mislim da samo ti, frogica, mozes odvagnuti koje su stvari u vasoj situaciji bitne i bitnije...

osobno nisam radila terenski posao, ali jesam posao u drugoj smjeni - svaki dan od 15-23. plus sto sam slobodne dane imala najcesce preko tjedna (pon+cet, uto+sri, sri+cet i slicne kombinacije), radila 7 (sedam) nedjelja za redom, imala slobodan dan pred praznik ali radila na sam praznik...

a muz mi nije bio domacica radio je fizicki zahtjevan posao koji je ukljucivao gotovo 90 postotno odradjivanje posla vani, na terenu, po gradilistima, na propuhi, kisi, vjetru...

i opet je hendlao popodnevnu smjenu s djecom, pripremanje vecere i trpanje na spavanje. i svaki praznik (dan drzavnosti, uskrs, bozic, novu godinu) kad mene od 14.30 nije bilo doma... tu ne vidim kako bi drugacije moglo. u jednom trenutku (trajalo je par mjeseci) je shema bila ovakva: najstarija je isla u skolu koja je bila 5km udaljena od nase kuce, srednji u vrtic u nasem selu, najmladjeg je cuvala moja mama u 10km udaljenom gradu. ja sam tih par mjeseci imala prilagodjenu satnicu pa sam ih ujutro otpremala a popodne skupljala ovog najmanjeg. on je kupio prvo dvoje i desavalo se da svi odjednom uletimo u dvoriste i nastane opca strka i frka (ah, da, tih par mjeseci tog hekticnog rasporeda - ja sam bila trudna s cetvrtom )

htjedoh reci - moze se. svasta se moze. al se mora htjeti. a ne valja nicemu ako samo jedan hoce a drugog se to "ne pika". to sto smo mi, eto, uspijevali odradjivati takve smjene niposto ne znaci da nismo prije toga preslagivali prioritete i mijenjali kriterije. bilo je bitno da ja radim, ok, vidjeli smo sto drugo mozemo mijenjati - nikom nije padalo tesko sto je u kuci u tom periodu bilo polu-zemljotres stanje, sto su mm i klinci redovno navecer popadali u nesvjest na kaucu (a ne svaki u svom krevetu), i jos takvih sitnica i detalja...

s godinama se nasa situacija mijenjala svakako. trenutno smo u takvoj situaciji da ja ne radim, doma sam s djecom, mm radi. i radi prilicno sati tjedno. i nema nikakve fiksne obveze u kucanstvu. kucanstvo i logistika oko djece i skole je moj posao. tako je sad, ne znaci da ce biti vjecno. djeca rastu, okolnosti se mijenjaju, ne treba sve uzimati sa stavom "vijeke vijekova"...

zesce mijenjanje rutine zahtijeva i zescu prilagodbu. svih ukljucenih, ne samo nekih. i kad/ako se to postigne - promjena je moguca i moze proci prilicno nefrkovito...