Sigurno je da se dobro rješavati stvari koje ne koristimo i ne biti hrčak.
Ali - hrčkizam nema veze sa konzumerizmom, zapravo hrčkizam je suprotnost konzumerizma.
Ja na primjer imam u ormaru stvari u koje ne stanem - zato što se nadam i očekujem da ću opet jednog dana stati u njih. A ne čuvam ih jer su mi jako lijepe i prirasle srcu, nego zato što znam da ako uspijem smanjiti konfekcijski broj neću imati novaca da odjednom obnovim kompletnu garderobu, pa će mi te stvari itekako dobro doći. Ja bih najradije mislila da ću si kupiti sve novo - ali znam da neću moći.
Super mi je osjećaj kad kod detaljnjijeg spremanja par vreća završi u Caritasu, smeću, reciklaži, poklonjeno....
Tad se osjećam lakše 5 kila i imam osjećaj da sam nešto korisno napravila i za sebe i za okolinu
Ja imam problem sa bacanjem, a ne skupljanjem. MM se ne obazire previše, ali sam moje izluđivala s time. Nedavno sam im pomagala u detaljnijem pospremanju i pregledavali su vreće prije bacanja![]()
Taj sakupljački mentalitet je direktna posljedica neimaštine, i vremena u kojem jednostavno nije bilo za kupiti toliko (jeftinih) stvari. Normalno da je on razvijeniji kod naših roditelja, a još više kod njihovih.
Kad smo selili moju baku iz stana u kojem je živjela 50 godina u špajzi smo našli valjda stotinu kartonskih kutija za jaja. Naravno da je to suludo, ali sigurna sam da je ona za to imala objašnjenje jednako logično kao što je moje za čuvanje kaputa broj 36 u ormaru.
Ne znam jeste li čitali Slavenku Drakulić, onaj esej kad joj se prijateljica sa Zapada čudi što pere pod sa starim gaćama, a SD kaže da je svako komunističko domaćinstvo savršen stroj za recikliranje. E pa ja sam oduvijek mrzila to recikliranje, krpa za pod u DM-u košta 10 kuna. Ali opet sam ljetos napravila prostirke za kupaonicu od prastarih Adidas ručnika, koji su čučali u ormaru sigurno 20 godina.
Ja kažem: Nisam te vidjela da to koristiš.... drugi put naglasi da ti treba i da planiraš koristiti...
Mm i ja smo se pokačili oko nekakve trube za navijanje.... ima par godina... nikad ga nisam vidjela da trubi pa sam bacila.... onda je zaključio da ipak želi trubiti...
Sad, ako nisam sigurna, pitam (veliki razvojni napredak za mene), ali naglasim da će sam brisati prašinu/održavati štaligod da je potrebno.
Mima, i ja čuvam kolekciju odjeće manjeg broja jer si ne mogu priuštiti kupovanje komplet nove garderobe kad smršavim. Jedino sam riješil sve xs stvari jer nema realne šanse da opet stanem u to![]()
e, ovo me izluđuje, od kada su moji shvatili da bacam ili dijelim stvari koje više ne koristimo počeli su pregledavati svaku vreću koja izlazi iz stana ( i sve što nađu da je njihovo im treba i o tome im ovisi život
, i mami i mužu ). Dapače, nalukavaju mi se prek ramena i kad bacam nešto u obično smeće ak je veće od kutije šibica.To rade čak i klinci, dođu do smeća i pitaju:"nisi bacila ništa mojeg?"
!!!
