Vidim, ima krasnih naslova. Nadam se da će uspjeti realizirati planove.
Printable View
Vidim, ima krasnih naslova. Nadam se da će uspjeti realizirati planove.
Pročitala i ja Obrazovanu Tare Westover.
Nemam što puno dodati, već se dosta pisalo o toj knjizi na ovoj temi. Moram reći, pripovijest je zaista impresivna, a autoričina iskrenost je vrijedna divljenja. Ni u jednom trenutku nisam stekla dojam da pokušava sebe prikazati u nekom savršenom svjetlu, detaljno je opisala sve svoje unutarnje borbe, a svaki put kad bi napisala "otputovala sam u Idaho", smučilo bi mi se od pomisli "o ne, opet ide k njima". Znači da je postigla sugestivnost.
Zbog tog osjećaja, nisam uživala čitajući, zapravo, jedva sam čekala da sve završi i stvarno sam željela da pošalje roditelje u 3 p.m. :mrgreen: istovremeno mi je bilo jasno da se to neće dogoditi, i sjetila sam se što sam naučila još davno na jednoj roditeljskoj radionici, da je jedina prava bezuvjetna ljubav - ljubav djeteta prema roditelju. Ako tvrdnja i nije uvijek točna, u ovoj se knjizi pokazala kao istinita.
Ovo su memoari, knjiga nema pretenzije da bude umjetničko djelo, i to se osjeti - knjiga nema jasnu strukturu, u prvom dijelu mi često puta nije bilo jasno kad se što dešavalo i koji su događaji prethodili. Vjerojatno je i to odraz fluidnosti sjećanja. Autorici svaka čast na snazi kojom se uspjela izvući u neki drugi život.
I, moram još i to dodati - ova knjiga mi je promijenila pogled na homeschooling :mrgreen: sad sam još više kritična prema tom pristupu školovanju.
Vidim na internetu da je knjiga vrlo popularna. Vjerojatno je cijela priča toliko egzotična, pa još kad je dokumentarna, da je to ono što privlači publiku. Bit će zanimljivo vidjeti u kojem pravcu će se autorica razvijati - hoće li dalje pisati, hoće li se okušati u beletristici, hoće li se zadržati na znanstvenom radu s kojim je krenula...
Jedina ozbiljnija zamjerka knjizi ide prijevodu - često sam nailazila na fraze doslovno prevedene s engleskog i na nespretne konstrukcije.
Nakon Tanjine preporuke, posudila "Nadohvat", Ene Katarine Haler.
Tanja, baš ti hvala! Potpuno bi mi prošla ispod radara, a baš sam uživala čitajući je. Opet obiteljska saga, iako moram priznati da mi je lakše bilo čitati sličnu sagu iz talijanske prošlosti i sadašnjosti, nego iz naše. Ovo je tražilo strašno puno emocionalnog angažmana, ali vrijedilo je.
Veselim se Zafonu! :heart: Lani sam ga otkrila. Bila sam tužna što je umro i više nema njegovih knjiga. Prevarih se!Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Zoran Žmirić, Kaleidoskop
Zbirka kratkih (ali stvarno kratkih!) priča, doslovno crtica, zapažanja na putu na posao ili s posla, osviještenih trenutaka od kojih se sastoji svačiji dan. Vrlo zgodno i simpatično, tjera na razmišljanje ali dovoljno je kratko da te ne baci u bed (za razliku od njegova (isto odlična) romana Pacijent iz sobe 19).
Volim Žmirića :heart:
Ja sam pročitala samo njegovoga Pacijenta i da, bacio me u bed, pa dalje nisam pokušavala... :/Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Pročitala sam Francescu Melandri: Prava krv, ima tome već neko vrijeme... Ostavila sam malo vremena da mi se "slegne", opet fantastična knjiga!
Angie je već napisala sve što treba i što je bitno.
Ja bih još samo dodala da je ovo istovremeno i vrlo hrabra knjiga, odnosno hrabra odluka autorice da piše upravo o ovoj problematici, jer je to, koliko znam, u samoj Italiji svojevrsna tabu tema, o kojoj se u principu "ne govori" ili barem nerado govori.
