju zenu u stalici nego u bolnici. Ja sam uvjek mislila - vidi ga nadobudni student pa laprda bez veze. A ja pak na drugom studiju i skroz druge profesije pa nista ne kuzim.
Inace doktor/ica iz prethodnog posta kaze da je najgore roditi u kadi. Jer se u kadi nesmije rezati pa smo poslije koma za sivanje, i zato sto je u kadi jako prljavo.
Dobro da je nisam poslusala! Najbolji savjet mi je dao jedan uvazeni ginekolog kad sam na pol trudnoce odlazila iz Hrvatske, sva u komi kako cu naci dobrog doktora za porod. Rekao mi je - doktor vam uopce ne treba, treba vam dobra primalja koja ce vam biti majka i sestra dok radjate. Imao je pravo. (Beti to je bio dr. M., ako prepoznajes)
edit: i to što sirius kaže. nije omogućeno
naime, željela bi pedijatrijski pregled djeteta isti dan a ako ne rodim u bolnici kako ću to ostvariti?
Ne smijem više čitat ovo. Opet mi se javio onaj osjećaj ljutnje i očaja s poroda.
Evo da se vratim na pitanje o onome sto mi se svidjalo u bolnici, ili barem sto mi je odgovaralo (jer sam i dalje, zapravo, htjela roditi doma, a nisam mogla, niti cu u principu ikad moci, usprkos organiziranosti sistema, dostupnosti, itd.).
Imala sam vlastitu sobu, dijelila sam je samo s onima koje sam ja zeljela unutra, plus medicinsko osoblje koje, vecinom, nije bilo s nama. Soba ima i vlastitu kupaonu, cistu, ono da ti nije ni najmanji bed sjesti na skoljku. Skoljka je visa od prosjecnih (americkih barem) i odlicno je smjestena u kupaoni da se i najveca trudnica moze bez problema smjestiti, okrenuti, a i drzati za razne rukohvate. Tamo je i kada, koju se smije koristiti kad god. Znaci nema predradjaone i radjaone i cega vec. Kad sam dosla, tu su me smjestili, a tu sam i ostala. Ponekad se nakon poroda seli u novu sobu, ponekad i ne. Ja sam selila jer im je ova, najveca, trebala za nekog drugog. Nije mi smetalo, naprotiv, pasalo mi je tih 50m setnje. Stvari je prenio vec netko, valjda moji, mozda medicinsko osoblje, svakako nije bilo nesto cime sam se ja bavila 3-4 sata nakon poroda.
Temperatura sobe, rasvjeta, vrata, prozori, eventualna muzika i TV (htjela sam tisinu, iako sam mislila da cu zeljeti nesto drugo), moja odjeca i obuca... sve je bilo moj problem i po mojoj zelji. Do te mjere da sam skoro rodila u gacama, a grudnjak smo svakako zaboravili pa je na kraju propisno smetao kad se Debeli rodio.
Moj plan poroda je bio alfa i omega cijele price. Podosta stavki je bilo 'protiv' standardnih pravila (ok, procedura, nepisanih) bolnice, ali sama cinjenica da sam ga napisala i predala i da je stavljen u moj karton znaci da se igramo po tim pravilima, a ne njihovima. Naravno da je tu i tamo netko van cijele price pokusao napraviti nesto po proceduri, ali to se uglavnom nije ticalo mene tj. do mene ne bi ni doslo. Razgovarali su s mojom doulom i/ili muzem.
Jela sam i pila koliko sam htjela, nista nije stavljeno u mene ili izvadjeno iz mene bez mojeg pristanka, no u principu nisu ni gnjavili ni zapitkivali vise od minimalnog (opet preko doule i muza) jer je pisalo u planu da ne zelim nista, vec da cu sama traziti ako mi nesto treba.
