Koliko vremena uz PC?

[tatek]

Znam da je ovakvih tema već bilo na Forumu, no uz ovu, da izvinete, šugavu tražilicu ih ne mogu naći pa ju onda pokrećem ispočetka.

Zanima me da li i kako ograničujete vrijeme svojim klincima na kompjuteru!

Mi smo Vedranu još prije godinu i pol ograničili vrijeme uz komp na max. sat i pol dnevno odnosno max 6 sati tjedno. Nekad nam se to čini previše, nekad pak ne toliko i baš me zanima kako ste to vi drugi regulirali!


Opaska: Vedran sad ima nešto više od 10 godina, dnevno pogleda cca 1 sat TV-programa, a vrijeme na kompu uglavnom provodi igrajući nenasilne igrice, gledajući you tube spotove ili pak zabavljajući se uz Google Earth.

S jedne strane stoji činjenica da već samo gledanje u ekran i sjedenje je na duge staze štetno, a sa druge je tu pitanje i sadržaja kojima se klinci bave (u to pitanje ne bih ulazio ovaj put, ajmo se ovdje koncentrirati na dužinu sjedenja i buljenja u ekran).

[Nena-Jabuka]

Ono što sam čula (pročitala) od dječjih psihologa je da je taj sat i pol dnevno pred compom maksimum maksimuma koji bi se smio dozvoliti djeci. Isto tako i Tv-a. Što manje, to bolje. Vjerojatno s dobi raste, ne znam. Moje starije je skoro u dobi tvojega, a provede pred compom možda sat tjedno, ako i toliko. I to bude možda subotom ili kad neki prijatelji dođu. Jednostavno nismo uveli tu naviku, pa djeca ne iskazuju ni potrebu ni želju. Kako budu rasli, prilagodit ćemo se jer pretpostavljam da će im apetit za tim porasti, no zasad smo podalje od tehnologije.

[tanja_b]

Kod nas je tako da bi Andrej, da nema ograničenja, po cijeli dan buljio u neki od ekrana. Trudim se što više srezati vrijeme provedeno pred ekranima, ali ni to nije uvijek lako. U prosjeku, to nije više od 1 h dnevno - ili kompjutora, ili tv-a, nema oboje. S tim da ima dana kad uopće ne sjeda za kompjutor, ili sjedne samo na 15 min, a onda se u nekim drugim periodima opet ne može maknuti od njega.
S tim da sam mu objasnila zašto ne želim da previše gleda u ekran (zbog očiju prvenstveno, i MM i ja smo kratkovidni, vjerojatno će i on biti jednog dana), tako da je svjestan zašto ga ograničavam (iz zdravstvenih razloga, a ne zato jer mi se ne sviđa to što on radi za kompjutorom).
Što se tiče sadržaja, tu zaista nemam zamjerki (još), ništa od onog što radi za kompjutorom nije bezvezno i suvišno, jedino ograničenje je ono vremensko.
TV mi je osjetljivija tema, jer za razliku od kompjutora, za kojim on aktivno nešto radi, pred televizorom samo sjedi i bulji u njega. Otkako se prešaltao s crtića na igrane filmove, malo je teže odrediti "doziranje", ali i to nekako uspijevamo. A ni većina dječjih filmova ne traje puno dulje od 1 h

[bilbo7]

Hej, čovjek!
Mi smo svog pustili doslovno bez kontrole ove praznike, jer ima ograničeno korištenje kompa i playstationa (a i crtića) za vrijeme škole.
Kad ima nastavu, komp smije koristiti max 1 h dnevno i to za pogledati kaj ima na facebooku ili za neki spot na you tubeu, ali on uvijek provede max 5 min na fb-u i onda si uključi Lord of the Rings igricu. Playstation je već pospremljen do nekih novih praznika, a crtiće može gledati vikendom ujutro.

[Rebbeca]

Evo i moji su klinci desetogodišnjaci, komp je dozvoljen 1 h dnevno, još si pogledaju tv... to mi je teško odrediti, ponekad prođe dan da ga ni ne upale, a ponekad gledaju 1,5-2 h dnevno.

[Peterlin]

I kod nas je dugo bila granica tih sat i pol dnevno za elektroničke medije, odnosno tv+pc+ps.

Nije to baš lako, jer ako djeci čovjek nešto ograničava, treba ponuditi alternativu. Ljeti je lako - djeca su puno više vani, a i mi s njima, a zimi... oslobodibog.... pogotovo za vrijeme praznika kad je limit i prečesto probijan ako su djeca bila sama doma.

No, kod mojih se dogodi da u radnom tjednu jednostavno nemaju vremena za pc i tv, jer imaju drugih obveza (glazbena, vježbanje, sviranje koje se ne računa u vježbanje, izborni jezik) a i često se igraju zajedno bez elektronike (šah, čovječe ne ljuti se).

Ipak ovisi to i o djetetu - moj stariji ima veći udio pc-a, a mlađi veći udio gledanja televizije...

Moram napomenuti da udio igrica rapidno opada. Eto, nisu se djeca ni sjetila da imaju doma play station, jer ga u principu izvadimo iz kutije samo za praznike, a eto... praznici prošli, klinci i mi zaboravili. Imali smo bolju zabavu.