Da, Melandrijeva je izvrsna, pročitala sam sad sve tri njene knjige i nadam se da će ih biti još! :heart:
Ja sam upravo završila Knjige Jakubove Olge Tokarczuk i potpuno sam zbunjena. Ne mogu reći da sam oduševljena, a opet ne mogu reći da mi je loša, jer kako objasniti da mi nijedanput nije palo odustati, a roman ima 900 stranica.
Najveći je problem mnoštvo likova, uistinu bi dobro došao popis. Tu je i moj osobni problem s poljskim jezikom, tj. abecedom, samo mi je otežalo pamćenje likova.
Uglavnom, moje suvremeno čitanje romana je da je Jakub Frank bio obični narcistički manipulator koji je osmislio sektu da bi a) napredovao u društvu, b) ubirao lovu od podanika, c) spavao sa svakom ženom, pa makar mu ona bila i vlastita kći.
Eto, nikakve analize dodatne od mene ovdje nema, ni o židovskom pitanju, ni o Poljskoj, ni o začecima enciklopedistike...
chesil, još jedino tu knjigu Tokarczukove nisam još pročitala, naime, prepala sam se volumena kad sam je prvi put ugledala! :-oCitiraj:
chesil prvotno napisa
i otada se vrtim oko nje kao mačak oko vruće kaše, nikako se odlučiti da ju uzmem... (mislim, ja čitam uglavnom putem, u javnom prijevozu...)
pa me, s čisto praktične strane, zanima, kako si je "hendlala"? :mrgreen:
Čitam samo doma pa nije bio bed. Ponijela sam je par puta kad sam morala čekati negdje, ali ne bi imalo smisla nositi je sa sobom. Kad je staviš u torbu, nema mjesta ni za što drugo unutra.
Ma da, i otpalo bi mi rame :lool: (ionako previše tunkam u tu torbu :roll:)Citiraj:
chesil prvotno napisa
"Vošicki" je i dobio nagradu Fric za prošlu godinu - sasvim zasluženo. Uostalom, protagonist romana je osobno i surađivao sa Fricom ;)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Jutarnji list - Marku Gregoru za knjigu o češkom doseljeniku Vošickom, suradniku Krleže, uručena nagrada Fric
Odlično, baš se radujem! Zaslužio je i mnoštvo drugih nagrada i nadam se da će ih osvojiti!
Zbog silnih str. odlučila sam ju lani čitati na moru pa sam nosala svaki dan dodatnu kg u ruksaku simo-tamo. :mrgreen:Citiraj:
Forka prvotno napisa
Danas sam upravo završila Tylla i oduševljena sam :-D Mogu se složiti s Juranom u svakoj rečenici. I moram reći da mi je ova knjiga bila pravo olakšanje nakon nekoliko knjiga s teškim obiteljskim temama koje su me dosta emocionalno opteretile. Inteligentno napisana, zahtijevala je dosta koncentracije i praćenje detalja, a opet sam se dovoljno distancirala i od radnje i od likova da sam mogla opušteno čitati. Kehlmannov pristup romanu je genijalan - piše povijesni roman, ali u stilu pikarskog romana, gdje likovi krstare Njemačkom u raznim vremenskim periodima, a sve je vezano uz Tridesetogodišnji rat. Atmosfera kao u "Des Knaben Wunderhorn".Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Kehlmann je i zdravo ironičan, osobito mi se svidio jedan njegov komentar na vlastiti (njemački) jezik:
Sjajna, izvrsna knjiga, preporučujem svakako!Citiraj:
U njemačkim zemljama nisu poznavali pravo kazalište, tu su neki jadni komedijaši nastupali po kiši i derali se i skakali su i prdjeli i tukli jedni druge. Vjerojatno je uzrok tome taj nezgrapni jezik; to nije jezik za kazalište, to je nekakva splačina sastavljena od glasnih uzdaha i tvrdog roktanja, jezik koji zvuči kao da se netko bori protiv povraćanja, kao da tele ima napadaj kašlja, kao da nekome pivo izlazi na nos. Što da pjesnik radi s takvim jezikom?
