e pa hvala svima na čestitkama :D
vidim da se sve pretvorilo u pravu razmjenu misljenja i to je super
vecinu ovih razmisaljanja sam imala i ja sama, ali cu komentiarati neka od njih.

netko je pricao kako je njezina mama nakon rastave zadrzala prezime i sebi i njoj, iz osjecaja jedinstva.. Moram priznati da sam i ja to na pocetku tako ostavila, pustila sam i sebi prezime svog bivseg muza i odlucila da cu radi djeteta i ja se tako prezivati. Medjutim, javio se moment koji je netko drugi opisao, a to je da sam ja sa svojim djevojackim prezimenom vec napravila neke korake u svojoj profesiji, kada kazem svoje djevojacko prezime vrata se otvaraju, a na ovu drugo mi samo tresnu u lice., pa sam nakon puno razmisljanja odlucila vratiti sebi svoje prezime. Onda sam iz postovanja prema ocu djeteta rekla neka on nosi njegovo, nije bed.. medjutim.. kao sto znate, taj netko se uopce ne pojavljuje, ne doprinosi niti sa svojom pojavom niti materijalno, jednostavno ga nema... gledam kako mi je dijete razočarano i tužno,. dok ga s druge strane moji roditelji kod kojih i živimo, uče svemu, životu, vrijednostima i dobrim stvarima, tu su za njega i zbog njega svaki dan., pa mislim da je i znak poštovanja da nosi prezime, ne moje, ali moje obitelji i mog oca i majke.

dak se ne nadjes u odredjenoj situaciji ni sam ne znas kako ces se postaviti... eto, ja sam napravila ono sto smatram da je za moje dijete dugorocno najbolje i najpoštenije prema svima.

sto se tice dostave i onog pravnog okvira., na srecu jos uvijek postoje ljudi koji razlikuju pravo od pravde, pa je moguce u zakonskom okviru izvuci nesto pozitivno.. opet je uvijet da znate dovoljno o svojim pravima, jer gdje god postoji pravno pravilo, postoje i propisane iznimke pa je tako i dostava pošte na oglasnu ploču, za one koji odbijaju primiti poštu jedna od tih iznimki