A s druge strane, pitanje koje se sad već postavlja su neke druge aktivnosti koje su vezane uz računalo, a nisu samo provođenje vremena pred istim tj. pasivno korištenje, nego aktivno korištenje računala za neke druge kreativne sadržaje: moji obožavaju samostalno snimanje filmića (za to koriste sve medije: mobitel, dva fotoaparata i novonabavljenu kameru). Ja to više ne mogu pratiti niti znam rukovati npr. sa sinovim podvodnim fotoaparatom i njegovim softverom. Dečki sami osmišljavaju scenarije, rasvjetu, glazbu i kulise, glavni glumci su obično njihovi plišavci, ali editiranje snimljenog materijala nužno ide na računalu.

To im ne bih branila, ali nije još uzelo maha. Vrijeme pred računalom se ne povećava, ali se mijenja kvaliteta rada s količinom znanja. Isto tako, ne radim cirkus ako nešto krepa (dečki imaju rabljene laptope koji su njihovi vršnjaci ili stariji) pa treba preinstalirati Office ili Corel - ne skidam ih na silu s računala ako rade nešto takvo, ali igrice ne dam. Isto tako, na pamet mi nije palo da im otvorim profil na fb (to je navlakuša najgore vrste) ali e-mail komunikacija s prijateljima je dopuštena i djeca su to naučila. Trudimo se uputiti klince u odgovorno i sigurno korištenje interneta (za sada samo pod nadzorom) .

Pregovaraju s nama oko učlanjivanja na BUG-ov forum (to želi stariji) ali nismo dali zeleno svjetlo, upravo zbog vremenskog limita, a i trebat će mu vodstvo u početku. S mlađim češće pregovaramo oko toga koji će se film pogledati do kraja i kada, ali za sada klapa... Djeca su od malena bila naviknuta na nadziranje vremena pa im to nije nikakva drama. Uostalom, ja i SEBI navinem timer da ne izgubim osjećaj za vrijeme, pa klinci imaju dobar primjer doma...

[cvijeta73]

joj, blago vama, kod nas je konstantna borba oko kompa. to je u principu tako atraktivna zabava da je teško zamjenjiva. u mom slučaju, jedino parkom, ili kad mu prijatelji dođu doma, onda nekako si nađu nešto drugo za zabavu.
kad je lijepo vrijeme, onda je nonstop vani, onda nema brige, al sad...

dakle, moje pitanje glasi,ako tatek dozvoli malu uzurpaciju topika: što vaši desetogodišnjaci rade doma, s čim se zabavljaju? kad su sami. ja sam čitala knjige, on ne voli čitati knjige, vlak u snijegu je žilavio ko da krležu čita. kad se sebe sjetim, nikad mi nije bilo dosadno, a većinu vremena, odrasla u centru, sam bila sama il s mlađom sestrom.
ovaj moj čim mu nema prijatelja i ružno je vrijeme, i nedam mu na kompjuter, takvu patničku facu ima, da me skroz nanervira

[laumi]

moja devetogodišnjakinja ima maksimalno pola sata kompa preko tjedna, TV rijetko gleda kroz tjedan.
petogodišnjak ima izbor: ili 30-45 min kompa dnevno (ali ne svaki dan, nego otprilike svaki 3. dan) - i to samo Slova i brojke uz Hlapića ili neke slagalice - ili isto toliko crtića ili, ponekad iznimno, neki dugometražni crtić.
troipolgodišnjakinja otprilike isto kao njezin brat, s time da se ona još ne igra na kompu.

Play station nemamo i ne namjeravamo kupiti.

[Peterlin]

Što rade? Imaju cijeli jedan ormarić pun društvenih igara. Jedno vrijeme je šah bio hit, sad igraju mikado, monopoli i dobili su cluedo nedevno, ali nisu ga još savladali (ni mi - komplicirano je).

Evo što rade moji kad su sami doma (dvojica su pa im nikad nije dosadno):

- imaju društvo u kvartu pa se druže, cure i dečki iz razreda i kvarta
- sviraju (naravno, NE zadaću nego onak, kako im puhne u glavu)
- u stanu grade tvrđave od posteljine (dobijem slom živaca, ali im ne branim baš zato jer to je dobra alternativa računalu)
- spremaju si fora klopu koliko mogu bez korištenja plina (topli sendviči iz mikrovalne, "pajdaši" i slično - razne bedastoće koje sam i ja radila u toj dobi)
- čitaju, ne baš kao mi u toj dobi, ali ipak nešto čitaju (stariji čita BUG, PC za neznalice i slično, kao i sve knjige Sanje Polak i Sanje Pilić; mlađi čita dječje enciklopedije, 1000 zašto i tome slično)

Eto, drugo mi ne pada na pamet. Idu k susjedi (gospođa generacije moje mame) s kojom obožavaju provoditi vrijeme. S klinkom iz susjedne zgrade šetaju tuđe cucke i slično. (To je fora, moj mlađi sin i klinka iz susjedne zgrade išli su trećem susjedu pozvoniti i pitati da li njegov pas smije van, da ga malo prošetaju.... cirkus!)

[Bubica]

Moj kao i Cvijetin, teško s time hrvamo. Ako nije na kompu ili tv - slaze legice, ali ne moze niti to 5 sati dnevno. Najgore je sada po zimi kada ne moze van i kada nema skole. Dok traje skola puno lakse kontroliramo jer ipak ima brdo obaveza...najgorte mi je kada gleda gluposti po TV-u, onda ga radje i na igrice pustim

[tatek]

Cvijeta, dapače, samo ti uzurpiraj, to je i tako vezano uz temu!

