Ja nikada nisam bila u kazni, kao niti moja sestra. Smatram da je to nepotrebno i daje kontraučinak. Nikada nisam dobila batine, i na kraju dobro ispala. Moji roditelji su me odgajali da znam sama razlikovati dobro od lošega i na bazi povjerenja. Imali su veeeliko povjerenje u mene. Sada kada razmišljam o odgoju svog djeteta, nerođenog, znam kako ću ga odgajati. Sve dopušteno, ali će se granice definitivno postaviti. I povjerenje. I kada sam bila na faksu to povjerenje koje su mi dali nisam se usudila iznevjeriti, jer sam ga jako cijenila, kao i oni. To je jedan psihološki učinak, koji je kod nas palio, a ja se tako ponašam sa svojim nećacima koji me OBOŽAVAJU.
Dakle, hoću reći da kazna nikada ne pomaže. Vi ste veliki, ono je dijete i razlika je između vas što bi vi trebali znati razmišljati unaprijed, za razliku od njega. On reagira (akcija-reakcija) na vaše ponašanje, a vi to nebiste trebali.
I naravno, dijete nije pas, da reagira po naređenju. Probaj ga lijepo zamoliti, staviti ga u krilo, kada ima ispade, ne obazirati se ili ga nježno zadirkivati. Ali uvijek mora postojati odnos, razgovor...