Ajme riba... sinoć listamo Stickermania album s ribama, objašnjavam grdobinu, kako leži u pijesku, kako lovi... i dodam kako je fina za jesti... i skužim da dijete ima tri godine, a nije grdobinu probalo.
:(
Printable View
Ajme riba... sinoć listamo Stickermania album s ribama, objašnjavam grdobinu, kako leži u pijesku, kako lovi... i dodam kako je fina za jesti... i skužim da dijete ima tri godine, a nije grdobinu probalo.
:(
pa da. i kad si čovjek priušti tu prokletinju od skuplje ribe, onda se grize jer u ovakvoj krizi nije baš pametno tolike novce davat za spizu.
i nije istina da više nema srednje klase. recimo skandinavski liječnici su itekakva srednja, tj. viša srednja klasa. a bome mislim da ni njemački nisu daleko. i sigurno, sigurno, sigurno ne razmišljaju da li im je preskupo jednom u dva tjedna s obitelji vani pojesti ručak.
Pa moja liječnica opće prakse bome razmišlja i koliko znam niti ne odlazi, moja ginekologica sa dvoje poodrasle cure isto, naš dječji doktor također sa njih troje, ali primarius sa prvog poroda, ili neki poznati plastični krirug, pa ne, vjerojatno ne mora o tome razmišljati, pogotovo ako još nije prva generacija od koje je počelo stvaranje početkog kapitala, što je za novije generacije i na zapadu postalo sve teže u odnosu na prije svega 40 godina.
Za skandinaviju stvarno ne znam, osim sa tv-a i novina da su neke stvari drugačije nego u ostatku zapadne Europe, školstvo, zdravstvo itd...
safran, jel ti to želiš dokazati da je standard njemaca isti kao standard u hrvatskoj? il možda i niži malo :D
Evo malo usporedbe (jako na brzinu izguglano): kupovna moć u Europi.
Naravno:mrgreen:
Jasno da ne, nego da je standard jako relativan pojam. Ti tu pričaš o nekim biftekima svako toliko, a ovi naši bogatuni od frendova bifteka vidjeli nisu mjesecima kao niti ti, iako žive u svojoj viletini, a samo jedna kola im vrijede kao naš stan. Ali zato plačaju djeci privatne gimnazije. To hoću reći.
Dobro, mi niti jedemo bifteke, niti imamo za privatnu gimnaziju. Za privatnu stvarno nemamo, a bifteke ionako baš ne volimo:mrgreen: I plava riba je zakon, srdele rules:-P
nemoj si to raditi, to sam ja radila kad smo krenuli s racionalizacijom troškova prije par godina, pa sam znala pogledati svoje lijepe hoglice za 2000kn koje sam kupila samo tako, jer sam se zaljubila i osjećala se ko glupa krava jer sam dala toliko na čizme, a što bi sad s tim novcima da imam viška....
nema smisla, to sam okrenula u pozitivu- jednom davno, u nekom drugom životu sam jela po restoranima, shopingirala i putovala bezbrižno i sretna sam da imam i takvo iskustvo
zamisli da sam tada u svojim dvadestima štedila na životu i sad u tridesetima si takvo što niti ne mogu priuštiti i da hoću, a što nose četrdesete u ovoj prčiji nitko ne zna, zato sam sretna da sam vidjela nešto svijeta, potrošila na neke "luksuze" ...
Davno jednom sam čula ovu:
"Ako u dvadesitima nisi jak, nikad nećeš biti jak,
ako u tridesetima nisi pametan, nikad nećeš biti pametan,
ako u četrdesetima nemaš novaca, nikad nećeš imati novaca."
U četrdesete ušla u dugovima... Nema mi pomoći. :mrgreen:
Što se guilt tripa tiče... proći će me... samo se sad paralelno rola još nešto što me može dovesti u situaciju pukovnik ili pokojnik. I užasno sam napeta zbog toga.
joj šafran, pa nije standard tako relativan pojam. na stranicama eurostata ima svih mogućih statistika, kolko god ti srce želi, po svim zemljama članicama. mislim, mi uspoređujemo zemlju koja je svjetska gospodarska velesila sa hrvatskom. koja je na svim mogućim listama (osim valjda tvojih i grčićevih :D ) na začelju kolone.
I onda šafran, šta je tu relativno? Ne da se zaključit tko ima bolji standard, cvijeta ili tvoji prijatelji s viletinom, autima u vrijednosti stana i privatnim školama?
Tak moj muž gleda jednu pidžamu koju sam mu kupila na poklon za Novu Godinu prije...ja mislim 2008. Schisserova, sniženje, 950 kn, od nekog drvenog pamuka (takav je bio opis, ne sjećam se u čem je bila caka).
