Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
ne,financije nisu utjecale na našu odluku, i mislim da ne bi trebale biti presudni faktor jer ja kad se sjetim svog djetinjstva ne sjetim se se tečaja engleskog jezika i plesne škole,nego prekrasnih trenutaka provedenih s našim roditeljima i sekom u prirodi, naših igri, posvećenosti roditelja nama djeci...to je ono čega se sjetim kad netko kaže djetinjstvo? mislim da djeca pamte tu ljubav,radost i sreću a ne marku robe, playstation, 10 izvanškolskih aktivnosti i sl.

i slažem se sa susret, stvari se uvijek nekako poslože,jednostavno kao da se upetlja viša sila, priroda, što bi ja rekla: Hrabre sreća prati !!
toga se i ja najviše sječam, bilo nas je samo sedam , a radio otac na ne baš dobro plačenom poslu, svako malo smo išli na izlete, istina ne autom ( jer ga nismo imali), nego vlakom. Puno planinarili, išli kud god se može pješice.
Radili smo doma sve kaj se moglo, obrađivali malo zemlje i hranili pajceke.
Za izlete u svezi škole smo si sami zarađivali ( ja napr,. od 11 godine davala instrukcije slabijim učenicima iz razreda, pa su mi oni skupili koji pinku za izlete, i platili maturalac+ džeparac, od kojeg sam si kupila novi aparat).
Sama si kupila stan, i potom kupila veći ( a stari prodala).

Klincima ću omogućiti koliko mogu, ali se oni trebaju truditi i to zaraditi.