Moj doktor je usred noci obavijesten o mojem primitku u bolnicu, iako nije u to vrijeme bio dezuran. Da je bio potreban, dosao bi u bilo koje doba noci. Ovako me dosao pozdraviti, pitati kako sam (a i zelim li pregled, na koji sam, u tom trenutku i pristala) prije pocetka svoje redovne jutarnje smjene. Takodjer me pitao kad zelim da opet dodje. Dolazio je svakih par sati, nije nista gurao u mene, nije me nicim drpao, niti forsiarao nesto sto nisam htjela, ili sto je on mislio da bi mi trebalo. Dosao bi vidjeti kako sam i zelim li nesto drugo ili novo.
Jedna od medicinskih sestara mi se nikako nije svidjala (rastegla sam porod preko tri smjene), ali u principu je moj problem sto nisam trazila zamjenu. Jednostavno se nisam htjela zamarati, iako je to skroz legitiman izbor/mogucnost. Puno ljudi ga ne koristi jer misle da sve treba biti kako bolnica dirigira. Zadnja smjena je bila odlicna. S obzirom na to da je tu porod poceo zapinjati, tj. ulazila sam u milijunti sat trudova bez ikakvog posebnog pomaka, stvarno se trudila, skupa s doulom, smisljati nove polozaje, s loptama i bez lopte, jastucima, krevetom, foteljama, stolcima, sto god. Ono sto je bilo vazno je da su svi znali da ne zelim ikakve intervencije, osim ako su stvarno medicinski neophodne i tako su se i ponasali.
Na drip sam pristala ja, kad smo vise-manje iscrpili sve druge ideje, a ni ja vise nisam mogla stajati na nogama, znajuci zasto, kako i zbog cega ga dobivam (i za glukozu sam se slozila, izmedju ostalog znajuci i da bi je bili uklonili da vise nisam htjela, ali odgovaralo mi je pa sam ostavila). Infuzija je bila jednostavno mobilna, tako da se kretala kamo i ja. Rodila sam u polozaju koji sam sama izabrala, osim u dijelu gdje mi je primalja kroz polu smijeh, u izgonu, objasnjavala da moram rasiriti noge jer mi dijete nema kamo. I, vid' vraga, bila je u pravu.
Dijete je hvatao doktor, po mom izboru, isti koji me pratio kroz trudnocu. Istina, skoro je zakasnio jer je Debeli neocekivano odlucio izaci. I tu je sve proteklo onako kako smo mi zeljeli. Nisu ni rasvijetlili sobu kao stadion (upalili su malo jaca svjetla tek kad me doktor trebao sivati, uz anesteziju, jer mu je bilo bitno da vidi sto radi, no i to je bilo samo na jednom dijelu sobe i nije osvjetljavalo bebu i dijelove tijela koji nikome nisu bili zanimljivi. Pupkovina je otpulsirala, pokazali su mi posteljicu, pupkovinu i ovoje, pitali zelim li ih ponijeti doma (to ni sad ne znam je li dio procedure ili im je pasalo uz plan poroda, haha). Pitali su me zelim li da obrisu/okupaju dijete, rekla sam da ne. Pa su samo krpicom obrisali ostatak mekonija s glave. Ostavili su nas na miru oko tri sata (provjeravali su samo tu i tamo, tiho i mirno, disemo li i treba li nam sto) tijekom kojih je i moj doktor ostao u bolnici, iako su barem dva bila preko njegovog radnog vremena. Nakon toga smo preselili u drugu sobu do koje sam odsetala sama, gurajuci dijete u onom nekom... necemu (taj dio bolnicke procedure nisu dali preskociti, ali barem ja nisam morala u invalidska kolica :lool:). Tu prica krece nizbrdo, ali to vise nema veze direktno s ovim osobljem, itd. Drugi put cu pametnije tj. otici cu odmah iz bolnice, sto sam glupavo odbila ovaj put. Dijete nitko nije odvojio od mene niti jedan jedini trenutak, ne samo odmah nakon poroda, vec tijekom cijelog ostanka u bolnici. Zapravo, lazem, jednom sam im dopustila da ga odvedu na mjerenje jer sam bila sama i htjela sam se istusirati. Ono, dobro mi je doslo da pitaju smiju li nesto.
