Potpis na svaku riječ. Ja stvarno često čujem da ljudi kukaju i grcaju u poslu, a imaju par komada djece kojima treba očistiti i skuhat s mašinom za robu, za suše, usisivačem, parnom postajom, štednjakom na struju, bojlerom...na raspolaganju.
Mi već 5,6 godina imamo peć na drva zimi i nosimo sami drva na treći kat, a prije toga mm i ja idemo po našim maslinama ili uokolo po borovini i pilamo, pakiramo u vreće, nosimo do auta, pa istovarimo pred kućom. Ja sam gradsko dijete koje je do prije 6 godina živjelo na centralnom i stvarno nije mi teško. Čak mi je lijepo tako provodit vrijem s mm, ali da na isti način moram prati robu, da za ugrijat mlijeko ujutro djeci moram naložit vatru itd. bilo bi mi teško. I ovo s peći spominjem jer ponekad je dovoljno samo malo promijenit perspektivu kako bi čovjek naučio cijenit ono što ima.