Posve se slažem s Kehlmanom što se tiče njemačkog jezika .

Sad i meni dođe da odem kupiti knjigu, ali nemam ih više gdje držati, pa mislim da ću se suzdržati dok ne "stvorim" neki novi prostor .

Pročitala sam divnu i bolnu knjigu Bernardine Evaristo: Djevojka, žena, drugo.

I o njoj se ovdje već pisalo (hvala vam svima na divnim preporukama, baš vas volim i ovaj mi je pdf zakon!), mogu se samo složiti s onim što su već sasa i anamar napisale, a knjiga je, baš ono, za svaku preporuku. Pored teme, koja donosi životne priče i sudbine različitih žena koje su na nekin način sve povezane, meni se svidio i stil, bez velikog slova na početku rečenice, bez točke na kraju, a opet vrlo čitljivo i jasno.
I tužno, beskrajno tužno...