Radi scene

[frogica]

Evo, moj D.ima 3 god.i 8 mj., i kada hoće nešto dobiti, naravno, plače, radi scene, zatvara se u sobu, viče , plače, baca stvari dok to ne dobije. Evo upravo evo htio je motor igračku i sve to izveo, ja ga nmaravno ignoriram, ali tata ne može, jer on u toj agoniji naravno zove tatu jer tata uvijek popusti i obuko se tata i otišao s njim sada po tu igračku, rekao da on to ne može slušati. Ja izašla iz kupaone i vidim kako se on lijepo smirio i skužim-tata obučen za van.
A sve je počelo jer me iz čista mira dosta lupio po leđima, kada sam bila nešto okrenuta prema seki a on je baš došao iz vrtića i ja sam mu rekla da me ne smije liupati da to boli, hoće li me još lupati ako me boli, on veli da i ja ga odvučem u sobu i zatvorim, naravno-ne zaključam i tada on počne plakati i raditi šou unutra-ali ne izlazi van! NAravno zove tatu i tako je počeo sa tom igračkom i sada su izašli van.
Ja uvijek kažem da ne želim sa njim razgovarati dok mi ne da pusu i ne uzvine mi se i to obično završi na pusi kada me lupi. I odvučem ga u sobu drugu.Uvijek mu lijepo kažem -zašto nešto ne može dobiti i ako on nastavlja po svom, kažem ok, onda plači sam tu.isto mu kažem da ako je zločest i baca stvari neće od nikog ništa dobiti jer to nije lijepo i to nitko ne voli, ni njegovi prijatelji u vrtiću, ni teta u vrtiću, ni mama, tata ...itd. I još ga pitam jel misli da će nešto dobiti ako je zločest i on kaže da! Onda mu sve to objasnim i onda dođe tata i odvede ga u dućan!
Kada isto napravi tati-on glada gleda i pita a šta tije, šta ti je smiri se...itd.Uglavnom, ne može ignorirati.
Sada ne znam kako vi drugi reagirati u sličnim sitacijama sa djecom?

[Mater Studiorum]

Sada ne znam kako vi drugi reagirati u sličnim sitacijama sa djecom?

A što da ti kažem, kad već sve znaš...
Reagiraš kako treba, muž ti ruši autoritet i uništava sve što napraviš.
Prvo moraš odgojiti velikog da bi mogla nešto napraviti s malim.
Sretno

[Anemona]

Ja se slažem da ti muž ruši autoritet i da bi trebali biti "složni" u takvim situacijama, ali meni je definitivno previše ovo:
1.)

I odvučem ga u sobu drugu.

Meni je to nekako previše - prenasilno. (ne pada mi na pamet bolja riječ za pojasniti)
2.)

Ja uvijek kažem da ne želim sa njim razgovarati dok mi ne da pusu i ne uzvine mi se i to obično završi na pusi kada me lupi.

To mi je nekako preucjenjivački, bez jasne poruke što nije dobro u postupku i kako treba.
Ovo je samo moje mišljenje, pametan savjet nemam, to će dati drugi.

[kovrčava]

Prvo moraš razgovarati s mužem, i sama sam imala isti problem, muž mi je rušio autoritet, nakon cjelodnevnog rada, bude mu uvijek žao, ali sam to rješila, napatila sam se , ali sam rekla da MI ZAJEDNO odgajamo djecu, i dogovorili se oko pravila, postavljanja granica, a za maloga nema igračaka, sve se dozira, ima sobu za razmišljanje (a ne za kaznu), sve mu se objašnjava-zašto, zbog čega i kako treba biti, razgovor+pravila+postavljene granice!Ne znam više...................

[tweetyx]

to rade sva djeca. negoduju ako im se nešto uskrati ili brani. pogrešno je dijete kažnjavati šutnjom ili ucjenom-jer ga time učiš da se i samo tako ponaša - pa ćeš u konačnici dobiti buntovno i isfrustrirano dijete....trebaš sa njim puno pričati i objašnjavati-npr kada idete u trgovinu unaprijed se dogovoriti što će dobiti. bilo to igračka ili nešto drugo - treba ispuniti obećanje, ali isto tako ne popustiti ako traži još nešto povrh toga.ove metode koje ti primjenjuješ su vrlo opasne, jer je to emocionalno kažnjavanje i nikad se ne smije reći djetetu da ga zbog neke nepodopštine netko neće voljeti i da je zloćest! može se reći da se ne ponaša lijepo i da te boli kad te udari, da se ljutiš i stidiš kad viče u dućanu i ne sluša kad mu kažeš da npr auto ne može dobit jer ih doma ima puno ili nemaš dovoljno novaca, ali može dobiti npr slatkiš, pecivo i sl.

