tužna statistika- treće dijete

[sirius]

Mene ne zabrinjava činjenica da se ljudi teško odlučuju za treće dijete. Mislim, to jest zabrinjavajuće u demografskom pogledu, ali ne i u moralnom. Demografski gledano, živjet će oni kojih bude i to je pravedno. Bez obzira na to, smatram da je u redu da ljudi o tome odlučuju prema svojim prilikama, mogućnostima i željama. Ono što mene muči u toj statistici jest da zrele odrasle žene koje su majke već dvoje djece ne prihvaćaju i svoje treće dijete koje nije pitanje plana ili ne-plana nego je već tu i treba majku i oca i njihovu ljubav, treba sve ono što već imaju njegova braća. Ne znam kakva bi to ljubav bila prema dvoje djece koje imam kada bih odbacila njihovog brata ili sestru.

Meni je ovo u sridu i osnova problema.
Ali mislim da nije u pitanju nedostatak ljubavi , nego nedostatak podrške i strah od budućnosti bez potpore okoline .

U jednom od svojih boravaka na ginekologiji upoznala sam ženu koja je ležala u mojoj sobi nakon prekida treće trudnoće na vlastiti zahtjev.
Bila je užasno tužna, kod kuće je imala dvoje veće djece, jedno od njih sa posebnim potrebama, dobar brak sa mužem. Željela je to dijete , ali ju je bilo strah da neće sve moći sama, da se neće moći posvetiti dovoljno najstarijem sa posebnim potrebama, imala je osjećaj da će on biti žrtvovan ako rodi još jedno dijete. Mislim da je to za nju bila jako teška odluka, i da je njezina priča jedna od onih koja bi izgledala drugačije da je imala bolju potporu okoline.

[Zdenka2]

Meni je ovo u sridu i osnova problema.
Ali mislim da nije u pitanju nedostatak ljubavi , nego nedostatak podrške i strah od budućnosti bez potpore okoline .

U jednom od svojih boravaka na ginekologiji upoznala sam ženu koja je ležala u mojoj sobi nakon prekida treće trudnoće na vlastiti zahtjev.
Bila je užasno tužna, kod kuće je imala dvoje veće djece, jedno od njih sa posebnim potrebama, dobar brak sa mužem. Željela je to dijete , ali ju je bilo strah da neće sve moći sama, da se neće moći posvetiti dovoljno najstarijem sa posebnim potrebama, imala je osjećaj da će on biti žrtvovan ako rodi još jedno dijete. Mislim da je to za nju bila jako teška odluka, i da je njezina priča jedna od onih koja bi izgledala drugačije da je imala bolju potporu okoline.

S ovim se isto apsolutno slažem. U prethodnom postu sam govorila u svoje ime, ali to ne znači da mislim da je sva odgovornost samo na majci - jednako je i na ocu, a dobrim dijelom i na drugim bližnjima. Ova žena iz priče bila je sama u svojoj odluci, a bojim se da je ostala sama i u boli i kajanju. Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude.

[magriz]

Ova žena iz priče bila je sama u svojoj odluci, a bojim se da je ostala sama i u boli i kajanju. Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude.

ta žena iz priče ostala bi, bojim se, sama i u odluci da je dijete zadržala. za tu ženu niti jedna odluka nije lagana niti bi se s ijednom lako nosila

što se tiče zadnje rečenice - smatram ju jednako neodgovornim ponašanjem kao i misliti da je prekinuti snošaj dobra kontracepcija

dobro je rekla kaae - ne živi se od ljubavi, već samo i jedino od novca. ako novca nema, nema te ljubavi koja će nahraniti djecu. ali isto tako, ako ljubavi nema, j.beš sav novac na ovom svijetu.
iako, ja bih rađe s novcem :D

[sirius]

što se tiče zadnje rečenice - smatram ju jednako neodgovornim ponašanjem kao i misliti da je prekinuti snošaj dobra kontracepcija

misliš na rečenicu :"Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude." ?
Po meni je to odgovorno ponašanje. Kada prihvaćamo posljedicu svojih postupaka i sve što ona nosi sa sobom.

[magriz]

misliš na rečenicu :"Bolje je ipak prigrliti dijete koje je već tu, pa što bude." ?
Po meni je to odgovorno ponašanje. Kada prihvaćamo posljedicu svojih postupaka i sve što ona nosi sa sobom.

da, na to mislim
zašto bi ponašanje: rodit ću, pa što bude, bilo odgovornije od: neću rodit jer time ugrožavam sigurnost prvo dvoje djece?
recimo da je žena koristila kontracepciju koja je zakazala

i ne, ne zagovaram abortus. mislim da ne bih nikad isti napravila, ali mora postojati kao opcija

[sirius]

da, na to mislim
zašto bi ponašanje: rodit ću, pa što bude, bilo odgovornije od: neću rodit jer time ugrožavam sigurnost prvo dvoje djece?
recimo da je žena koristila kontracepciju koja je zakazala

i ne, ne zagovaram abortus. mislim da ne bih nikad isti napravila, ali mora postojati kao opcija

Ja isto ne zagovaram zabranu abortusa. Samo kažem da je prihvaćanje dijeteta koje je na putu odgovorna opcija, čak i u situaciji kada je kontracepcija zakazala. Već sam prije napisala da nekim ženama rođenje nije opcija, jednostavno nit ne mogu pomisliti na tu opciju...o njima ne pričamo i mislim da se tu nema što reći. Ali postoje one koje su neodlučne i koje bi možda drugačije odlučile da su imale više snage ili bolju potporu okoline.
Davno sam na sličnoj temi sam pisala da je moj sada dvadesetogodišnji brat bio potpuno neplanirano dijete mojih roditelja, moja mama je tada bez ikakve podrške okoline (svi su se tada pravili da se to njih ne tiče, pa čak i moj otac), odlučila ne otići na zakazani abortus. Abortus koji čak nije niti tražila, nego joj je ginekolog na prvom pregledu i bez ikakvog razgovora, dao datum za njega kad je zbunjeno rekla da trudnoća nije planirana.
Nije ona to napravila sa bilo kakvim planom , nego je vjerojatno u sebi osjetila da za nju prekid trudnoće nije opcija.