Doktora nisam nasla preko veze, samo uz preporuku zena koje poznajem, a inace mi je on i redovni ginekolog. Nisam mu platila niti novcica van redovnog zdravstvenog osiguranja i iznosa koje sam bila duzna platiti bolnici, a ne njemu. Kad sam mu javljala da sam trudna tj. kad je saznao kad mi je, otprilike termin, rekao je da ce biti tamo. Tijekom cijele trudnoce sam uvijek znala kad ga nece biti i koliko dugo. Pred kraj sam imala i raspored dezurstava. Nikad nije s nama razgovarao s visoka, uvijek je slusao sto imamo za reci (ne samo ja, vec i moj muz), sve s cim se nije slagao, objasnjavao bi na vrlo razumljiv nacin, opet nikako s visoka i kao jedinu istinu. Niti u jednom trenutku se nisam osjecala kao da je trudnoca bolest i da ce me on od necega izlijeciti (zapravo mi je bilo skroz fora kad je rekao da je on zapravo prerusena primalja, sto je i dokazao). Cak i kad smo pricali o mogucnostima indukcije, rekao mi je da, s obzirom da smo znali tocan 'termin', negdje tamo nakon dva i pol tjedna iza termina, da ce ga biti malo frka i da bi volio da rodim. Ali da opet necemo nista napraviti ako ja ne zelim (na kraju nismo ni trebali).
Ono sto je zalosno jest cinjenica da je ovo daleko od normale u americkim bolnicama. Moguce je, puno lakse nego kod nas, ali samo uz pomoc doktora koji podrzava nesto sto je van standarda. Standard, ovdje, je da je trudnoca grozna bolest koja se lijeci lijekovima, broj trudnica s gestacijskim dijabetesom je nenormalan, postotak carskih u ovoj istoj bolnici je skoro 40% (ok, u prilog im ide cinjenica da je rijec o Mayo sistemu koji je jak sto se patologije tice pa je dobar dio carskih stvarno i nuzan) i da je generalan stav zena u regiji da je trudnoca nesto dosadno, bolno, tesko i da to treba sto prije rijesiti, ma kako god.
Zao mi je sto je ovakav princip stoljecima daleko i od hrvatskih bolnica, naravno. Osim eventualno privatnih soba, sva druga infrastruktura postoji. Hocu reci, infrastruktura nije ni potrebna, zapravo. Samo malo dobre volje i vjerojatno podosta edukacije osoblja.
Hm. Malo sam se raspisala. :lool:
No, ajmo se mi vratiti fizioloskom porodu, ne moramo se baviti ni lijecnicima ni rodilistima.
samo ću kratko:
nažalost sve što sam napisala nije moje mišljenje već činjenično stanje. znam to što iz vlastitog iskustva, što iz iskustava drugih žena, što iz usta prijatelja zaposlenih u rodilištima, na fakultetu medicine, u školi za primalje, na farmaciji, te na kraju, iz usta samih liječnika.
činjenica je da u rodilištima imamo opremu koja se ne koristi zato jer ju osoblje ne želi koristiti
činjenica je da doktori nemaju prilike vidjeti neometani porod (izgon je samo dio poroda i rijetko je neometan, čak i kada žena dođe u bolnicu u zadnji čas)
ovo "prava" primalja ili "pravi" doktor odnosilo se na one pojedince koji pokušavaju ići protiv struje, ima ih, ali su rijetki kao bijeli jelen, zato jer ni njima nije lako, pritisci da se prilagode sistemu su strašni
zašto ne izreći istinu na glas? pa nije sramota to reći/napisati, sramota je što to tako jest.
ispričavam se jer je ovo već otišlo u offtopic, ali istovremeno je i povezano s temom, pa sam ipak još ovo napisala.
meni u bolnici paše mogućnost hitne intervencije u slučaju potrebe, moderna dijagnostika, kirurgija i antibiotici su nešto na čemu sam zahvalna da su meni i mojoj bebi dostupni, ako nam ikad zatrebaju.
ups, nije na kraju ispalo baš tako kratko :oops:
Postoji li ikoji razlog da liječnik "gleda" fiziološki porod od prvog truda? Što tu ima za gledati? Malo je poroda koje liječnik "gleda" od prvog truda. Uglavno tek od polovice ili još kasnije. (inducirani su izuzetak). Što će liječnik u porodu od početka? Jedino da ga držimo u dnevnom zadnjih par dana pa neka vidi...
