Ovako nekako i mi. Kao larmama. Subotom pjaca, kuhanje, ciscenje, utakmica od j. Nedjeljom planinarenje.
Printable View
Ovako nekako i mi. Kao larmama. Subotom pjaca, kuhanje, ciscenje, utakmica od j. Nedjeljom planinarenje.
Autumn, pročitala si mi misli.
Ovo je fenomen. Diže mi se kosa na glavi kad čujem takve stvari. Postalo je moderno od muža radit idiota koji nije sposoban obavljat kućanske poslove. Kao da smo mi rođene s kuhačom i peglom u ruci. Tako je moja mama, koja je radila 8+ sati svaki dan, radila SVE doma, iako je tata bio spreman sudjelovati ravnopravno. Jer "ja ne mogu gledat kako on pola sata pere suđe, on ne zna kuhat, nespretan je, nije on za to, lakše je meni itd".
I nije to specifično za Balkan, ima toga svugdje nažalost.
slažem se sa Sirius
prečesto oko sebe viđam žene koje same sebe miniraju
"neće on meni usisavati ni veš slagati ni s djecom ga neću ostaviti jer ne zna on to tako dobro kao ja"
"djetetu je obukao dvije različite čarape, onu staru majicu s rupicom, a ormar pun nove robe, a nije ih ni počašljao, bla bla bla"
pa što?
što fali djetetu kojem je tata obuo različite čarape ako su proveli lijepo popodne npr. u parku?
djetetu ništa ne znače te čarape, ništa
ali mu znači vrijeme s ocem
ali NAMA znače čarape, NAMA je važna ta idealna slika
umjesto da nam je važniji sadržaj
eto, to je jedna iskarikirana situacija ali ima ih million ako smo takvi da muža/tatu smatramo nedovoljno sposobnim da obavlja stvari poput nas
hoću reći, treba pustiti takve nebitne detalje i partneur dozvoliti da ih obavlja na svoj način iako se nama on možda ne sviđa
i apropos spremenja po kući
pa moj nikada ili gotovo nikada ne obavi npr. usisavanje podova poput mene, tako dobro jel :mrgreen:
al neću mu to reći, nek obavi kako zna, pogotovo što kod mame u životu nije ni čašu morao/trebao pomaknuti sa stola
zato obožavam čitati Peterlin i druge mame muške djece koje ih uče takvim stvarima i usađuju im navike koje će im sigurno dobro doći u obiteljskom životu jednog dana
i hbg, ne možemo ni uvijek biti sretni do bola i da nam sve paše u svakom trenutku
AQ pokušaj se prisjetiti nekih dobrih osobina koje tm ima, a sigurna sam da ih ima
dozvoli mu da obavlja stvari na svoj način
malo i ti spusti kriteerije oko higijene stana
meni je užasno važno da mi je proctor čist
a ponekad mi je malo manje važno ako ne stižemo
pa obavim/o drugi dan, neće se bome sviejt srušiti zbog toga
tako, nedje treba popustiti i ne nametati sebi i drugima previsoke standard
pogotov kad su djeca mala, to je najiscrpljujuće razdoblje
i malo poradi na snu, upiši djete ne znam, u 4-satni program ako si u mogućnosti
za to vrijeme odradi posao pa navečer provedite vrijeme skupa, tm i ti
pogledajte skupa neki film, lezite u miru i tišini...
to treba iz dana u dan, graditi strpljivo
nema ništa od ultimatum i vikanja
i javi kako ste :-)
Flopice, hug!
Ovo što su cure napisale o necjepidlačenju kad netko drugi radi kućne poslove je jako bitno. Muž ili djeca nisu usisali kao ja? Nema veze. Nije sjajno, ali je bolje nego je bilo. Savršenstvo se postiže samo ustrajnom praksom.
Meni su sad ti dani s malom djecom u kući daleka prošlost...tak su brzo klinci narasli da mi se vrti u glavi.
Btw.nije ih jednako lako/teško uvježbati jer je jedan poslušan, ali bez inicijative, a drugi kreativac, ali šlampav do bola... uvijek ostavi bar jednu čarapu pod stolom ili krevetom. Jednom će me možda njegova žena kleti što ga nisam drugačije odgojila, a za starijega vrijedi isto jer taj sve posluša, ali se nikad sam ne pokrene...
Eto, ljudi su različiti. Treba i to uzeti u obzir. Ni mi nismo isti kakvi smo bili prije braka ili rođenja djeteta. Treba se prilagoditi i dogovoriti tako da teška vremena svima budu podnošljiva.
