Nene2 prvotno napisa
Zakon o MO je vise od Varsavske, vise od haraca, vise od zatvorene tvornice.
Drzava vam moze oduzeti setnicu i stabla, moze vas udariti po novcaniku, oduzeti vam posao...nista od toga nije pravedno ni lako za podnijeti.
Ali kad vam se drzava dirne u smisao vaseg zivota, kada vam onemoguci najuzviseniju od svih uloga, kada vas optuzi da ste ubojica vlastitih snova i laze vas iznova i iznova...
Tada vam nije toliko vazno ima li stabala oko vase kuce jer nemate djecu koja ce se tamo igrati.
Sve sto vam preostaje je skupiti mrvice dostojanstva koje su vam preostale nakon sto je konacno i vas lijecnik potpisao ugovor s vragom, preveo Hipokratovu zakletvu u ugovor o promaknucu ili kakvoj povisici place, i krenuti preko granice Prelijepe nase u civilizaciju.
Tamo cete se osjecati ponosnima jer vas nece docekati ni psiholog ni pravnik kao suci vasoj roditeljskoj ulozi. Tamo ce vas lijeciti najbolje moguce i necete plakati nad bacenim stanicama i uzaludnim punktiranjima. Tamo cete znati da ste ucinili sve sto je moguce da ostvarite svoj san.
Na Kongresu na Plitvicama uspjeli smo postaviti pitanje zasto lijecnici nisu stali uz hrvatske pacijente, kao sto su talijanski lijecnici stali uz svoje i 2008. na ustavnom sudu srusili ovakav zakon. Odgovor je bio da su i talijanski lijecnici sutjeli 4 godine.
Mi zaista ne znamo uciti na tudjim greskama. Mi se ne znamo boriti za sebe. Mi se pustamo struji da nas nosi, a mogli bismo puno vise, puno bolje.
Ali na Plitvicama nas je bilo 30.
Najgore od svega je sto ako ovaj zakon ne padne na ustavnom sudu ( a ovim cinom lijecnika jos su vece sanse da nece) pitanje je kad cemo opet imati sansu mijenjati svoju sudbinu.
Moja najcrnja predvidjanja su da cemo ovaj zakon ostaviti u naslijede svojoj sadasnjoj i buducoj djeci.
Mozemo li ipak nesto napraviti da do toga ne dodje? Vidjet cemo po odazivu na sljedecoj akciji.