Hahaha, fantastično!
I meni je bio odličan taj opis i bila sam u napasti da ga prepišem.
Ima na još jednom mjestu sličan, također o njemačkom jeziku, mislim iz usta njemačkog teologa u Vatikanu
Evo baš sam slučajno otvorila knjigu baš na tom mjestu :mrgreen:Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Fenomenalno mi je kod Kehlmanna i to što je on svog glavnog lika (Tilla Eulenspiegela) bez problema izmjestio iz 14. stoljeća (od kad potječu legende o njemu) u 17. stoljeće i Tridesetogodišnji rat, i da mu je njegov lik poslužio kao motiv kojim će prikazati Europu ismrcvarenu dugotrajnim ratovanjem. A prikaz mirovnih pregovora na kraju knjige podsjećaju na neke slične procese iz novije povijesti :mrgreen:Citiraj:
(...) njemački jezik nema budućnosti. Kao prvo, jer je ružan, židak i nečist, idiom za neuke ljude koji se ne kupaju.
Za ovu godinu definitivno imam već drugog favorita za listu "top 10".
Bome, nakon ovoga, ja je idem kupiti!
Ajme, koje roktanje, kako lijepo filozofija zvuci na njemackom, tako logicno i razlozno, sistematicno :).
Posve se slažem s Kehlmanom što se tiče njemačkog jezika 8-) :angel:.
Sad i meni dođe da odem kupiti knjigu, ali nemam ih više gdje držati, pa mislim da ću se suzdržati dok ne "stvorim" neki novi prostor :roll:.
Pročitala sam divnu i bolnu knjigu Bernardine Evaristo: Djevojka, žena, drugo.
I o njoj se ovdje već pisalo (hvala vam svima na divnim preporukama, baš vas volim i ovaj mi je pdf zakon!), mogu se samo složiti s onim što su već sasa i anamar napisale, a knjiga je, baš ono, za svaku preporuku. Pored teme, koja donosi životne priče i sudbine različitih žena koje su na nekin način sve povezane, meni se svidio i stil, bez velikog slova na početku rečenice, bez točke na kraju, a opet vrlo čitljivo i jasno.
I tužno, beskrajno tužno...
Osjećam se dužnom nadopuniti gornje citate - za one koji nisu čitali knjigu, pa da ne pomisle da se Kehlmann stvarno sprda s vlastitim jezikom :mrgreen: dakle, i te citate treba promatrati u kontekstu vremena radnje romana - tj. 17. stoljeća. Gornji citat je misao engleske princeze, nećakinje kraljice Elizabete, koja je odrasla na dvoru i upoznala Shakespearea i Johna Donnea. U tom kontekstu, nije čudo da joj njemački jezik, u zemlji u koju je doselila udajom, zvuči kao da tele ima napadaj kašlja, dok se putujuće kazališne trupe, nakon Shakespeareovih predstava, doimaju kao deračina komedijaša :mrgreen:Citiraj:
Forka prvotno napisa
Cijeli citat se može promatrati i iz druge strane - kako je jezik nekad zvučao, i činio se barbarskim u usporedbi s latinskim koji je tada još uvijek bio jezik politike i učenih krugova, a ipak se s vremenom razvio ne samo jezik, nego i vrhunska književnost na tom jeziku ;)
Njemački nikad nisam naučila dobro govoriti, ali u glazbi mi je prekrasan.
Nakon svega, imam potrebu pročitati je baš na njemačkom, upravo sam je naručila s Amazona :)
(ina germanofilko moja, ako je poslije želiš, znaš gdje je)
Jao, moram i ja pročitati Tylla.
Inače, sad ste me podsjetile na još jednu knjigu o nastanku njemačkog standardnog jezika - Gunter Grass: Sastanak u Telgteu https://www.ognjiste.hr/proizvod/gun...k-u-telgteu-2/
https://de.wikipedia.org/wiki/Das_Treffen_in_Telgte
Ne mogu vjerovati da je prošlo više od 40 godina otkako je objavljena ta knjiga. Ajme, stara sam...