Evo moj sin svaki dan prazni perilicu i jednom u dva tjedna nešto razbije. Mm bi mu već sto puta zabranio išta radit. Puno je to suđa kroz godinu, nakupi se, al ja ne dam. Nek razbija i radi. ;)
Treba imati malo deblje živce i jeftinije suđe. Ali koja je alternativa? Da ja sve radim i padam unesvjest od umora a juniori da smišljaju gluposti za ubit vrijeme. Neš majci.
Za mene su kućanski poslovi idealan izum za otjerat objest iz čeljadi i muške i ženske. Nitijedno učenje ne formira karakter ko sparivanje milion sličnih crnih čarapa 39-43 lol Shaolin trening
Hahaha
mentalni trening.
MM je imao neki dan mentalni trening juniora koji se morao dici u 4 30 ujutro i ici s njim odraditi voznju . Tek toliko da vidi da se mora odraditi popravak mobitela. Oduseljenje pubertetlije ne moram niti opisivati. :mrgreen:
Odlična fora. Šteta što Mm ne može povest juniora na posao. Te životne lekcije su najbolje.
Slažem se, a nažalost imamo relativno malo prilike za to... ne možeš djecu učiti cijepati drva ako jeu kući plin... gdje da ih pošalješ okopavati vrt ako živite na 11.katu nebodera?
Zbog svega ovoga mi stvarno nije jasno kako kuć.poslovi u današnje vrijeme mogu biti tlaka, a imamo 1001 aparat da nam to olakša... ne peremo veš na rifljaču, ne peglamo ko nekad peglom na ugljen, ne pečemo kruh ako to ne želimo itd. Pa kako je onda ljudima teško, fakat ne razumijem. To je često samo nedovoljno dobra organizacija.
Pikula
odlicno ti je ovo s carapama to bih mogla mom malenom uvalit.jest mal 4 god.al nek krene vjezba i mozak.
ja sam danas dok sam bila sama s njima doma a morala nesto pakirat uvalila krpe i one sprejeve za prskanje i rekls ajmo da se sjaje komoda fronte odkuhinje i stol. Oni presretmi jer su korisni a ja sve stigla.nahvalila ih poslijea stvarno su lijepo osvjezili namjestaj :-)
Potpis na svaku riječ. Ja stvarno često čujem da ljudi kukaju i grcaju u poslu, a imaju par komada djece kojima treba očistiti i skuhat s mašinom za robu, za suše, usisivačem, parnom postajom, štednjakom na struju, bojlerom...na raspolaganju.
Mi već 5,6 godina imamo peć na drva zimi i nosimo sami drva na treći kat, a prije toga mm i ja idemo po našim maslinama ili uokolo po borovini i pilamo, pakiramo u vreće, nosimo do auta, pa istovarimo pred kućom. Ja sam gradsko dijete koje je do prije 6 godina živjelo na centralnom i stvarno nije mi teško. Čak mi je lijepo tako provodit vrijem s mm, ali da na isti način moram prati robu, da za ugrijat mlijeko ujutro djeci moram naložit vatru itd. bilo bi mi teško. I ovo s peći spominjem jer ponekad je dovoljno samo malo promijenit perspektivu kako bi čovjek naučio cijenit ono što ima.
a meni nema veze s temom. možda bi ipak trebali imati malo empatije.
sa svim aparatima ovog svijeta majci koja doji i ne spava u komadu godinu, dvije, pet.. je teško. san je primarna čovjekova potreba i nenaspavanoj osobi je teško.
fizički je nositi drva puno teže nego upaliti radijator. psihički je nositi drva puno lakše nego živjeti s osobom koja svaki slobodan trenutak visi na kompu i ne sudjeluje u zajedničkom životu.
nosili ste drva ZAJEDNO i poslije ste bili umorni, zadovoljni i sretni.
ako pričamo o zajedništvu, dobroj komunikaciji i ljubavi koju dijelimo potpuno je nebitno nosimo li drva ili usisavamo stan ali bitno je da imamo osjećaj da smo obitelj u punom smislu te riječi. da svi članovi sudjeluju i da se sve članove cijeni i voli.
podjela posla može biti pola- pola ili nekako drugačije ukoliko ljudima tako odgovara.
većina ljudi u radnim akcijama uživa. fizički rad oslobađa ukoliko dijelimo i zajedništvo.
rijetke su one koje cijeli život uživaju u skupljanju prljave robe po podu.
