liječnik koji me pratio u dvije zdrave trudnoće ispričao mi je svoje iskustvo iz kojeg je o porodu najviše naučio: bio je u liječničkoj misiji u Africi i veli pripremili mi ( na liječničke timove se misli) šatore, krevete, steriliziramo u nemogućim uvjetima... i jednoj rodilji došli trudovi, sjatilo se nekoliko žena iz sela i ode ona iz našeg sjenovitog šatora i visi s grane i rađa, uspravno, drži se za granu, žene je hrabre. I rodi. I sve je one dopratiše natrag u šator, tu će dobiti hranu. I kad iskusi to jedan liječnik-opstretičar i shvati zašto je rodilja tako napravila, onda razumije fiziologiju.
Možemo mi govoriti i o rizicima u tim uvjetima, komforu rodilišta, ali čovječanstvo se rađa od spilje, preko štalice pa do dan danas opstalo. I obično u paketu s intervencijama dolazi drugi paket, postporođajni koji kreće iz ishodišta: možda su vam bradavice uvučene, mlijeko slabo i ostali mitovi... A sve je vrlo jednostavno, samo uvrsti u jednadžbu.