Demi ni ja nisam znala, nisam išla za tim dok nismo napunili dvije godine
Svakako ima smisla, jer kad je dijete rođeno hipotono, onda je smanjen tonus svih mišića pa tako i onih potrebnih za dojenje.
Znaju cure na forumu koliko sam pisala o svojim problemima o dojenju. Kad se samo sjetim.
U svakom slučaju, jest se jadnica mučila vuči, mogu misliti kako joj je bilo prve dane života, jadnica toliko bi se vjerojatno umorila dok popapa da bi svaki put poslije dojenja zaspala
...ali ako vam mogu biti iskrena i iduće dijete bi mučila na isti način, jer bolje da se kao novorođenče umara samo sisajući, nego poslije kao već veliko dijete da mora na razne vježbe i tamo plakati s raznim ljudima. Ionako nam je vježba bilo preko glave, još da moramo i te vježbe, jaooooo.

Logopedica je gledala njenu muskulaturu lica, imaju oni naziv za tu skupinu mišića koji sudjeluju u žvakanju, govoru i sl. nešto oft....

U svakom slučaju meni nikako nije bilo jasno zašto je prestala dojiti s devet mjeseci, sam Bog zna da sam održavala mlijeko i nudila i gole smo bile u kadi, ma sve sam pokušala, sve što sam ovdje naučila, ali ne, nije htjela niti blizu...sad tek shvaćam, jadno dijete se spasilo kad je moglo nešto jesti bez da se muči, ha ha ha ha

Još nešto bi spomenula za majke kojima riječ pedijatra "dijete malo napreduje" izgleda nešto najstrašnije (bar je meni tako bilo).
Nakon Laurina tri mjeseca na svakom pregledu smo "malo napredovali", a na pregled smo išli svaki mjesec upravo radi težine.

Sjećam se onih 300 g kojih je dobila peti mjesec, jao, pedijatar mi doslovce kazao "vama je gospođo dijete gladno". Došla sam kući i noge su mi klecale, dok sam pisala u suzama post tu na RODI gledala sam u svoje dijete koje je sretno i zadovoljno gugutalo u kolicima. Naravno, stručni, savršeno opisani i precizni postovi su dolazili kao ohrabrujući odgovori da nastavim kako sam i počela.
Nastavim dojiti, bez dohrane, bez dodataka ičega, forsirala sam dojenje i noću, ma znala sam duboko u svom srcu da nije gladna, jednostavno je bila takva.

Najbolji savjet koji sam inače dobila na ovom forumu jest - Slušaj što ti dijete kaže, ti najbolje razumiješ, mama zna najbolje.
Tako je i bilo. Nije nikad bila gladna, nije nikad malo napredovala, jednostavno je napredovala toliko koliko jest.
Sada sa dvije godine, jede zaista mnogo, jede sve, a usprkos tome ime samo 13,5 kg.

Uvijek je šok čuti od pedijatra i stručnjaka nešto poput "dijete je gladno", ali moramo znati da ih je malo koji potiču ISKLJUČIVO dojenje, a s druge strane, meni je moj pedijatar priznao da je lakše savjetovati dohranu nego riskirati, jer oni zapravo ne znaju da smo mi mame na RODI, da nešto i znamo i da nam djeca neće zaista biti gladna.
Poslije smo se ja i moj pedijatar jako sprijateljili, otišao je u mirovinu i tada sam mu priznala da sam ga lagala za dojenje, dohranu (koju je htio uvesti s 4. mjeseca, a ja lagala da neće i neće) i ostalo. Nasmijao se i rekao "Dobro ste lagali, imali ste na kraju pravo".

Nema danas tog pedijatra koji mi može reći da mi je dijete gladno. Mislim da mu ne bi bilo svejedno nakon tako izgovorene rečenice, a tek ono "izdojite da vidim koliko mlijeka imate" ha ha ha moja jedna "bezobrazna i besramna" priajteljica je pedijatrici rekla "prištekajte se pa ćete vidjeti"