[mendula]

A sve je počelo jer me iz čista mira dosta lupio po leđima, kada sam bila nešto okrenuta prema seki a on je baš došao iz vrtića i ...

Ma frogice, dečko je napravio scenu jer je htio da se vas dvoje, on i ti, njegova mama, malo pomazite nakon vrtića, da ga pozdraviš i pitaš kako mu je bilo, da gledaš samo njega i slušaš samo njega... tih par minuta. A nije znao kako da ti to kaže

[BusyBee]

Ma frogice, dečko je napravio scenu jer je htio da se vas dvoje, on i ti, njegova mama, malo pomazite nakon vrtića, da ga pozdraviš i pitaš kako mu je bilo, da gledaš samo njega i slušaš samo njega... tih par minuta. A nije znao kako da ti to kaže

I ja ovako mislim i sad si ti zamisli kakav je ucinak na njega morala imati tvoja reakcija (koja po meni jest pretjerana).

Ovako kako si napisala, mozda u zurbi pa je nejasno, ispadas jako gruba prema njemu. I odvlacis ga u sobu bez nekog velikog/opravdanog razloga (ako ga vec moras izolirati u sobi).

Za muza si u pravu.. rusi ti autoritet i salje krive poruke djetetu. Ako smatra da ti grijesis, da nepravedno kaznjavas dijete, neka ti to kaze na samo, rascistite to. Neka prestane s gazenjem i ponistavanjem onoga sto ti kazes, koliko god se ne slagao s time.

[rena7]

Ja stvarno ne znam šta reći, osim udahni x puta i ne gubi živce. Da, muž ti ruši autoritet. Možda je ovo izoliran slučaj, takav dan. Ja sam početnica u rješavanju takvih problema, paaaaa... još i sama učim, ponekad ni sama ne znam da li postupam ispravno ili ne. Moje dijete je još malo, tek mu je 19 mjeseci. Do sada nije pokazivao svoje nezadovoljstvo vriskom i plačem, ali danas- ajme. Dječak nije želio na spavanje (prvi puta u životu), divljao je i plakao prestrašno. Nisam ga ignorirala, pokušala sam mu odvratiti misli od nauma da se vratimo u boravak. Ma jok, dere se i dere, jeca. Uključio se je i mm u rješavanje stvari, ali odustao je. I dobro da je! Nakon pola sata natezanja skužila sam u čemu je problem. Prije toga ga ništa nisam razumjela od vriske i plača. Prije spavanja kod nas je bila mala susjeda. Moje dijete sam upozorila da se još malo igraju (eh da li on kuži to još malo, stvarno ne znam). Zatim sam ga uzela i odnijela na kupanje. Rekla sam mu da se on ide kupati, a da susjeda ide kući. Još joj je rekao bok i otišli smo na kupanac. Malac je zaboravio da je ona otišla kući, mislio je da ga čeka u boravku i derao se je derao.... Tek kada sam ga odnijela u boravak i kada je vidio da je nema, pristao je poslušati priču za laku noć, popiti mlijeko i leći u krevet.

I da, osjećam se grozno, jer mi je trebalo pola sata da prepoznam zašto plače.

Provrti film unatrag, razmisli, možda si ga nehotice ignorirala. Možda je htio tvoju pažnju. Stvarno ne znam. Ja samo znam da ja svog ne mogu slušati da se dere, ne mogu i gotovo. Još kada na vrijeme ne prepoznam u čemu je kvaka, brrrrr.

[klara]

i Sunčica zna biti "grozna" kad je ignorioramo ili nešto ne shvaća, iako je jedinica i sva pažnja je usmjerena k njoj. Dogodilo se da više puta me tuče ručicama kad ne razumijem nešto što je njoj jako važno.
Ponekad moj tata zna reći da je zločesta, na početku takvih scena. Najčešće MM i ja prekinemo potencijalnu scenu odvlačenjem pažnje i na neki drugi način. ALi tatina reakcija me podsjeti da smo mi odgajani na takav način, i da lako možemo neku djetetovu poruku proglasiti "zločestoćom" koju treba kazniti.
Treba gomila strpljenja. I dogovor mame i tate - a niti jedno nije lako postići i pronaći.

