ja sam nekad bila aktiva na ovim tipku a sada sam ponekad pročitam da se podsjetim kako mi je sad lakše

moja je počela spavati noću s 2.5 godine, do tada je bila prava muka. ufff kad se sjetim. bili smo neispavani i nikakvi. ništa nije pomoglo (doduše nisam je probala ostaviti da plače, to ne bih nikad mogla, ne bi mi bilo ništa lakše, osim što bi ona bila jadna a ja bih bila još jadnija)
nekako sam se s vremenom navikla da manje spavam.

sada, kad ona spava cijelu noć, ja spavam puno manje nego prije (prije nego se ona pojavila u mom životu) - a tako sam voljela spavati

jučer je zaspala u 11 i nije se pomakla do jutros u 10.15 (čak nije morala ni piškiti ) - valjda nadoknađuje sve one noći koje nije spavala kad je bila mala

uglavnom, ako ne nađete neki prihvatljiv način uspavljivanja, utješno je to što će proći, i naspavat ćete se