Sjećam se još danas kako sam ležerno prodavačici odgovorila da ne, ne na rate, hvala.
950 kn. Pidžama. What was I thinking...
Evelina :lool:
Ja sam negdje izmedju: mi jedemo srdele, djeca brancina :mrgreen:
Kad samo to vole :mrgreen:
Samo... Mogu i ta djeca pojesti, sto su vece, i apetit je veci i troskovi. Ne samo hrane, naravno.
safran nije napad, ali evo kolegica je sad godinu dana na postdoku bas u Njemackoj. njene rijeci, a nema razloga da me laze, kaze da je hrana, kozmetika i odjeca znatno jeftinija nego kod nas. i da joj je sad vec zlo kad se mora vratiti natrag na nase cijene. a placa joj je i visa tamo, nego tu.
ovdje placa kredit za svoj stan, tako da joj ni ovdje stanovanje nije palo s neba, vec ga placa.
i ne znam zsato imas potrebu nas uvijeriti da je standard ovdje jednak kao i u njemackoj.
ne kazem da nije tesko ni tamo, ali brate dragi nemoj molim te da na kraju isapdne da oni iz Afrike imaju kao i mi standard.
slažem se s cvijetom, šafran mislim ad nisi svjesna pravog staanj u Hrvastkoj jer tu ne živiš, dođi živjet na 2 mjeseca pa ćeš vidjet.
a i ovaj Grčič je dobro uletio, taj čovjek nema pojma o poslu za koj iej nadležan, u toj sam branši i to je strašno koliko nam je unazadio sustav upravljanja i korištenja sredstava iz EU fondova, pa mi još nemamo uopće ni blizu dovoljan broje projekata da povučemo sredstava a on priča ko da je nama EU dala te pare pa sad pare čekaju da ih potrošimo majko mila moja....grrrrr....
kad ga vidim na telki, naježim se.
Meni sestra živi u Stuttgartu, njih je 4 s jednom plaćom (dobrom muževom) žive puno bolje nego nas 4 s dvije iznadprosječne hrvatske plaće.Imaju na kredit stan od 100 m2 a mi od 67m2 jel trebam reći da smo stalno u minusu i muž i ja.
Možda šafran ti opisuješ svoju situaciju al vjeruj mi to ne vrijedi ni za njemački prosjek a kamoli većinu.
Ima ja takvih koliko hoćeš... Ne toliko robe... koliko knjiga, art materijala, ukrasa za bor...
A lijepo mi je baka govorila...štedi.
:(
I što je najgore, znala sam da će doći kriza, jer je to jednostavno pravilo, periodički dolaze krize... i znala sam i kad će biti, okvirno... malo me pretekla.. ja sam ju očekivala 5-10 godina kasnije :mrgreen: ali sam ignorirala taj feeling koji imam još od neke 23-24...
sjećam se čak da sam u Njemačkoj kupila djeci pastu za zube Elmex 3x jeftiniju nego kod nas, ostala sam paf i odmah kupila 3.
evelina :lool:
ja isto imam takve dvije pidžame, isto schisser i još ih nosim.
i par komada max&co koje još nosim.
al ajd, to mi stvarno ne pada teško, ta skupa roba. dok mogu kupiti pidžamu u lidlu, dobro je :mrgreen:
Meni sad muči Schisserova trenirka koja se razvukla u roku keks. Milenijska kolekcija... a nisam godinama pomislila na nju.
Ajte kvragu, sad će se sjetiti svih propalih investicija. :lol:
Za usporedbu standarda evo vrlo jednostavnog primjera: radim u velikoj financijskoj grupaciji i kontaktiram sa kolegama koji rade posao identičan mom u austriji i njemačkoj npr. (i u drugim zemljama, ali s ovima se oduvijek volimo uspoređivati :mrgreen:)
Dakle imamo istu razinu obrazovanja, otprilike jednako iskustvo, isti naziv radnog mjesta i opis posla. I radimo u istoj firmi globalno. Oni zarađuju dva i pol puta više od mene neto. Ako u tu računicu ukalkuliramo i činjenicu da su hrana, odjeća i higijenske potrepštine tamo jeftinije - vrlo je jasna razlika u standardu.
Ma nisam svjesna sigurno prave situacije, jer ne živim dole, to je istina, živjeti i povremeno doći je ipak razlika, znam ja to.
Lili znam da se ovdje lakše živi, svjesna sam toga. Mi smo svoj stan skoro otplatili, ali još ćemo neko vrijeme sigurno biti u njemu, iako je fakat mali za nas četvoro, ali to je naš izbor. Jer sa većim stanom, tj. s obzirom na cijenu nekretnina danas ne bi si mogli sigurno priuštiti gro drugih stvari, od muzičke za oboje djece, preko jahanja za nas dvije + još sad još malo i sin, do svako malo koncerata i bez da važem svaki cent za klopu itd..Znam da je tvojoj sestri lakše nego tebi, znam i to da mnogi u Hr usprkos malom stanu nemaju za kruh.