Kod nas su inače glavne aktivnosti legići, čitanje (koje je stihijski zastupljeno - nekad se ne odvaja od knjige, pročitao je sve Harry Potter knjige u 2 tjedna, a nekad ne uzme knjigu u ruke po par tjedana) i aktivnosti tipa ta tvrđava od jastuka (koju je spominjala Peterlin ;o) ) i slično. Naravno, kad je vrijeme Ok tad idemo čim češće van, pokušavamo ići često na hodajuće izlete sami ili još bolje sa prijateljima. No, eto, ove praznike smo dijelom bili malo bolesno, dijelom je vrijeme bilo neugodno, a dijelom su nam i prijatelji bili zauzeti tako da su dva tjedna prošla da smo jedva vidjeli žive ljude oko nas. I klincima je, naravno, bilo dosadno i molilo se više vremena uz komp.
Ja tu isto nisam previše sitničav, ako se radi nešto korisno i raznovrsno (recimo, googlali smo jedan dan neke stvari, pa gledali Google Earth i tražili zajedno kuću od prijatelja u kanadi, tražili stare TV reklame na YouTube itd) tad ne gledam baš točno na minutu, no ne dozvoljavam pretjerivanje.

Društvene igre se isto igraju, no ograničavajući elemenat je što je između njih 4 godien razlike tako da nema puno igara koje mogu igrati zajedno, ili su Zrinki preteške ili vedranu prelagane i nezanimljive. No, nađe se ponešto ... a nekad i mi (najčešće MŽ) uletimo u igru.

Meni osobno je drag svaki trenutak vani s njima - ove sad praznike smo išli jednom na sanjkanje na Hunjku, jednom na nasip kod nas, jednom na brežuljak u kvartu, a na topli Badnjak sam biciklom sa njih oboje (Vedran na svom biciklu, Zrinka na mojoj sjedalici) napravio krug od nas doma do Podsuseda i nazad, taman smo stigli doma s mrakom. Jedva čekam kad će biti topliej vrijeme, biti će nas puno na biciklu - to je zanimljivo i njima (uvijek iam nešto novo, zanimljivo, igrališta, ulice, parkovi), a i meni (uvijek se nađe ponešto za blog ;o) )

[tatek]

E da, tokom praznika se pogledao i serijal "Rata zvijezda" sa DVD-a, smatrali smo to primjerenim njegovoj dobi.
A od TV programa gledamo skoro svaki dan dokumentarce u 19:00 na HTV2 i poneki (petak ili subota) u 20:00 isto na HTV2.

[vertex]

Moji dečki imaju jedan sat dnevno bilo kojeg ekrana. Ide mi na živce to ograničavanje, a smatram ga nužnim. Previše je tog programa koji bi oni gledali, uvijek je nešto zabavno na barem pet programa, i ne mogu njima prepustiti kontrolu. Andriju hipnotiziraju ekrani bilo koje vrste, a s čitanjem je isto. Puno čita, stihijski kao i Vedran. Nekad istu knjigu zaredom, pa i po tri puta. Nekad samo Alana Forda, pa serija Garfielda. Ali nije čitanje tema.
Htjedoh reći, meni se i taj sat čini previše preko tjedna. Četiri dana u tjednu ima nešto u drugoj smjeni, plus još tri puta breakdance. Glavna mu je preokupacija gdje smjestiti taj sat u rascjepkanom danu, to je prvo na listi prioriteta. Onda ugura domaći rad u neku rupicu u rasporedu, a krajem prošlog polugodišta je počeo shvaćati da u petom nije dosta petnaest minuta domaćeg rada i učenja dnevno. Odnosno, jest njemu dosta da bude odličan, ali nije dosta za pravo znanje. Mi smo sad kao u prvom razredu, učimo ga učiti i odvajati vrijeme za školu. Razmišljam da ukinem taj sat preko tjedna, ali teško će biti objasniti mu da to nije kazna.

[Trina]

TV ne ograničavamo. Upaljen je čitav dan, ako ima što zanimljivo bace oko, ako ne, ni ne primjete da radi. Kompjuter kako kad, ovisno o ocjenama, ponašanju itd.. Sinu sam (skoro 10-godišnjak) dugo vremena ograničavala na sat vremena. Onda duuugo vremena nije smio (sigurno 5,6 mjeseci). sad mu je dozvoljeno, nema ograničeno ali stvarno ne pretjeruje. Nekad ga čitav dan ne upali, nekad malo više, nekad manje..Kćer nije nikad bila nešto pretjerano zainteresirana za te stvari, ona ujutro pogleda crtiće na tv-u ako nije u školi a jednom u dva, tri tjedna se sjeti da bi poigrala neku igricu ili pogledala crtić na kompjuteru. Najmlađi nekad izrazi želju i pustom ga. ne brojim koliko jer je sve to u granicama normale. Inače, mi smo sebi postavili šifru na kompjuter, tako da ga ne mogu ni upaliti bez nas.

[Vlvl]

Mi smo starijem prerano pustili previše kompjutera. S tv-om smo bili strogi jer mm i ja ne možemo ništa raditi kad je tv upaljen. Pa kad ne smije tv, nismo htjeli sve zabranjivati. Dovoljno se družio s vršnjacima iz kvarta, plus sport, nešto kasnije gitara - uglavnom, nismo bili sretni s vremenom za kompom ali nije nam se činilo ni da je toliko zahirio da treba intervenciju.
Mlađi ovisi o dobroj volji starijeg da ga pusti na svoj komp - to je prava rijetkost, velika povlastica o kojoj se dugo priča. A mi smo na naš metuzalem instalirali samo jednu igricu, Čarobnu frulu, i to povremeno igra uz tatinu pomoć, ne može još sam. Tv moramo ograničavati, jer dok gleda ne misli na ništa, zijeva otvorenih usta i maltene slini, a satima nakon toga proživljava i promišljava samo svijet crtića. U danu kad se očekuje učenje ne bi smio zirnuti na tv, pa kad je ferje ili druga slična prilika smije gledati nešto dulje, sat, dva ili tri.

