Rodila, došla doma i nisam imala apsolutno nikakvih dodataka u vidu bočica, baby formula, dudica, apsolutno ništa, osim "leptirića" za osjetljive bradavice, alleluja.
Iako, danas, 40 mjeseci nakon rođenja moje J to mi se čini kao iznimno smjeli pothvat, možda čak i nepromišljen, danas bi ipak ublažila taj svoj rigidni stav, jer kad sam napokon sa njenih 10 mjeseci ja htjela provesti barem 2 sata na miru, bez da mi cicoljubac ne visi na cici, ona je s takvim prezirom bacila dudu, da sam pomislila kako bi samo bilo lijepo da hoće zaspati uz dudu.
Inače, danas J sa svojih 4o mjeseci i dalje cica, da, cica i ne misli stati tako skoro, ujutro se čujemo kad sam na poslu i već raspoređuje svoje termine za cicanje, jedna tura je kad dođe iz vrtića, druga prije spavanja, u međuvremenu sladoled kontiki......
Eto, suma sumarum mislim da nije loše doma imati poneku dudu, i ona može itekako dobro poslužiti