bake i djedovi u dječjim životima...

[Anemona]

Bake i djedovi mogu biti prekrasan dio djetetovog zivota, a opet koga ima ima, a koga nema, nema. Na zalost tako je i time se treba pomiriti.

[Zdenka2]

Bake i djedovi mogu biti prekrasan dio djetetovog zivota, a opet koga ima ima, a koga nema, nema. Na zalost tako je i time se treba pomiriti.

Tako je, a mogu dodati samo to da se sa svoje strane treba poduzeti sve što se može da se ti odnosi omoguće. Obitelj uvijek ostaje najvažnija.

[davorka]

Nemoj se nepotrebno zamarati s muževim roditeljima. Nije on kriv za njih takve kakvi su. On to zna i vjerovatno mu je i samom teško što je tako, na silu se ne može ništa, tako da sumnjam da bi pomogao i njegov angažman da se situacija promijeni. To su jednostavno takvi ljudi. Dijete neće biti hendikepirano zbog toga što su oni takvi. Ima djeda koji ga voli, koji provodi s njim vremena koliko može, ali u ljubavi, veselju. Mnogim ljudima roditelji isto ne žive u mjestu gdje i oni pa djeca djede i bake viđaju nekoliko puta godišnje, a opet osjete tu jedinstvenu ljubav. Isto tako ima tvoju sestru, vas kao roditelje i ako ste vi kao obitelj skladni njemu neće ništa faliti. Naravno da bi bilo puno bolje kada bi ovi djed i baka bili drugačiji, ali tu se ne može ništa. Rekla bih onu: sto ljudi, sto ćudi, mada ni meni nikada neće biti jasno kako netko prema vlastitom unuku može biti takav, a imam i primjere iz bliže okoline gdje se djede i bake slično ponašaju i isto tako se čudim.

[zarrin]

meni je ta situacija nova i ja nisam navikla da takve nekakve odnose i vjerojatno mi treba malo da se s tim pomirim al u krajnju ruku nisam ni ja ni moje mišljenje o tome svemu bitni,mene kao majku razdire činjenica da ga vide 10 puta godišnje a živimo tako blizu i da ka malo naraste i počne kužiti da će ta mala glavica biti tužna radi toga

[blackberry]

meni je ta situacija nova i ja nisam navikla da takve nekakve odnose i vjerojatno mi treba malo da se s tim pomirim al u krajnju ruku nisam ni ja ni moje mišljenje o tome svemu bitni,mene kao majku razdire činjenica da ga vide 10 puta godišnje a živimo tako blizu i da ka malo naraste i počne kužiti da će ta mala glavica biti tužna radi toga

kad sam bila mala...živjeli smo s tatinima u istoj kući..i nikad me nisu čuvali...kad je bila potreba, morala sam krenuti u vrtić jer je to mojoj noni bilo prenaporno...a bila je kući..nezaposlena...
na meni je ostavilo traga...ta neka neprihvaćenost...odn. ti neki hladni odnosi...no, istovremeno, kako je netko već rekao...sve me to učinilo boljom osobom...
mislim da nam se u životu sve događa s razlogom, i da ako to tako prihvatimo..samo ćemo stasati u bolje ljude..
nemaš ništa od žaljenja...probaj popraviti ako se išta da...ako ne..neja dijete vidi da postoje svakakovi ljudi...
i da činjenica što su ti u rodu ne znači da te nužno moraju beskrajno voljeti...uh što zvuči ružno...

mi sad živimo s muževima...i slažemo se super...moj mali ih obožava...jedva su dočekali unuke...i meni je predivno gledati kako je moje dijete bogato u ovom trenutku....
ali...da meni to nije falilo...možda bi mi sveki išla toliko na živce...možda ti odnosi ne bi bili kakvi jesu...možda...možda...možda bih bila puno netolerantnija...
ovako zažmirim na sitnice koje mi ne pašu....
kažem...jer vidim da je puno češća tvoja situacija nego moja...na žalost

ja se ne bih puno nervirala oko toga....a ne bi ni dijete pretjerano štitila od takvih odnosa...roditelji tvoga muža su odabrali sami svoje uloge...i njima idu na dušu...