[tatek]

E da, to su ta dva problema (ali i kriterija za odlučivanje oko vremena pred ekranima) kojih smo i mi svjesni: jedan je vrijeme provedeno gledajući ekran(e) što znači sjedenje bez ikakvog kretanja i ne-bavljenje nekakvim društvenim i sličnim aktivnostima ... a drugi je zaokupljenost možda neprimjerenim sadržajima.

Nas uglavnom najviše zanima prva točka, jer oboje pokazuju želju za dosta tih sjedilačkih aktivnosti s gledanjem ekrana i to nam nije osobito drago ... no, isto tako razumijemo da je to jedna od osnovnih značajki modernog života (uostalom, i sad dok ovako tipkamo po forumu sjedimo pred ekranom / ) i da će im to biti neminovni dio budućeg života. No, sad dok su mladi to ipak mora biti ograničeno na neku razumnu vrijednost.
Kad je ljepši dio godine tad tu nema frke, imamo mi dosta rekreacije na friškom zraku, no zimi zna biti molbi za produžavanjem tog vremena ...

(kod nas je TV uključen samo kada se nešto zaista gleda, ne volimo tu TV-kulisu jer ubiaj komunikaciju i skreće pozornost na ekran ... radije slušamo muziku)

Što se pitanja neprimjerenih sadržaja tiče, tu do sada nismo imali brige, nije ih interesiralo ništa toga tipa ... no, primječujemo utjecaj Vedranovih prijatelja iz škole kojima su oružje i ratne igre sad najdraže teme tako da je tu i Vedran potpao pod taj utjecaj i svako malo nam prepričava kojekakve priče koje potječu iz njegova prijateljskog kruga: tko je ubio koliko protivnika u nekoj igri, koja je puška najbolja, čemu služi bazuka, kakvi su tenkovi najubojitiji ... x
Mislim da on razumije razliku između takvih priča i stvarnosti, razgovaramo o tome, no opet ... nije nam drago slušati to.

[bilbo7]

A ja sam baš uvijek bila ljubomorna na vas, jer mi se činilo da uz toliko izleta i zajedničkih aktivnosti klinci uopće nemaju volju za tv-om ili kompom!
Dolaskom u više razrede mislim da neće imati toliko vremena za tu vrstu zabave radi količine gradiva i eventualno izbornog predmeta (koji su kod mog sina u suprotnom turnusu), tak da mislim da je pravilno doziranje provedenog vremena ispred ekrana (čitaj: što manje ) ispravno u smislu koncentracije na učenje. Jer je to problem kojeg mi imamo - objasniti klincu da je škola na prvom, muzička na drugom mjestu, a onda sve ostalo ako se ima vremena.

[BusyBee]

Mi smo probali jednom pustiti neogranicenu kolicinu sjedenja za kompom - dosadilo joj je nakon 3 sata (i to ne u komadu, nego bi se vraca la nakomp jos malo poigrati i sve joj je zajedno dosadilo za toliko malo vremena), sto je meni ipak previse sjedenja i ne bih to inace dozvolila.
Isto sam primijetila da nema uopce potrebe i zelje za TV-om i kompom, ako se nesto zanimljivo dogadja u kuci. Medjutim, sama se losije zabavi i zaigra nego malac, dvogodisnjak pa ovo pali samo ako mi roditelji osmislimo kucnu zabavu i zanimaciju.

Inace, kako bi stali na kraj stalnom davljenju oko kompa, dogovorili smo zamjenu minuta provedenih u igri/setnji/bicikliranju/rolanju minutama na kompu. Onoliko vremena koliko provede vani, moze zamijeniti za pola vremena na kompu, npr. ako ode s nama u setnju sat vremena, moze visiti na kompu pola sata.
Ovo nam se pokazalo zgodnim jer je odbijala ici s nama u svakodnevne setnje (sa psom kraj mora ili u sumu), a kad idemo na dulje izlete, bude preumorna i nezainteresirana za komp.

[Peterlin]

tatek, došli ste na istu ideju kao i mi: kad je moj mlađi sin pred koju godinu pod utjecajem ekipe iz razreda počeo pokazivati interes za oružje, mi smo mu ponudili Ratove zvijezda kao alternativu. Upalilo je... Čak je naš sin "zarazio" svoju ekipu s tim, pa ih je polako popustilo oružje i "obično" ratovanje. Doduše, oklopi i srednjevjekovno oružje (mačevi, strijele) još uvijek su aktualni, ali s ratnih tema polagano smo ga usmjerili prema lovačkim. To je bolje prošlo jer njega lov i lovci zanimaju samo u smislu brige o životinjama, ne zanima ga ubijanje kao takvo. Fotoaparat je zakon - puška nam ne treba!

Trenutno su interesantni i mađioničarski trikovi (to sam zaboravila napomenuti - ovdje sam na forumskoj burzi kupila kutiju s mađioničarskim priborom, super se isplatilo) i trikovi s kartama. Za maškare se sprema biti mađioničar.