' fali samo dobra organizacija'- da je dobra organizacija 'samo' mi bi danas živjeli u puno boljoj državi...
Sve je jos gore. Na moru smo. On s nama par dana. Cijelo vrijeme mobitel,surfanje. Nema razgovora,nema druzenja. Kad je dijete budno,onda se vrti sve oko nje. Kad zaspe,on konstantno visi na mobu. Pukla sam u trenutku kad sam shvatila koliko sam usamljena s njim i koliko se osjecam sama,bio on tu ili ne. Komunikacije nema. Pokusala sam biti mirna i ne prigovarati cak i onda kad mi nesto zasmeta. Al puko mi film! Ne znam sta ce biti od svega..
Ma nece. Prije sam mu znala napisati mail. Prije tjedan-dva sam ga molila da mi napise pismo mailom i da mi opise sto mu smeta kod mene,da opcenito napise sta misli i kako se osjeca. On naravno nikad nema vremena za to. Ma boli ga!!
ma naravno da neće, vjerojatno prčka po mobitelu baš zato da bi izbjegao ozbiljne razgovore
Ma i chat je predugačak. Najbolje da ga gađa slovima-magnetićima za frižider.
Nisam citala bas svaki post, ali sam stekla dojam da je korijen problema nakacenost na internet zbog kojeg on zanemaruje ostatak zivota.
Ja bi mu bacila mobitel u more. Ne znam samo jel krisom, kao slucajno, ili demonstrativno.
Ne znam je li ovo dobar prijedlog, ali cini mi se da mu definitivno treba period apstinencije, da se suoci s problemom, a onda i potrazi odgovarajuce rjesenje.
meni palo napamet nešto manje invazivno ali isto tako učinkovito- sakrit punjač,ako toliko pimpla brzo će mu se istrošit...:mrgreen:
pa ne mogu vjerovat da ako ga zamoliš:daj ajde skloni taj mob na uru-dvije da popričamo isl da ne želi?
ili uzmi karte,neku društvenu igru što li već i reci:ajde,makni to amo zaigrat isl....
Iskreno me žalosti da jedna žena mora moliti i smišljati načine kako da dobije malo pažnje od svog muža, kojem je pak zauzvrat rodila dijete, čisti mu, pegla, kuha i još radi par sati... I zbilja ti se divim na upornosti da učiniš pomake u vašem braku, ja bih osobno već odavno "okrenula ploču" i zakonitom vratila istom mjerom. Ne trebaš me? Ne trebam te! Pa kud puklo da puklo... Ali ja sam i inače nagla osoba i strašno me pogađa nepravda, pa možda moji savjeti i nisu najrealniji...
hm vidiš može biti stvarno ta cyber ovisnost u pitanju...
Probaj stvarno sakriti punjač pa ćeš vidjeti kakva će biti reakcija.
oprostite unaprijed ali evo malo OFF topic ... prije par godina prijateljica je bila na moru sa dečkom koji je stalno visio na telefonu skoro pa 0 -24 sata (i inače je bilo tako ne samo na moru) ali ona se na to već bila navikla jer je pravnik itd itd ali je u jednom trenutku mobitel pao između dvije stjene...po njezinim riječima on je tu pokazao novo lice bio je totalno izbezumljen, ljut čak i agresivan...mobitel su nekako uspjeli izvući.
Uglavnom sad više nisu zajedno a nakon nekog vremena je saznala da je imao čudne klijente pa ona misli da se možda čak i bojao za život ... što bi mogli zaključiti da na kraju krajeva možda nije on izravno kriv za to što je stalno visio na telefonu nego samo nije znao (ili htio) kako da se iz toga izvuče...
Ja sam inace jako impulzivna osoba. Al kod njega to ne pali bas skroz. Iako,jucer sam pukla. Digla se,otisla. Kupila cigare (on to mrzi) i otisla sama na kavu. Poslije smo imali razgovor. Skroz me je preplavio los osjecaj. Predlozila sam mu ili razvod ili komunikacija+rjesavanje problema. On razvod ne zeli. Dogovorili smo da cemo probati komunicirati. Jbt,meni uopce taj dogovor zvuci kao zezancija-ono,ajmo komunicirati! Al dobro,stalo mu je..sam se nadam da ce mi strucna osoba osvijestiti dijelove mozga zbog kojih se tako ponasa. A i takav je karakter..zatvoren..pasivac..omg,a ja cista kontra!
Dobrih ideja za mob..... najbolje mi je ovo s punjacem.
