Kvalitetan start znači da moje dijete neće biti limitirano mojom (eventualnom) nemogućnošću da mu platim školarinu na željenom studiju. Moji roditelji su meni omogućili studij koji sam htjela, i bratu isto. Bila bih nemajka da to ne omogućim svojoj djeci. A o tome treba misliti ODMAH, a ne kad dijete ima 18 godina. Moje životno osiguranje razvezat će se taman one godine kad stariji doraste za studij. Kvalitetna mlada osoba sa završenom gimnazijom ili nekom srednjom školom bez mogućnosti zaposlenja na putu je da postane kvalitetno nesretna. Ne možemo biti sigurni, ali možemo dati sve od sebe da dijete/djeca imaju za školovanje. PS3, odjeća s markom i druge "trice" uopće me ne zanimaju. Nažalost, takva su vremena da je dobro imati i neki kapital da djeca mogu pokrenuti svoj posao ili riješiti (bar djelomično) krov nad glavom. U to ime od svoje 1. godine oba imaju dugoročnu stambenu štednju. Ja im se mogu posvetiti koliko mogu (uz posao), ali što bi značilo da čamim s njima i ne zarađujem? Za njih i za svoje zadovoljstvo? Ne znam baš da bi bili sretniji....