Starijega te teme nikad nisu zanimale, ni rat ni lov ni trikovi. Zamjenska aktivnost mu je rastavljanje videa, starog radija i slično. Njega zanima i gradnja (dobili smo drveni model vodenice za Božić, a imamo ručno izrađenu štalicu s jaslicama, pa sad planira s tatom izraditi neku kućicu). Izradili smo ih puno od kartona, a sad je ideja prelazak na drvo. Bumo vidli... imamo u vikendici lijepe uvjete za piljenje i lijepljenje, ali snašli bi se i doma. Ima u Bauhausu tih drvenih letvica i pločica - smislit ćemo nešto.

Što god bilo, djeca provode puno vremena uz elektroničke medije jer to uglavnom mogu sami, a za sve drugo trebamo MI naći vremena i interesa i raditi s njima. Daklem, nije problem ŠTO nego KADA, bar kod nas doma.

[tatek]

A ja sam baš uvijek bila ljubomorna na vas, jer mi se činilo da uz toliko izleta i zajedničkih aktivnosti klinci uopće nemaju volju za tv-om ili kompom!
Dolaskom u više razrede mislim da neće imati toliko vremena za tu vrstu zabave radi količine gradiva i eventualno izbornog predmeta (koji su kod mog sina u suprotnom turnusu), tak da mislim da je pravilno doziranje provedenog vremena ispred ekrana (čitaj: što manje ) ispravno u smislu koncentracije na učenje. Jer je to problem kojeg mi imamo - objasniti klincu da je škola na prvom, muzička na drugom mjestu, a onda sve ostalo ako se ima vremena.

Ha, čuj, uvijek sve ovisi o atraktivnosti ponude ... kad je u pitanju odlazak na igralište po lijepom danu, izlet u prirodu, odlazak u zanimljiv muzej, igra s prijateljima ... tad nema frke, klinci odmah jure. No, ima dana kad je vrijeme šugavo, prijatelji nisu raspoloživi, roditelji imaju posla i ne stignu se baviti sa klincima ... i tad im je uz legiće i sličnu razonodu ekran prvi izbor. Naravno, takvih dana nema tako puno preko godine, no sad preko praznika ih je bilo, posebno kad su nas dohvatile prehlade.

[Vlvl]

Što god bilo, djeca provode puno vremena uz elektroničke medije jer to uglavnom mogu sami, a za sve drugo trebamo MI naći vremena i interesa i raditi s njima.

Kod nas slično, barem s mlađim: ako mi imamo vremena hoće igrat šah, slagat legiće, ići u šetnju sa psom... ali kad kažemo da radimo i neka se sam zabavi prvo je pitanje može li gledati crtiće. Po lijepom vremenu rado ide van, ali ovako zimi ne, posebno kad mu nema prijatelja.

[marta]

Ja mogu potpisati vertex u svemu, cak i u imenu djeteta. Doduse moj ne ide na breakdance, al kako mi ide na zivce to kalkuliranje KAD ce on na komp, to vam ne mogu opisati.

[marta]

Uh, sketila sam se jos neceg povezanog uz ekrane.... Kad im kazem odite van dok je jos dan, za komp nije vazno sunce i oni odu i vrate za za 10 minuta. Onda bih se rijesila i TV-a i monitora u Jaggerovom stilu.

[BusyBee]

moj mlađi sin i klinka iz susjedne zgrade išli su trećem susjedu pozvoniti i pitati da li njegov pas smije van, da ga malo prošetaju

Genijalno!

[laumi]

dogovorili smo zamjenu minuta provedenih u igri/setnji/bicikliranju/rolanju minutama na kompu. Onoliko vremena koliko provede vani, moze zamijeniti za pola vremena na kompu,

super ideja!

[Zdenka2]

Moji klinci pogledaju snimljene crtiće kad dođu iz škole (trenutno Svemirci i Gladijatorska akademija). To traje oko 1 sat, a praćeno je i voćnim obrokom, maženjem s mamom i pričanjem kako je bilo u školi. Nakon toga, kako koji dan - nekad nasrnu na TV (Malcolm i slično), pa moram brahijalnom silom gasiti - tako i učinim. Na računalo ne idu svaki dan - B. poigra malo igrica vikendom, a jako voli i Čiste petice. M. više skoro uopće ne igra igrice, a više se bavi fb-om, ali i to, recimo, jednom tjedno. Imaju drugih stvari kojima se bave - svatko svoj sport (jako to vole), B. dramsku, M. glazbenu i ministrante. Vole se i fizički igrati - igraju se najviše s malim plišancima, velikom drvenom kućom i još većim dvorcem. Tu igru su jako razvili - to je već cijeli gradski sustav malih plišanaca. Isto tako i čitaju, ponekad po svom izboru, a ponekad na moj poticaj. Sve u svemu, ne provode previše vremena za računalom i ne rade frku oko toga. Ponekad se dogodi da zapnu malo duže - nekad ih i pustim, neka se izdovolje. Ono što ne dopuštam nikako je premještanje riti od TV-a do računala. No way!

Što se tiče odlazaka u park kod nas je isto kao kod Marte - povratak za 10 min. Ali zato vole ići na klizanje, u park na Bundeku, na sanjkanje - na mjesta koja su im atraktivnija. Tamo ih, naravno, treba pratiti, a tu se tata angažira.

[apricot]

Ja sam šokirana!

Mi smo totalno informatički neobrazovani.
Starije dijete je na računalu možda pola sata u dva tjedna.
I opet nam nedostaje vremena.
Crtići se mogu gledati samo vikendom.

Preko tjedna samo ako je neka krizna situacija.

