pa nije neuobičajeno ni da čovjek dosvoje smrti nikad ne kroči u doktorsku ordinaciju.
evo, znam jedan slučaj iz svoje bliže okoline gdje su mu morali otvoriti karton kad je umro, u poznim godinama. i to poginuo.
zašto se uporno negira činjenica da je danas smrt rodilje i smrt bebe puno rijeđa nego prije? nego npr u državi siera leone?
zašto su oni, koji nisu naviknuti na tehnologiju i ovaj opisani tehnokratski model medicine, toliko odvojili um i tijelo (kako stoji u tekstu) da taj um više ne može doprijeti do signala tijela?
mamaju, potpisujem te u ovoj tvojoj tvrdnji da mi se stalno čini da se ne razumijemo.
ne radi se o tome da se PKK apriori povezuje s tragedijom. ne, uopće. radi se o onim malim postocima gdje intervencije - pomažu.
radi se o tome da ti mali postoci negdje trebaju biti navedeni - kao rizici.
kao što su navedeni rizici dripa, epiduralne, carskog reza, ctg-a, ultrazvuka itd itd.
saradevi, jel te žene budu svjesne i položaja bebe? kao jedna od komplikacija koja ne možemo reći da je rijetka, može završiti tragično, a u principu može biti i bezazlena ako se na vrijeme uoči pregledom?






Odgovori s citatom