S obzirom da nisam ni ja od jučer sada čistke radim kada ih nitko ne očekuje i kada me nitko ne vidi i onda mic po mic iznosim iz stana, a kad jednom iziđu više se ne vračaju.
nemati ništa pa imati sve se desilo mojoj sestrični - ostala je bez svega! doslovce nije imala ništa! - puno puno se trudila i mučila i sada ima novaca kojima može kupiti sve što poželi! vozi stari auto, sama pretepecira kauč jer joj je žao dati za novi ali ona je najsretnija na svijetu jer ima 40 (četrdeset) tanjura koje postavi na 5 velikih stolova kada imamo neko obiteljsko slavlje!!
ljudi u njemom selu obično imaju 10-15tanjura i zna se od koga se posuđuje kad su svadbe, sprovodi ili rođendani!![]()
I da, i ja sam bacačica, što izluđuje moju svekrvu kad dođem kod nje, jer stalno govorim "ovo ti ne treba, ovo ti ne treba" i onda imamo jedno veliko čišćenje. Njena mama je još i gora...oni u obitelji ono što ne trebaju prvo šalju baki, pa onda ona šalje u Caritas :D
I ja sam bacačica odrasla u postratnoj reciklirajućoj obitelji. Jeste li primijetili čudnovatu pojavu kad bacite stvar koja je 5 godina stajalo neupotrebljena... nakon par dana se ukaže fantastična prilika za upotrebu baš toga i ničega drugoga!
ja više volim reciklažu, ovo mi se čini neki američki princip (nakon što se toga drže dva mjeseca odu u market i pokupuju nove ljepše stvari, ionako se sve proizvodi u Pakistanu za male pare)
osobne stvari si radije ograničavam tako da ih manje kupujem nego da ih bacam...
svaka cast vama koje ne mozete doma prebrojati niti 100 vasih stvari
nas troje zivimo u 30 kvadrata pa ih mozda zato bolje vidimali vidim ih tisuce, a brojim ih manje nego ih imaju moje prijateljice
sad smo za tri tjedna ljetovanja uzeli valjda najmanje sto stvari
samo ja:
torba
ruksak
torba od laptopa
sugaman za plazu
kupaci komada 2
6 gacica
2 grudnjaka
2 para sandala
fotoaparat
laptop
mobitel
4 knjige
6 majica
suknja
2 haljine
2 sorca
duge hlace
cetkica za zube
epilator (nisam stigla doma)
britvica
ogledalce i kozmetika otprilike 5 stvari
mooncup
10 ulozaka
mali blokic
kemijska
novcanik
naocale
2 platnene vrecice za plac
krema za suncanje
zaboravila suncane naocale ali uzela jedne carape koje ne znam sto ce mi na sandalei eto ti skoro 100 stvari samo za me,
mislim da je svesti sve svoje osobne stvari na 100 komada robinzonski, nesto kao eksperiment, eto jos jedna stunt knjiga
ali da ih imamo previse, imamo
Još jedna stvar koja nije baš logična je što se po tom principu 1 kom auta izjednačava s jednim biciklom ili gaćamabolji bi bio neki princip bodovanja
Cure bacačice, jel može koja doći kod mene da pobaca??? Meni srce kida kad se moram odvojiti od računa iz Konzuma od prije pola godine![]()
Krivo sam se izrazila, kad kažem bacam-mislim na to da odnesem u Caritas, recikliram, jedino neupotrebljive stvari zaista bacim u smeće.
Trošiti manje, imati više novca i biti sretniji?
Zašto bi me novac na hrpi činio sretnijom?
Novu haljinu, cipele, spavaćicu... mogu barem obući i sama sebi izgledati ljepše, i odmah sam zadovoljnija/sretnija.
Isto tako sam sretna i kada neku stvar poklonim nećakinji ili bilo kome drugome.
Novac na hrpi me ne veseli![]()
ja sam hrčak,priznajem,ali isto tak oni ne trošim puno
osim toga,jako smo štedljivi,imamo cilji plan i pokušavamo se toga i držati
ja bih najradije pobacala nekad pola toga,ali znam da bi odustala jer bi me znoj oblio...dok je moja mama bacačica prve klase...a meni je uvijek žao..