PS imamo, ali ga još nikada nismo pokrenuli
Za FB ni ne zna da postoji; ona misli da računalo služi mami za posao, za Rodu i da ona može potražiti pjesme ili slike koje je zanimaju.

[tatek]

Good for you, Apri! ;o)

Mi nemamo PS (nit ćemo ga imati dok si djeca sama ne zarade za to) ... u stvari, ni kod najvećeg igračkog frika ne vidim razlog za PS kad sve postoji na običnim kompjuterima? p

Facebook se niti kod nas ne upotrebljava (MŽ nije tamo ni prisutna, a ja minimalno, pogledam jednom tjedno, klinci su još premladi da bi ih to zanimalo) ... međutim, obzirom da i MŽ i ja imamo svaki svoj blog onda je i Vedran zaželio otvoriti svoj, o njegovim Lego kreacijama, možete ga pogledati na http://legosvijet.blog.hr/2011/01/index.html (i ubaciti koji komentar, to bi ga jako veselilo!).
Kroz takve aktivnosti može u stvari vidjeti čemu još služi komp osim za igrice, gledanje spotova i guglanje: uči upisivati tekst, raditi sa fotkama i na kraju složiti od toga nekakvu cjelinu (kad se već na školskoj informatici uglavnom igraju, a ne uče takve korisnije stvari ;o) )

Kaj se tiče izlazaka vani i povratka za 10 minuta - mi nemamo taj problem jer van idu ili sa prijateljiam (Vedran) ili pak sa mnom (oboje ili ponaosob), pa im onda ja smislim poneku aktivnost kada njima presuše njihove. Jest, to zahtijeva nešto energije i volje, no, iskreno, poslije cijelog dana za ekranom sa programima i ja se zaželim zraka i zabave sa klincima.
BTW, već sam primjetio da klincima igrališta sama po sebi više ne pružaju nešto posebno - penjalice, njihaljke i vrtuljke izguštaju za 15 minuta i tad treba naći nešto više (eh, kad nam oteše naš pješčanik ...)

[Peterlin]

Ufff, tatek, ne smijem ovo klincima ni pokazati, pogotovo ne StarWars. Moj mlađi bi se raspametio...

Ionako su si moji dečki na Interliberu nabavili knjigu "Kako napraviti svoj blog" i već dugo nas jašu po tome. Dogovor je da će to smjeti za ljetne praznike.

Komentar glede PS - fakat, to je bezvezna investicija... Nama je u kuću došao slučajno, za 1 kn uz adsl, kojem smo također odolijevali dugo duuugo, a sad skuplja prašinu. Ponesemo ga na ljetovanje da se klinci imaju čime zabavljati ako je ružno vrijeme + kao cd i dvd player, jer u većini apartmana ima tv ali ne i prigradnje. Moj stariji bi volio da u PS ugradimo čip, ne zato jer ga zanimaju igrice (ne zanimaju ga) nego zato jer ga zanima kak to radi. Rekli smo NE do daljnjega, to je stvarno nepotrebno.

Inače, tatek, odahnula sam pročitavši da je školska informatika bzvz - moj stariji je jako nesretan jer oni to u 4. razredu nemaju, a ja sam se bojala da bi to moglo biti čisti gubitak vremena. Kad konačno dođe do neke informatike u školi, bit će u situaciji da ostalima bude instruktor, a ne da tamo nešto nauči. Već sad ga zovu u druge razrede kad treba negdje podesiti dvd ili računalo.

[tatek]

Inače, tatek, odahnula sam pročitavši da je školska informatika bzvz - moj stariji je jako nesretan jer oni to u 4. razredu nemaju, a ja sam se bojala da bi to moglo biti čisti gubitak vremena. Kad konačno dođe do neke informatike u školi, bit će u situaciji da ostalima bude instruktor, a ne da tamo nešto nauči. Već sad ga zovu u druge razrede kad treba negdje podesiti dvd ili računalo.

Znaš kaj, to ti puno ovisi o nastavniku.
Žena koja drži informatiku višim razredima je navodno vrlo sposobna i uči klince korisnim (i zanimljivim) stvarima. Dok je tip koji je klincima (četvrtašima) preko praznika držao informatiku pustio ih samo da se igraju (inače je tokom nastave, znači polugodišta - Vedran je uzeo to kao izborni predmet - radio i korisne stvari sa njima, nije baš to bio totalni gubitak vremena).

[cvijeta73]

plus još tri puta breakdance. .

nakon odgledanog filma step up III - u nekoliko navrata ga je opčaran gledao, sad je sav u plesu i pod hitno moram naći nekakav tečaj u rijeci, po cijele dane se slama po podu u dnevnom, dok glavu ne razbije
tako da mu komp u zadnje dane služi samo za pronalazak adekvatne pjesme na you tube-u.

BTW, već sam primjetio da klincima igrališta sama po sebi više ne pružaju nešto posebno

s ovim nemam problema jer srećom u kvartu je super igralište gdje se može igrati košarka, nogomet, rukomet - i puno klinaca. tako da im je za dobru zabavu dovoljna lopta i društvo. a uostalom, sami si vani uvijek nađu neku zabavu, stalno su u nekim "avanturama", gradnji baza i sl.

doma je ipak najdraža zabava kompjuter, PS, TV manje
J je što se toga tiče na mamu a M i mm ekrane bilo koje vrste ne doživljaju previše, ako uopće.

[Peterlin]

... a uostalom, sami si vani uvijek nađu neku zabavu, stalno su u nekim "avanturama", gradnji baza i sl.