Nada Gašić: Devet života gospođe Adele
Jako sam se veselila ovom romanu, ali nije me, baš ono, oduševio...
Jest da je simpatičan, ali stalno sam imala osjećaj da je napisan isforsirano...
Nije mi se previše svidio ni uvodni dio, a niti ona završnica s jajetom.
Ne znam, mislim da sam očekivala puno više, naročito na nekoj emocionalnoj razini.
Ipak, vjerujem da će možda u nekoj budućnosti biti dobar podsjetnik na tu nesretnu 2020. godinu.
Ponukana hvalospjevima Nadi Gašić, posudila sam Mirna ulica, drvored. Nisam završila, nije to za mene.
Evo da se i ja malo javim, pročitala sam svašta prema vašim preporukama...
Pročitala tri Cognetijeve knjige- Osam planina, Divlji dječak i Sofija se uvijek odijeva u crno. Definitivno mi se najviše svidjela Osam planina. Preporuka svima, pogotovo onima koji vole planine, šumu, planinarenje..
Pročitala sam i Odanosti Delphine de Vigan, Karakaševu Sjećanja šume, Moj muž Rumene Bužarovske i Hanu Alene Mornštajnove.
Sve redom dobra djela, no Hana mi je izvrsna, možda najbolja knjiga te tematike koju sam do sad pročitala.
Sad sam posudila Tihe godine iste autorice, nadam se da je podjednako dobra.
Hvala svima na super preporukama..:heart:
Kad si već spomenula Alenu Mornštajnovu, taman čitam njene Tihe godine i jako jako mi se sviđa. Svidjela mi se i Hana, al za sada mi je ova bolja iako još nisam došla do kraja. Odrastanje djevojčice u obitelji koja skriva dosta tajni. Zanimljivi obiteljski odnosi, neočekivane okolnost koje su se dogodile. Zanima me što će biti u ovih nekoliko desetaka stranica koje ne dijele do kraja
Andrija Škare - Dva prsta iznad gležnja
Simpa, i ništa više od toga. Neki likovi su bitni za radnju, ali nisu dobro razrađeni, dok se neki potpuno nebitni pojave jako dobro opisani, i onda nestanu.
Sviđa mi se što je suvremen, priča se tu o hrv.politici, a opskurna indie glazba je lajtmotiv romana. Ono čega sam se bojala, a to je pripovijest o ženskom odrastanju iz pera muškog pisca, ispalo je neutemeljeno jer je Škare itekako senzibiliziran.
Ja ne znam dal' nastavit sa Sedmom funkcijom jezika od Laurenta Bineta, čini mi se da je puno previše likova iz semiotike, franc. kulture, politike, koje bi trebalo poznavat za ful uživati u romanu. Na trenutke mi se čini super duhovit, pa se izgubim u razmatranjima kako je na nešto reagirao Miterrand, a kako xy njih za koje Francuzi ziher znaju koji su i smiješno im je, a meni su ??? Možda uvalim nećakinji studentici francuskog, vidjet ću, nisam još presjekla. Stoput rađe baltičke pastorale s kravama i pašnjacima i izmjene godišnjih doba, pa nek je i dosadnjikavo :).
Od Sedme funkcije jezika sam svojedobno odustala :mrgreen: zaključila sam da to nije knjiga za mene. Nekom tko je obrazovanjem ili iskustvom dublje u tom području vjerojatno bi knjiga bolje sjela.
Zvuci kao nesto sto ce mi svidjeti jer volim semiotiku, jel ima Barthesa :zaljubljen:?
Glavni je lik. Ako moja "frankistica" ne bude zaint., mogu je tebi dati.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Sedmu funkciju jezika sam i ja neki dan uzela u knjižnici. Sad kad vas čitam, mislim da je bolje da ju ni ne započnem
Jenn, ako želiš knjigu, tvoja je. Ako se dobro sjećam, blizu smo pa se javi dal da čuvam za tebe il šaljem dalje, odustala sam od nje, ova moja je isto neće. Primopredaja iskljčuvo uz epdiemiološke mjere, nema rukovanja itd. :). Ako je želiš, javi preko PP-a, ako ne, odvajam je u dio za proslijediti dalje.
