Nakon prvih dvije, dvije i pol stranice mi je dosadilo citati dalje istu pricu.

Zelim samo pitati sve koje zagovaraju ovaj neki fantomski pristup vani da mi kazu odakle im (osim privatno od Odenta, valjda) dokaz da je to bas tako. Evo, nisam imala prilike upoznati zdravstveni sustav svugdje vani, ali sad vec dovoljno dugo boravim u SAD-u i, opet, mogu reci samo jedno: izuzetno mi nedostaje hrvatsko zdravstvo i njegova dostupnost. Sa svim manama, takodjer.

Od ostalih naucenih/isprobanih informacija izdvajam:

Trudnoce prate doktori (ginekolozi, obstetricari), ne babice ili doule.
Doule mogu biti prisutne na porodu, zajedno s clanovima uze i sire obitelji pa i cijelog susjedstva, ako rodilja tako zeli.
Uglavnom se moze birati sto zelis na porodu. Nitko ne promovira carski kao prvu i jedinu mogucnost.
Ultrazvuk u trudnoci se radi - kako gdje. Uglavnom nedovoljno cesto. Vec sam nekoliko puta spomenula mrtvorodjencad i kasne pobacaje u relativno bliskoj okolini koji su se u principu mogli izbjeci da je netko pogledao unutra, a ne samo porazgovarao s trudnicom ili dodirnuo kakvu staklenu kuglu.
Vaginalni pregledi, pogotovo pred kraj trudnoce, su cesti. No to opet ovisi o ginekologu/obstetricaru. Kod nekih vas vjerojatno nece pogledati niti jednom.
Redovni pregled kod ginekologa svodi se na prepipavanje grudi kroz papirnatu majicu i uzorak PAPE, nakon sedamsto pitanja i iscudjavanja nad cinjenicom da sa 32 godine ne uzimate lijekove na recept. Ama bas nikakve. Onda slijedi predavanje o tome da PAPA test nije potreban svakih 12 mjeseci, ako su rezultati dobri i da biste trebali doci natrag tek za tri godine. Ultrazvuk je nepostojeca pretraga ako nema patologije, a patologija se, valjda, dijagnosticira ispalim jajnikom kroz vaginu ili kakvim izraslinama koje se vide vani na tijelu (jerbo, jelte, iznutra vas nitko nece pregledati ako nema simptoma. Hrvatski ginekolog (moj, glavom i bradom u ovom slucaju) je maltene kreten sto je gledao moje ciste na jajniku ultrazvukom preko nekoliko puta jer, kazu ovdje, svi imaju ciste, jesuschrist, pa necete valjda TO pratiti ultrazvukom.
Ukratko, prevencije nema. Nikakve.
Jetrene probe ne radi nitko, a jos uvijek sam na Yasminu. Riknuo covjek od smijeha kad sam trazila. Nakon mojeg dugotrajnog nagovaranja, pristao je napisati uputnicu za kolesterol, trigliceride i secer. Ponudio terapiju lijekovima za povisene trigliceride (tek sam pretvaranjem u metricki sistem skuzila da su jedva poviseni i da nema potrebe za lijekovima, a par tjedana kasnije u Zagrebu izvadjena krv pokazala je apsolutno normalne).
Za sve se daju lijekovi i od malena se pisu recepti. Vec rekoh da sam cudak jer ne uzimam nista.

Ono sto je pozitivno jest cinjenica da ti nitko nece dati nista, ama bas nista, ako na to ne pristanes. Dakle, izbora ima.. donekle. Jer u isto vrijeme ne mozes dobiti ono sto zelis jer osiguranje to nece platiti.

U prijevodu - mozes sigurno dobiti prirodan porod u bolnici, parku, na lusteru... sve dok niti jedan jedini cent osiguranje ne mora potrositi na tebe. Samo ces potpisati da oslobadjas doktore bilo kakve odgovornosti za njihove postupke ako se tvoje ideje razilaze s njihovima. U isto vrijeme, neces dobiti ama bas nista sto se njima ne svidja (a ne svidja im se nista sto kosta novaca, samo da jos jednom spomenem) jer osiguranje to ne zeli platiti, a njima (bolnicama) se ne nateze s tobom i neplacanjem ogromnih racuna.

Dok u potpunosti podrzavam mogucnost izbora, ma kakav on bio, jos jednom napominjem da mi jako, jako, jako nedostaje hrvatsko zdravstvo. (I nisu ovdasnje bolnice bas toliko ljepse od nasih, Dr House je jedno, a ogranak Mayo klinike u nasem malom americkom mistu nesto sasvim drugo. Vise je nalik, stajaznam, Rebru nego necemu s TV-a.)