Zasad skulirana fotka ti je odlicna.
MM je, kada smo dobili blizance, radio fizički jako naporan posao i imao svoj obrt za nekoliko zaposlenih. Odlazio bi rano ujutro na posao i dolazio kući kako koji dan, nekad popodne, nekad navečer. I SVAKI DAN je sudjelovao u kupanju klinaca, svaki dan se barem malo poigrao sa djecom, par puta tjedno bi skuhao ili ručak ili večeru jer ga je to između ostalog opuštalo od obaveza, a vikendom bismo jako često otišli autom na Sljeme sa klincima.
Ja sam bila sa djecom pune 3 godine doma i svo to vrijeme kuhala, čistila, igrala se sa klincima, odgajal ih, vježbala sa djetetom sa fizičkom smetnjom u razvoju.
Eh da, 1x tjedno smo išli obavezno kod ortopeda, MM je organizirao klijente i radnike uvijek tako da nikad nisam morala ići javnim prijevozom ili taxijem nego nas je on vozio i bio tamo svo vrijeme da nas može vratiti doma...
Klinci imaju gotovo 10,5 godina.
MM i dalje radi isti naporni posao i zbilja ga puno nema doma.
Svaki dan se podruži sa klincima, obavezno jedemo zajedno, i svetkom i petkom, naravno ako smo svi u vrijeme obroka kod kuće.
Vikendom uživamo u zajedničkim kino - večerima (posuđivanje filmova na MaxTVu, naguravanje nas četvero na kauču i komentiranje filma uz kokice), igramo monopoly, roštiljamo itd.
Ako ja dolazim kasno doma sa posla a on je došao ranije u toku popodneva, obavezno im pregleda zadaće i podruži se sa njima malo nasamo, bez mene.
A svo to vrijeme MM radi na baušteli i dolazi kući prašnjav i umoran u kojekakva doba dana.
Sve se može kad se hoće.
MM svako jutro prčka po FB uz kavu dok ja za to vrijeme gledam Dobro jutro Hrvatska ili rješavam križaljku.
MM vikendom poslije ručka pregleda FB najviše pola sata i onda slijedi obiteljski film, ili neki sport za njega na TV-u ili ubije oko sat vremena sa punim želucem.
MM svaku večer provede pola sata na FB-u jer ima masu rodbine u inozemstvu, masu ratnih drugova na drugom kraju svijeta i željan je biti u toku sa njihovim životima.
MM zato nije izvan toka života naše djece i jako aktivno sudjeluje u odgoju, a stigne i raditi na našem odnosu.
Sve se može kad se hoće.
Gadgetmanija nije izgovor.
Ali, svaki je muškarac drugačiji.
Svaki par nađe svoj modus operandi.
Kompromis. Ili dogovor. Ali, jedan drugome trebate dati slobodu. Da li će se granica te slobode povući kod (npr) prava na neograničeno surfanje, ili prava na neograničeno flertanje (:D ) drugoj strani bračnog para, stvar je svakog bračnog para ponaosob.
Uglavnom, ako nekoga ljuti ponašanje partnera, neka mu kaže ili neka ne kaže. Neka djeluje ili ne djeluje. Pomiri se sa situacijom ili promijeni situaciju. Na bolji brak ili na gori (nikakav) brak. Toliko je rješenja! Malo sam filozofski raspoložena, vrućeeee je i baš sam sretna što on ide na ribe, a ja mogu ostati sa svojim netom.
Amaranth, nadam se da uživate na moru i da se stvari bar malo pomiču na bolje :heart:.
ja mislislm da je problem što si ti doma. I ja sam doma (visokokvalificirana kučanica, koja ne može naći posao), i kad kažem da sam umorna, na to MM, pa od čega, pa cijeli dan si doma. On ne vidi da ja doma ne odmaram, već čistim, perem itd. Jedino što napravi je šetnja s djecom i kupanje djece. Djecu kupa jedino iz razloga što ja ne mogu, jer odmah dobijem rane po rukama .
treba malo biti kreativan, ako i nemaš posao ne znači da jednom godišnje ne možeš otići pomoći sestrični koja je rodila na carski ili sama srediti vikendicu prije ljetovanja... Nemora to biti nikakvo razmaženo bježanje od kuće, ali otkad klinci najmanji imaju dvije, tri godine jako je zgodno da tata ostane s njima 48 sati sam. Onda barem nekoliko mjeseci nećeš čuti što ti radiš po cijeli dan :)