Nemaš tu pametnog riješenja osim otići kod frendice i pomoći joj (ili netko blizak) da odspava jednu noć u komadu i bar na kratko napuni baterije.
Ja sam već sama sebi dosadna sa pričama o svom sinu koji do treće godine nije uopće spavao tj. budio se svakih pola sata. I nosili smo ga,i ljuljali i nunali i štajaznamštosvene ali nikada nije htio zaspati,a kamoli spavati a da se ne budi (uz obvezan plač iliti urlanje).A jedno 20 puta sam ga sigurno htjela baciti kroz prozor jer sam bila na rubu svih psiho-fizičkih robova. Sve to prođe,zaboraviš (al' ostajem na jednom

) samo je jaaaako teško funkcionirati kada misliš da ćeš riknuti od umora.
Žena je preumorna. Ziher sam da jednostavno puca a ne da ne želi pomoći djetetu i naravno sebi.
Nadam se da će malena nadoći uskoro i da će prijateljica odahnuti.
Sretno!