Cijene znam usporediti, to nije problem, znam da mi isto kupujemo elmex za 1,29 eu, znam da u Zg dođe 30 i nešto kn, mislim koma znam, ali ono što pokušavam reći da je osobna sreća relativan pojam. Ustvari sam imala potrebu ujtešiti, jer i mi smo bili jednom prije u rućnoj siutaciji, znam kako je to.
A mi shvatile ne kao utjehu nego kao uvjeravanje da je ovdje isto kao i u Njemačkoj a znamo da nije. :-)
Ma sve 5, mislim da nisi možda dovoljno svjesna KOLIKO lakše vi živite tamo nego mi ovdje. Da je samo prilike, ja bih zdipila s obitelji van, znaš onu: "Bože čuvaj Hrvatsku, odoh ja u Njemačku" :lol:
Htjela bi samo jednu stvar naglasiti iz svojih nizozemskih cipela:
Na stranu sada marke odjece i wc papira, privatna ili javna skola, auto ili pjeske, ono sto meni cini glavnu razliku izmedju Hrvatske i zapada je cinjenica da ovdje, ako sutra ostanem bez posla i ja i MM, ako se razbolimo, necu morati kopati po smecu. Nitko nece biti gladan ni bos.
Stovise, nece mi ni hipoteka biti upitna.
A imamo nula ustedjenih eura. I nemamo obitelj kao zaledje.
Isto tako, kad sam se god susrela s nekim problemima pravne vrste, imala sam osjecaj zasticenosti kao medo u Drvaru.
A nije da mi ne nedostaje Jadran.
ovo za hipoteku ne znam, višak mi je poboldano.
tu i tamo znamo s našim vjenčanim kumom koji živi u njemačkoj (i koji od svoje plaće plaća svoj unajmljeni stan, bivše žene unajmljeni stan, djeci alimentaciju (dvoje ih je), čak i ženi je plaćao alimentaciju /nezaposlena/ neko vrijeme) načeti temu standarda ovog ovdje i onog njegovog. koji pored svega toga što poplaća od plaće - živi.
prvo, on se načuditi ne može ovdašnjoj skupoći, a drugo, smatra da dokle god si mi možemo priuštiti ljetovanje i nije tolika kriza.
istina, ja ne znam kako bih njemu, a niti sebi, objasnila da to što ja odem na more ne znači da i ostatak godine živim u skladu s tim standardom.
valjda mi je to ljetovanje zadnja linija obrane, mogućnost da se osjećam kao čovjek po svojim mjerilima, tipa eto, kao malo i ja negdje putujem i "mogu" si to priuštiti :-/
Naravno da ovo ovisi o hipoteci, ali nasa je rata kredita jeftinija od iznajmljenog stana puno manje kvadrature.
Plus smo imali povlasticu odgode placanja dijela kamata kao starteri. Plus je stan takav da u slucaju nuzde imamo mogucnost rentati sobu na odvojenoj etazi studentima.
Brund, brund.
I nama je to ljetovanje zadnja linija obrane.
Pa se od 10-dnevnog ljetovanja financijski oporavljam do Božića.
lunja x
pokušavam pratiti svakodnevne troškove i ne brinuti previše.
kupili smo fen i frižider na rate (nekako nam se to činilo manje zlo nego da odročimo našu mini štednju)- nismo protivnici obročnog plaćanja. ova zima se ne čini dovoljno hladna da bi hranu držali na balkonu.
ono što me ponukala na razmišljanje i razgovor o financijskoj propasti nije moja rastrošnost (nikad ne kupujem skupe stvari i ne žalim za njima; skupa odjeća, delikatesni dućani, fino vino, otmjeni hoteli - jednostavno nikad mi nije bilo dostupno) nego želja da živim život u kojem se neću opterećivati izborom ovaj mjesec u kino, onaj u lunapark, a treći kazalište li još gore krpanjem cipela kartonom i vrećicom dok ne dođe plaća, ali ne ova nego ona treća.
Sensodyn pasta za zube je na akciji u Plodinama, 16,88 još 4 dana ili do isteka zaliha. Neki dan sam vidjela.