Sreća je nešto što je u meni, i znam, ZNAM, da ne bih bila sretnija u vili s bazenom, porše karerom, brdom para, zato jer sam sretna, jednostavno jesam. I zbog toga se ne moram ograničavati na sto stvari.
također
kako je netko prije rekao - katarza.
bivši mi je bio sakupljač, al ono - svega (od prastarih računa do milijardu žica i kabela za koje nikad nitko nije doznao čemu služe)...meni je njegov kutak u stanu (radni stol, prostorija) bio čisti kaos i uznemirivalo me...
a ja imam osjećaj kao da me lagano steže u grudima i guši kad vidim mnogo stvari i hrpe nečega...ne znam, jednostavno ne funkcioniram u takvim prostorima (niti s mnogo namještaja)
I ja sam bacačica, kćer opsesivne bacačice, ali nažalost kod nas svođenje stvari na minimum ne funkcionira jer imam mm-a koji se sjeti plastične zdjele za salatu iz 93' i pita di mu je...
emira, umirem!!!!!!!!
Ja sam znala podivljati na ovu izreku, nije babina, no čula sam je prekonekoliko puta:-
Krpež i trpež kuću drže .
Evo i mene u klubu opsesivnih bacačica.
Npr. mogla bih u kuhinju dodati još jedan ogromni ormar, ima dovoljno prostora - i to mi svi predlažu tko dođe kod mene - ali neću, jer bi mi služio za pogađate - hrčkanje nepotrebnog.
I svako tol'ko, barem 1 godišnje provedem čistku ormara - ono kaj nisam obukla u zadnje 3 godine, bogme više niti neću, pa hitim, poklonim, itd.
Dok sam živjela još s mamom (čitaj: hrčkom) i tamo sam znala povremeno napraviti čistu, bez njenog znanja, jel'te.
Pa kad ona pita di mi je to i to, ja samo.
![]()
Posljednje uređivanje od lola_34 : 11.08.2010. at 13:28
Ja volim raditi "čistke" po stanu, ALI bed je u tome što mm to onda preseli u podrum. Pa onda jednom godišnje moram opet te iste stvari istjeravati iz podruma. Dobro je to što mu podrum treba za biciklu pa kad vidi da neće stati bicikla pristane na čišćenje. Što se tiče djetetovih stvarčica....čuvam ih kod mame jer ona ima puno mjesta, ali čekam prvu priliku da ih nekome poklonim (kuma pokušava zatrudniti, nadam se da će ubrzo). Svoju odjeću redovito dajem mami, a ona u caritas. Muž je malo tvrđi orah, on ima 100 majica "za raditi"![]()
svaka velika bacacica je i velika skupljacica![]()
Posljednje uređivanje od ivarica : 11.08.2010. at 14:33 Razlog: dodala i
x
S tim da prije bacanja stvari prvo moraju malo biti u čistilištu, tako krupni otpad (ormare i sl.) prije odvoženja na smeće obavezno neko vrijeme držimo u garaži
Inače, mi nosimo više od 100 stvari kad idemo s barkom 2 ure na kupanje.
I sasvim smo sretni. Sa svih naših preko 100 stvari.
neimaština je za mene gladna, u šupljim cipelama i potrganoj jakni iz srednje škole putovati svaki dan autostopom na faks.( to sa stopom na autocesti bi mogla razumjeti samo moja sugrađanka maria).
mislim da zato skupljam ko hrčak samo svoje stvari jer tko zna možda ću opet osiromašiti pa će mi trebati npr. moja haljina s vjenčanja ili odjeća sa diplomskog ispita 1997. a i unuka sam velike skupljačice koja je imala tzv. subicu-sobu za stare stvari i nosila je odjeću bar 20 godina dok se ne bi raspala u najsitnije komade.
vjerujem i u popravljanje kućanskih aparata.
da nemam maniju kupovanja igračaka i da ne volim putovati bila bi prava škrtica.
mamitzi :hug:
to su bila baš teška vremena![]()
7 gaća! 7 gaća!
ma šta 7?
77!
mene sva sreća "koči" prostor kojeg nemam. imam jednu policu u ormaru, poveću, pola šipke za vješanje i policu za rublje (malu). i pravilo je trpaj dok stane. kad ne stane više nešto mora iz kuće.
i za sad funkcionira.
mene više brine npr. šerpa ili bzvz vaza za cvjeće koja je kontrolni point sveki ili majke mi pa mi mora stajat u kuhinji.