Moji su se raspametili zadnjih dana dok je kvart bio pun odbačenih borova - igri nije bilo kraja! Cijeli čopor ih je bio... Zato mislim da klinci ipak imaju ideja, ali ih teško realiziraju kad susjedi ne daju da se penju po drveću, da razbacuju pokošenu travu i lišće... Okruženje je jako bitno! Zato jedva čekam proljeće - grunt je zakon! Dugo vremena sam maštala o kupovini kuće (i danas me to privlači) baš zato da klinci mogu imati raznorazne aktivnosti koje na gradskom asfaltu i u 4 zida nisu poželjne, pa ni moguće.

I kod nas su aktivnosti tipa piljenje, lijepljenje, rezuckanje i raskopavanje elektronike orijentirane prvenstveno na balkon, a zimi je to teško izvedivo.

[Peterlin]

Znaš kaj, to ti puno ovisi o nastavniku.
Žena koja drži informatiku višim razredima je navodno vrlo sposobna i uči klince korisnim (i zanimljivim) stvarima. Dok je tip koji je klincima (četvrtašima) preko praznika držao informatiku pustio ih samo da se igraju (inače je tokom nastave, znači polugodišta - Vedran je uzeo to kao izborni predmet - radio i korisne stvari sa njima, nije baš to bio totalni gubitak vremena).

Slična situacija... Čekamo peti razred. Za našu školu sam čula dosta kritike od roditelja starije djece, ali to se odnosi na opremu, ne na osobe koje to vode. No, možda se nešto i promijeni do iduće škg. Žao mi je što u obližnjem kulturnom centru nema više tečajeva informatike. Ne mora baš sve biti u školi... Naši nemaju uopće informatiku za četvrtaše (trebalo je biti programiranje, ali ni od toga ništa, kao ni od brojnih drugih zanimljivih vannastavnih aktivnosti). Kaže učiteljica da nema uvjeta.... Šteta... Dobro bi došla i nekakva foto-kino sekcija jer se puno klinaca ove dobi bavi fotografijom i filmićima, pa se nadam da ćemo ih za starije razrede ipak nagovoriti. Doduše, i to je danas teško, ako ne i nemoguće bez računala, pa smo opet na istom mjestu.

S druge strane, ne razumijem zašto se, recimo, ne bi moglo organizirati školski šahovski klub za koji je minimalna investicija, a ima i zainteresiranih. Za to ne treba imati 20 dobrih računala u jednoj učionici. A to je, npr. zgodan način da djeca rade nešto zanimljivo i zabavno. Tim prije što ima i zainteresiranih koji bi to vodili, ali eto, nema sluha... Ne odustajemo - možda ipak nešto bude.

[majoslava]

joj, blago vama, kod nas je konstantna borba oko kompa. to je u principu tako atraktivna zabava da je teško zamjenjiva. u mom slučaju, jedino parkom, ili kad mu prijatelji dođu doma, onda nekako si nađu nešto drugo za zabavu.
kad je lijepo vrijeme, onda je nonstop vani, onda nema brige, al sad...

dakle, moje pitanje glasi,ako tatek dozvoli malu uzurpaciju topika: što vaši desetogodišnjaci rade doma, s čim se zabavljaju? kad su sami. ja sam čitala knjige, on ne voli čitati knjige, vlak u snijegu je žilavio ko da krležu čita. kad se sebe sjetim, nikad mi nije bilo dosadno, a većinu vremena, odrasla u centru, sam bila sama il s mlađom sestrom.
ovaj moj čim mu nema prijatelja i ružno je vrijeme, i nedam mu na kompjuter, takvu patničku facu ima, da me skroz nanervira

joj, kad je mome bilo 10, nista drugo nije bilo zanimljivo osim to sto navodis. drustvo, ili igrice. ili tv. kad je lose vrijeme pa se ne moze ic van nabijat lopta sa nekim, i nema zabave za ekranom, nema se kaj za delati. kad roditelj predlozi razonodu van kuce, tip ajmo na bazen ili u kino iil muzej, sve je bez veze ako ne povedem njemu drustvo sa sobom. sad mu je 13, i nista se nije promijenilo...
u svakom slucaju, nekoj djeci je lakse nac zabavu kod kuce (koja ne sadrzava ekran ii drustvo), a nekoj teze. mome najstarijem sinu je to bilo uvijek izuzetno tesko.
ovih troje manjih, kojima ce sad biti 9 i 7 godina, nikad nisu imali problema sa time, ali njih je uvijek troje i imaju drustvo, tako da nisu bas za usporedbu...

[Zdenka2]

Moji imaju PS - igraju rijetko i to isključivo zajedno ili s nekim od prijatelja kad im dođu. Zaboravila sam spomenuti i nintendo - on nas spašava na putovanjima autom. Na nintendu uglavnom ne igraju igrice nego iskorištavaju druge njegove mogućnosti, najviše snimaju glasove i igraju se snimkama.

Uglavnom, prilično dobro uspijevamo ograničiti vrijeme pred ekranom. Zapravo mi je tu najveći problem TV, ne ostalo.

Imaju puno raznolikih aktivnosti izvan kuće i sve više vole čitati, a moraju i učiti. Ono što meni nekako cijelo vrijeme nedostaje u slici je neorganizirana, slobodna igra u kvartu koja je obilježila moje djetinjstvo.

[Nataša T.]

Ono što meni nekako cijelo vrijeme nedostaje u slici je neorganizirana, slobodna igra u kvartu koja je obilježila moje djetinjstvo.