Glavno da sam ja u potpunosti u krivu.
Pa kad jesi, a i ovaj argument ti je promašen.
cemu sluze onda predradjaone, ko je u njima i zasto? osim trudnica.
i jos bolje, sta je u njima i zasto, te kako je u njima i zasto? :)
Pa evo ovim postom nisi u potpunosti krivu, skoro se slažem s tobom, nema on što gledati fiziološki porod. Ni na početku, ni na sredini ni na kraju. On može slobodno sjediti u svojoj sobi i kopati nos. Liječnik je tu da liječi, dakle, da uskoči ako nešto krene po zlu. To tad, nek ne zbunjuje rodilju i nek ju ostavi s babicom. Predanom svom poslu.
Ali... kako bi onda opravdao svoje postojanje kad bi iz noći u noć, iz dana u dan samo kopao nos?
Pa Mojca u nas su dr ginekolozi i opstetricari - zaboravljas na konizacije,kiretaze,endometrioze....
Ne zaboravljam... samo karikiram.
Naravno da su potrebni za milion manjih ili većih sitnica... ali nek se drže toga. Oni su liječnici, dakle treba da liječe, a ne da zakompliciraju.
Nemam ništa protiv da dođu ako nešto krene po zlu, do tad, dovoljna je babica.
Hoću reći... ovi naši od svega vide patologiju. Mene je jedan kod nas htio rezati u 38 tt, drugi inducirati u 39 tt... oboje bez nekih stvarnih indikacija. Na kraju sam u Austriji došla do 41+0, istina, na kraju je bio CR, ali su zbilja davali šansu prirodi do krajnjih granica. Strpljivo, nježno i s beskonačno puno uvažavanja.
Bilo bi baš dobro da liječnik gleda fiziološki porod od prvog truda, pa da može vidjeti kako žena hoda između trudova, priča, zastane, pojede ili popije nešto, stane u trudu, sagne se kako već osjeti potrebu, njiše se, diše.
A ne leži cijeli porod na lijevom ili desnom boku.
(to je razlika između moja druga dva i prva dva poroda).
.
Nisam sigurna da li većina vas ima dojam kako hrvatski liječnici kopaju nos u svojim ordinacijama dok žene odrađuju prvo, ili koje već porođajno doba, pa im je za zamjeriti što ne gledaju trudnicu kako se saginje, pije vodu, diše...
Da se razumijemo, ne mislim kako je tako nešto bezveze, dapače, ali uvjeti su daleko od mogućnosti za takvu opservaciju, a još dalje od savršenstva.
Možda bi ipak trebalo da prvo upoznaš više činjenica o životu, zdravstvu i brojnom stanju populacija raznih plemena pre i nakon "dolaska belog čoveka" a tek zatim pokušaš da komentarišeš. Meni je sa mojim znanjem o "plemenima" zaista ružno, tužno i diskriminišuće to što si napisala.
U svakom slučaju ne izumiru zbog toga što im žene imaju tradiciju da poštuju fiziološki porođaj.
Još samo da dodam kako se u javnosti, od prijateljica, poznanika, Pere Perić često čuje kako liječnici nisu odreagirali na vrijeme, pod time mislim sljedeće: nisu na vrijeme odlučili o carskom rezu, predugo čekali inducirati porod, često sa dugotrajnim, čak i fatalnim posljedicama. Dalje, uzeti ću kao primjer prvorotku kod koje trudovi često traju duže od onih 12 sati i na prvi trud iz straha i neznanja juri u bolnicu, je teško odraditi fiziološki porod zbog prostornog i vremenskog ograničenja.
Možda to nije pravedno prema rodiljama, zapravo sa stajališta poštivanja nekakvog ljudskog dostojanstva definitivno nije, ali se puno previše nabada o tome kako liječnici, sestre ne valjaju, a premalo se razmišlja o nedostatku osnovnih uvjeta - što prostornih, što broju zaposlenih u zdravstvu.