Ja mislim (a ne da mi se sad brojati) da imam više od 100 stvari u torbi koju svakodnevno vučem sa sobom!
Rekla bih da mi nema pomoći...
Ja sam danas kupila dvoje sandala na sniženju. Bila sam vesela pet minuta. Prošlo je. Popodne sam se posvađala sa mužem. Nije prošlo.
ja nebih mogla funkcionirati sa sto stvari. možda 200? 300?
recimo, slikam i imam 3 štafelaja, 20-tak kistova, 50 tuba uljanih i akrilnih boja. ...dakle, nisam još se maknula od radione a već sam na 73 stvari. ili se boje broje kao 1 stvar?
onda, u radioni imam hrpu alata ručnog, lončarsko kolo, kreamičarsku peć, alat za to....tu sam već na stotki. I to je samo moje.
ne znam...možda bih uspjela nekim grupiranjem. ali činjenica je da imam previše inih stvari, ali se i trudim to smanjivati. garderobu poklanjam, kupila sam prije dvije godine gusnato suđe i sve staro pobacala i sad imam doma 4 lonca i wok.
trudim se..
Kad se od toga toliko toga može napravitiNpr. onaj čuveni dizajnerski luster - Apricot, ti znaš o čemu pričam. Može se obložiti balon pa napraviti maska; može se napraviti crtić ako crtaš na poleđini. Sve je to veliko blago.
Znam ja.
Bacam stvari samo tako, ali umjetnički materijal za recikliranje (čitaj: smeće)ne. Ugušio me, a umjetnosti nigdje.
znate sto je mene dovelo u red?
seljenja, seljenja i seljenja.
prvo u studentskim danima, a onda i poslije. kad se toliko puta selis neda ti se pakirati gomilu stvari i jednostavno sam bacala nepotrebno.
odjecu sam poslala mami i ona je to podijelila curkama iz susjedstva.
a onda kad sam se udala, moj muz, a sin strastvene mame sakupljacice, kojem ide na zivce trpanje po policama, mi je rekao da ona odjeca koja se ne nosi godinu i pol ide van iz ormara. Pa sam i ja onda tako.
Bas neke stvari koje sam skuplje platila sam ostavila, neke su mi nakon godinu i pol usle u idealnu kombinaciju sa nekim tek kupljenim hlacama.
Sve u svemu, ipak mislim da ne stanem u ovih 100 stvari. Ne volim konzumerizam, ali volim konformizam
Pa sam tako misljenja ako postoji nesto sto ce mi olaksati zivot, zasto to ne iskoristiti.
Ja odavno imam pravilo - što ne obučem 2 sezone (a u zadnje vrijeme i jednu sezonu) ide u dobre ruke.
Ne pridržavam se toga striktno, ali kad se ormar prepuni, napravim "čistku".
Otkad imam djecu, problem mi čini čuvanje odjeće i stvari od starijega za mlađega, pa mi se dogodilo da je mlađi ove sezone dogurao do dvadesetak majica kratkih rukava - u ormaru 0 mjesta, a od toga nosi trećinu... Puklo mi je pred očima i susjedov sin dobio je kompletnu opremu za iduću godinu. AKo nemamo kome udomiti, objesimo na kontejner izvana, da si uzme onaj kome treba.
Osnovni problem su mi knjige, zadnje vrijeme i elektronika (i aparati i mediji) ali snalazimo se...
Ova ideja sa 100 stvari odlično mi se pokazala za godišnji - svaki put se podsjetim kako mi zapravo malo treba.
Ma, ovo vrijedi za kreativne. Kaj je s nama drugima?
Ponekad si mislim da sam baš zbog toga nekreativna: ono - netko drugi bi možda čuda mogao napraviti s onim šta ja bacam.
Ja skužim da mi malo treba, ali TEK kad sam već na godišnjem, dakle tek kad sam već ukrcala i preko 100 stvari u auto.
Posljednje uređivanje od lola_34 : 12.08.2010. at 14:35
veceras sam nešto puna energije pa idem probati smanjiti količinu stvari sa 100xxxx na 100xx barem...za početak