Očito se morao dogoditi taj dodatni šok, njegovo grozno ponašanje...Stvarno ga ne prepoznajem, nikad nije bio takav, prema nikome. On me više ne zanima (lagala bih da bih voljela da je sretan s njom), ne želim ništa znati o njemu, ne želim s njim komunicirati, ne želim ga vidjeti. Želim samo svoj mir, ne želim da me više vrijeđa, želim da me pusti na miru. Nije mi jasno da dan kad se iselio iz našeh zajedničkog stana je bio korektan prema meni, rekao da ako što trebam da mu se javim, osjećala sam da mu je ipak mene žao, osjećala sam nešto. Nakon toga prošlo je 15-ak dana. Nisam ga zvala, nikako kontaktirala, a on je lud, ljut na mene. Zašto? Pa pustila sam ga, kad smo se vozili, rekla sam mu da sam sve prihvatila, a on je dalje pljuvao po našoj vezi, braku. Rekla sam mu da prestane, da nema smisla da o tome pričamo da je to završena priča. Osim toga, ljut je na mene što sam ja ostala u stanu, a on je sam rekao da nije ni mislio da ja nekud idem jer zna da tu nemam nikoga, da će on otići starcima. Što se dogodilo u međuvremenu? Valjda mu je koma sa starcima, valjda ipak nije pronašao mir i zadovoljstvo ni kad je otišao od mene, ali za sve krivi mene. Napadao me, ja sam ga smirivala. Rekao mi je da sam ja sad dobra jer sam povrijeđena, a kad budem svoja da ću svima iskopati oči, da gazim po drugima. Ja sam ga upitala, po kome sam ja to gazila, a on je šutio, nije znao što reći... Bojim se njegovih sljedeći reakcija. On želi da me isplati iz stana, da odem u podstanare. Sorry, ali dugo sam bila podstanar, pa zašto da ja nakon svega izlazim iz stana u koji sam uložila sve što sam imala. Rekla sam mu da me pusti godinu dana, da vidim kud ću, u kojem pravcu će se moj život razvijati. Poludio je, rekao je da ne može biti on kod staraca 1.g., a neće ni u podstanare. Ja znam da razvod, dioba imovine traju i to i želim, želim da se sve slegne, da sazori. On bi valjda htio da kao tinejđer, prekine s jednom curom i krene s drugom. Znam da me ne može izbaciti iz stana, ali ipak ne osjećam se potpuno sigurno, bojim se njegovog ludog ponašanja. Naravno da on ima ključ našeg zajedničkog stana. Molim se Bogu da se smiri.