Primjetila sam da moje dijete jako preslikava moje osjećaje, ili nekakvu općenitu atmosferu. Tako da uvijek kad krene nekakvo nemoguće razdoblje, prvo krenem od sebe da vidim gdje i kako sam se pogrešno postavila i time automatski "neutraliziram" njega.
Kad je atmosfera normalna i kad sam ja normalna, smirena, jasna,... dijete surađuje bez apsolutno ikakvih problema.

To je jedan od razloga zašto se "bojim" imati drugo dijete. Bojim se neispavanosti, nervoze,... bojim se "sebe".