Jan Guillou, Put u Jeruzalem - sve u svemu, vrijedno čitanja, iako ima nedostataka. Na početku nas autor uvodi u lik Sigrid, da bi ona nakon gotovo 100 stranica naprasno umrla, a mi shvatili da je glavni lik knjige ipak njezin sin Arn. Ovaj prvi, prekinuti dio, podsjeća me na "Kristina, Lavransova kći, Sigrid Undset. Skretanje fokusa na Arna je ujedno i trenutak kad je meni knjiga postala zanimljivija, jer su slike Arnovog samostanskog života daleko uspješnije i bliže srednjovjekovnoj stvarnosti nego slika emancipirane žene koja sve konce drži u svojim rukama. U knjizi se stalno nešto iščekuje, a najviše put u Jeruzalem, kojeg čekamo do posljednjih stranica knjige, kada čitatelj svhvaća da je čitav Arnov život vodio u Jeruzalem. No, nema ništa o templarima ni o križarskim državama. Knjiga opisuje skandinavsko srednjovjekovlje, prilično realni, ali često i dosadno, s puno ponavljanja i suvišnosti.


Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje – to je jedna od knjiga se moraju pročitati. Jako je osobno i iskreno svjedočanstvo o vukovarskoj djevojčici, stradanju njezine obitelji u Domovinskom ratu, smrti oca i izbjeglištvu. Cijenim tu iskrenost, jer bez toga ne bi ni bilo pravog svjedočanstva, onakvog kakva nam nedostaju. Izvrsno je preneseno potiskivanje osjećaja koji grunu tek na kraju knjige i neka mladenačka usredotočenost na sebe kao znak vitaliteta i valjda preduvjet preživljavanja. Osupnula me ljudska priroda koju bole predrasude prema sebi, ali ne preže od predrasuda prema drugima, u ovom slučaju Zagorcima iliti Pajcekima. Možda je to isto tako namjerno priznata i pokazana mladenačka uskogrudnost i sebičnost. Tome pripisujem i nedostatak kontemplativnosti; unatoč težini iskustava, nema nijedne transcendentne misli. U svakom slučaju, vrijedi pročitati.


Maryline Desbiolles, Sipa – inače ne volim „kulinarsku književnost“, jer mi se čini pomodnom; kad se otkrije neka formula koja se prodaje, eto ti na stotine takvih djela. Međutim, ova knjiga me privukla prije svega svojom naslovnicom, rascvalom lavandom na podlozi ljetnog neba. Valjda sam htjela produžiti sjećanje na ljeto. Knjiga me je ugodno iznenadila: spremajući rižoto od sipe za prijatelje koji će doći na večeru, mlada žena s juga Francuske razmišlja o davanju u prijateljstvu i ljubavi, o svojoj prošlosti, strahovima, životu i smrti. A sve to prožeto je mirisima i okusima njezine kuhinje i, općenito, mirisima Mediterana.