[Marsupilami]

može se reći da se ne ponaša lijepo i da te boli kad te udari, da se ljutiš i stidiš kad viče u dućanu i ne sluša kad mu kažeš da npr auto ne može dobit jer ih doma ima puno ili nemaš dovoljno novaca, ali može dobiti npr slatkiš, pecivo i sl.

Ovo je jako jako bitno, ne govoriti djetetu da je zlocesto, ono se ponekada ponasa zlocesto.
Dakle ponasanje je neprimjereno, a ne dijete samo.
Drugi ljudi ne vole kada se on ponasa: tako, tako i tako...
S djetetom treba to rascistiti i potruditi se da shvati tu jako bitnu razliku.


frogica, iskreno se nadam da ces se uspjeti dogovoriti sa svojim muzem, dok se vas dvoje ne "uskladite" necete moci puno napraviti.
Sretno

[VGmama]

Frogice držim ti fige da izdržiš i da ne izgubiš živce. Potpuno te razumijem, imam osobnog iskustva u takvim prilikama. Nažalost ponekad se to i dan danas dogodi. Tada se osjećam tužno, nemoćno, posramljeno. Teško je ostat hladne glave. Ponekad si razmišljam e da mi se vratiti u te dane kada je sve poćelo. Gdje smo pogriješili? Svatko je pomalo kriv? Mislim da je najgore za dijete da ga se odmah kažnjava na način da ga se makne u sobu i da ono tamo sjedi samo i samo se bori sa svim tim osjećajima. Svi smo različiti i različito reagiramo. Savjetujem ti da muža pošalješ u šetnju kada slijedeći puta dođe do dernjave kada dijete nemože dobiti ono što želi(kod nas je bilo obrnuto i mogu ti reći da je šetnja bila svima od koristi). Vjeruj mi čim prije nauči da je tvoja zadnja (u smislu ako si rekla ne, onda neka to ostane ne) biti će bolje za sve. S vremenom će sve sjesti na svoje mjesto. Ti i tvoj muž morate o tome puno razgovarati i nači način kako reagirati jer samo zajedničkim snagama možete dalje. Vjeruj mi da treba puno, puno živaca, puno razgovora i naravno ljubavi i želje da pomognete vašoj djeci da vas čuju i da nauče da neke stvari nisu moguće odmah. Nemoj govoriti da mu auto nemožeš kupiti jer nemaš novaca, ali može dobiti slatkiš ili nešto drugo jer on ne zna razlikovati visinu i količinu novaca kojom raspolažete. Izbjegavaj dučane i kupovanje s djecom ako dolazi do scena nakon što doma sve dogovorite po što idete i što možete kupiti. Neka jedan roditelj čuva djecu dok drugi obavlja kupovinu. Sretno!!!

[pomikaki]

Savjetujem ti da muža pošalješ u šetnju kada slijedeći puta dođe do dernjave kada dijete nemože dobiti ono što želi

Slično ovako, kad mojoj krene drama ja je odvedem ili odnesem dalje od publike, i od bilo koga tko će se miješati. Čak i ako taj drugi ima slično mišljenje čim se počnemo oko djeteta koje urla još i mi pregovarati, odmah je još teže. Onda pustim da prođe prvi nalet bijesa, pa počnem neke dogovore. Pitam je što bi zapravo htjela, dam do znanja da sam shvatila, kažem što me u njenom ponašanju (ali samo trenutnom ponašanju, bez generaliziranja) smeta i zašto ne može to što hoće. Ako mi padne na pamet ponudim alternativu (dobit će kasnije, ili nešto drugo). Ili kažem da ćemo morati kući (ako nismo kući). Sve između urlika

Kasnije kad se smiri još malo popričamo o tome, na sličan način samo mirnije, da sredimo dojmove i utvrdimo pravila za idući put.
S mm-om također sređujem dojmove naknadno, on je isto tip koji bi radije udovoljio i popustio. Također je znao meni prigovarati kad ona krene u dramu, zapravo od nervoze traži krivca. To smo već dosta sredili, čini mi se. Ja sam se sva potkovala stručnom literaturom, pa ga lako potučem u raspravi, ali kad je mir u kući