Sto mu gromova, pa jel se to meni sreca osmjehnula ove godine :D
Upravo sam pročitala knjigu od koje zaista nisam puno očekivala (zapravo je nisam ni mislila čitati, ali dobila je dobre kritike, pa ajde). Ispalo je ugodno iznenađenje, pa je preporučujem i ovdje, iako se neće baš svakom dopasti.
Jerko Mihaljević: Putar i parizer
Dosad nemam baš neko ludo iskustvo s romanima koji opisuju mlade generacije (valjda se osjećam staro ili konzervirano :mrgreen:). Jerko Mihaljević je mladi autor, rođen 1990., ovo mu je prvi roman. Zapanjujuće dobro napisan za prvi roman. Opisuje četiri prijatelja iz djetinjstva, sad u kasnim 20-tim, koji odlaze na zajedničko ljetovanje kako bi... ne znaju zapravo ni sami što im je cilj. Naravno da ništa ne ide prema planu, "ljetovanje" se svodi uglavnom na pokušaje tulumarenja, pušenje, opijanje i lake droge, tu su i neki prikriveni međusobni animoziteti... a u stvari je svaki od njih na neki način oštećen i jadan. To doznajemo postupno, iz kratkih poglavlja koja u pravilo započinju u sadašnjem (ljetnom) vremenu, a onda se vraćaju u prošlost i tako malo-pomalo otkrivamo pojedinosti o likovima. Jedan je "autoritet", a u stvari emocionalni ucjenjivač, drugi je nadareni matematičar nesposoban da započne vlastiti život, treći je dobroćudna mrga iz disfunkcionalne obitelji, četvrti autodestruktivac iz dobrostojeće obitelji koji doslovno ne zna što bi sa sobom. Zapravo mi je svakog od njih u nekom trenutku bilo žao.
Poglavlja su kratka, dijalozi također, kratki, prazni i zapravo vrlo životni. Mihaljević izvrsno prikazuje "muško društvo", dok su mu ženski likovi plošni i potpuno sporedni (osim likova majki koje se pojavljuju na par mjesta i dopunjavaju sliku o glavnim akterima). Knjiga se brzo i lako čita, i iako nije baš ugodno to što opisuje, bilo mi je malo žao kad je završila, htjela sam vidjeti što će s njima biti dalje. Hoće li odrasti, ili će zagaziti i u 30.-te kao mladci koji zapravo ne znaju što bi s vlastitim životima.
Neću reći da svakako preporučujem, jer nije za svačiji ukus, ali, kako i inače volim reklamirati domaće autore, nisam mogla propustiti priliku ;)
Samuel Bjork - Dječak koji je volio jelene.
Pročitala sam ju danas u jednom dahu, doslovno nisam mogla stat čitat koliko me zanimao daljnji tijek razvoja. Izrazito zanimljiva knjiga.
Sally Rooney - Normalni ljudi
Meni puno bolje od Razgovora s prijateljima jer je karakterizacija likova odlična, svaki potez, motivacija, nesporazum savršeno su mi logični.
Sviđa mi se klasni podtekst romana. Sviđa mi se univerzalnost, jer priča je smještena u suvremenost, ali bez referenci.
Da sam tinejdžerica/studentica, priča bi me potpuno začarala.
Meni su pak ti likovi i njihovi postpuci, a posebno nesporazumi potpuno nelogični i neshvatljivi.
Pitam se isto je li to do godina ?!
Potpisujem :) bit će da je do godina :lool:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Dovršila "Bjegune" Olge Tokarzuk, Kako je anamar zgodno primijetila, to se djelo opire prepričavanju. Neke su me očarale, no neke mi se nisu ni svidjele. "Tjeraj svoj plug" mi je znatno bolja knjiga.