Lakalut je u Metrou 17,49
Popustolovac je dobra stranica, ako ne idete često po dućanima ili vam ne nose kataloge :) http://www.popustolovac.hr/proizvodi...ji-kozmo-64262
nama se bas desilo to 'dabogda imao pa nemao' u punom sjaju :mrgreen:
nekad smo imali solidan standard, md je imao ustedevinu, imali smo za uz kredit i za ici na more, skijanje, rucati vani ponekad, kupovala se i sminka ono ysl, clinique :lool:.. sad gledam hocu li uz kredit i rezije uopce moci platiti svima skolu, vrtic. hranu kupujem direktno od proizvodaca, kruh pecem sama, robu na burzi, da skolske knjige treba kupiti morali bi dici kredit. auto star 15 godina, pa dokle odveze, za novi (rabljeni) nema ni u primisli. more je misaona imenica, skijanje takoder :lool:
na kozmetiku srecom ne trosim, tj minimalno jer ne koristim vise od osnova (sapun, sampon, pasta za zube).
ne znam, trebalo mi je par godina da prebolim odlaske na more ili bilo kakva putovanja osim do bg gdje je drugi dio familije, skijanje jos sanjam :psiholog:
Baš čitam cijelu temu, super je, potakla me na razmišljanje. I sjetila sam se dana dok sam bila klinka, čekanja u redovima za crni kruh (mama je čekala, ja sam bila dijete i sve mi je bilo super, ali sad kužim kako joj je bilo), kupovanja na nekakve bonove, pa ono još prije vožnja par-nepar registracija određene dane, pa malo kasnije, kad sam studirala, znala sam otići u Zagreb i natrag par dana s 10 kuna u novčaniku (stopirala, ništa nisam jela), završila faks i pohvaljena među najboljim studentima, sad radim, imam ok plaću, mm je privatnik (tu nekad ima i previše, a nekad mjesecima ništa, još ja moram dodati). Ali, kad to sve sada gledam, nije nam baš tako loše, i mnogima oko mene, svi kukaju kako je prije bilo bolje, ali ja se pitam jesu li zaboravili te dane, ili smo mi drugačije živjeli (moji roditelji, mislim).
Moram priznati da ni mm ni ja nismo ljudi od tablica, od praćenja akcija, kupovanja unaprijed i planiranja, jako smo impulzivni. Imali smo u proteklih 13 godina dana s hrpom novaca, dana bez kune, s hrpom dugova, s minusima i kreditima, bez minusa, s hrpom kartica, bez kartica, ono baš svega i svakakvih financijskih turbulencija, ali u cijeloj priči mi je najbitnije da niti u jednom trenu ni ja ni on nismo krivili onog drugog i da naša ljubav nije imala veze s lovom. To me nekako drži da ćemo uvijek naći izlaz.
Ja se malo više trudim oko štednje i planiranja za stare dane, on malo manje. Nekako imam osjećaj da se vozimo u brzom vlaku bez kočnica i nadamo se da nećemo naletiti na veliku nizbrdicu :roll:
I onak, kad imamo para trošimo k'o pijani milijunaši, a kad nemamo stisnemo se i čekamo da prođe :)
Bojim se da stiže vrijeme stiskanja koje će duuuugo trajati.
Ima izreka "stedi se kad se ima" - stediti kad se nema je jako tesko, jer nemas. Trenutno smo u koliko ono, sest godina recesije? I sve vlade su uspjele u samo jednom - da zacementiraju status quo koji nas je tu i doveo i sad nas vodi jos dublje. Ne vjerujem u skori oporavak. Nema razloga za njega.
Drago mi je da je mamitzi kupila fen i frizider, ipak zivimo u 21 stoljecu, u EU, valjda se to ipak (jos uvijek) podrazumijeva.
Ja sam osobno zbog svega ovog izgubila onaj prethodni optimizam i polet, nekad sam troskove planirala do maksimuma financijskih mogucnosti, danas planiramo stednju i bjezimo od bilo kakvih dugorocnoh obveza. Imamo premali stan, stare aute itd ali snasli smo se, dobro nas sluze. Ne znam samo sto za dvije-tri godine, ici u 40-ima u avanturu jos jednog stambenog kredita ili ne. Vidjeti cemo kako je situacija s radnim mjestima, i opcenito ekonomija. Jer prije sam uvijek mislila - ako necemo imati iznajmiti cemo ili prodati, sad vec vidim da bi to vise nije brzi izlaz, jer se na prodaju ili najam ceka mjesecima pa i godinama...
Super tema, s puno dobrih savjeta. Prošla sam sve faze osobnog razvoja po pitanju financija. Dotakla dno prezaduženosti koje mi je uništilo zdravlje i onda rekla dosta. Sada bježim od minusa kao od vraga, karticu koristim samo debitnu. Znači trošim ono što imam ušteđeno i pokušavam štedjeti koliko mogu. Ima jedna dobra knjiga koju bi preporučila pročitati "Miljunašev um". Meni je bila jako poučna...