A ja se nadala da nitko nije primjetio!
Iako se i mi vodimo kao idiopate, i uporno mi govore da je sve u psihi, nikad nisam vjerovala u to.
Radije ću povjerovati da onaj gore igra lotto, pa kad te iskoči sreća... Psiha sigurno nije, ne može biti. Muka mi je više od dobronamjerne rodbine koja je "uspjela baš onda kada su digli ruke od svega i prestali misliti na to".
Bilo je i toga, bilo je mjeseci kad mi beba nije bila ni na kraj pameti, pa opet ništa...
Bilo je mjeseci kada sam samo živjela za to da zatrudnim... pa opet ništa...
Prošla sam razne operacije, pretrage, uspone i padove... euforiju i tugu... I sada čekam i čekam i čekam taj IVF... ne mogu mi reći da je sve u mojoj glavi, i da će se čudo desiti čim se opustim... jer neće. A ako se i desi, to sigurno neće biti zato što sam se opustila, jer mi je ovo jedno od najtežih razdoblja u životu.
I ne, nije sve u mojoj glavi, nije ni u njegovoj. Problem je negdje drugo, a onima koji ga ne mogu pronaći, najlakše je reći da je "sve u glavi" i time i problem i rješenje direktno svaljuju na nas.