×

Ovo i mene brine, iako su moji još predškolci.

Ne kužim kako je moguće djetetu od 9, 10 godina stići u školu od 8 do 16, nakon toga u muzičku školu, pa još ako je koja sportska aktivnost... Pa kad se onda igraju sa vršnjacima, sami, bez nadzora odraslih?

Mislim da je vrijednost te slobodne, nestrukturirane aktivnosti jako podcjenjena, a ja ju osobno smatram jako važnom za pravilan razvoj djeteta...

(A voljela bih da mi djeca idu u muzičku školu, ako budu željela!)

[meda]

×

Ovo i mene brine, iako su moji još predškolci.

Ne kužim kako je moguće djetetu od 9, 10 godina stići u školu od 8 do 16, nakon toga u muzičku školu, pa još ako je koja sportska aktivnost... Pa kad se onda igraju sa vršnjacima, sami, bez nadzora odraslih?

Mislim da je vrijednost te slobodne, nestrukturirane aktivnosti jako podcjenjena, a ja ju osobno smatram jako važnom za pravilan razvoj djeteta...

(A voljela bih da mi djeca idu u muzičku školu, ako budu željela!)

mislim da jedino tako da ne idu u skolu od 8-16

a ako i idu, onda valjda u skoli

moj je isto predskolac i u zadnje vrijeme me opsjeda ta ideja, kako to djeci omoguciti uz ovaj danasnji ritam i uvjete zivota, i nisam dosla do pametnog zakljucka

[Zdenka2]

Problem nije u nedostatku vremena nego u tome što djeca ne žele ići u park/kvart igrati se. Oni žele ili da ih se odvede na neko interesantno mjesto ili biti kod kuće. To je ono što kaže Marta - pošalješ ih van, evo ih natrag za 15 minuta, jer im je dosadno. U takvoj situaciji glazbena škola, mačevanje i ostalo postaju mjesta susreta djece.

Da ne bude krajnji crnjak, dolazi proljeće - moji klinci se jako vole voziti na biciklima - to ih može odvući van.

[ms. ivy]

i meni je to fascinantno. znamo danima lutati parkovima i ne sresti vršnjake za igru (a još smo predškolci!), i jasno da je onda u parku dosadno. a doma još dosadnije, izbija višak energije koji se može riješiti samo fizičkom aktivnosti...

mi smo odrastali u čoporu u kvartovskom parku, svi uzrasti, spolovi i interesi... danas viđam samo sasvim malene u pratnji baka/čuvalica. gdje su ta djeca??

[Bubica]

ja ne mogu reci da moj ne voli biti vani, voli...iako, ima dana kada se isto za pet min. svi skupa vrate u kuću na igrice, jer, to je njima zanimljivo, što god mi mislili o tome.

[seni]

u osnovnoj skoli su popodne bili puno u skolskom vrt, koji je velik, prostran i ima skrivenijih kutaka.
ljetni mjeseci u rovinju su nesto slicno onom iz nasih djetinstava.
ali moram dodati da sam vec ove godine vidjela da su bili manje vani, a vise kod nekoga na terasi/vrtu/sobi.
cini mi se, da im to zaista postaje manje interesantno.

[Peterlin]

U ovoj dobi društvo je zakon. Moj mlađi ima u susjedstvu više "jarana" iz razreda, a i nekako više voli biti vani.
Za starijega nema šanse da izađe sam, OSIM ako ga nazove netko od njegovih pajdaša i pajdašica... S bratom izađe "silom prilika" ako ga baš potjeram, ali onda se zaigraju i ne znaju naći puta doma....

S druge strane, dok su klinci u boravku (do 16.00 ili dulje) onda se to vrijeme igranja i zabave uredno kompenzira igrom u školi i oko nje. Barem je kod mojih bilo tako nekako. Nije da im fali, jednostavno je drugačije.

S druge strane, ovisi i o kvartu - mi imamo sreće da u kvartu ima dovoljno zelenih površina, igrališta i sadržaja, ali nije svuda tako.

[meda]

ni ja ne mislim da je samo stvar vremena, nego nacina zivota pa onda kad i ima vremena nema se s kim ili gdje i naravno, onda nije ni zanimljivo i ne voli se, zacarani krug. pogotovo kad postoji turbo zabava doma uvijek dostupna u neogranicenim kolicinama. i mi smo odrastali vani, u kvartu cijele dane, i nastala bi pustos kad bi bila neka zanimljiva stvar na tv-u, ali to je bilo u prosjeku tri puta tjedno.

[tanja_b]

mi smo odrastali u čoporu u kvartovskom parku, svi uzrasti, spolovi i interesi... danas viđam samo sasvim malene u pratnji baka/čuvalica. gdje su ta djeca??

Doma uz PC

[cvijeta73]

mi smo odrastali u čoporu u kvartovskom parku, svi uzrasti, spolovi i interesi... danas viđam samo sasvim malene u pratnji baka/čuvalica. gdje su ta djeca??

tako je u našem kvartu, kako ste vidjele. iako, npr. mi smo bili jedini roditelji koji smo puštali dijete samo u park, sa npr 7 godina. i ranije, u stvari. zato što park vidimo s balkona. još uvijek jako puno djece iz razreda od J ne smije samo izlaziti vani.
tako da djece ima, al ih roditelji ne puštaju van
ja sam odrasla u centru i nikad nisam imala to kvartovsko društvo, i zavidjela strašno na tome. onda su poslije zavidjeli meni jer nisam morala na zadnji bus

[ms. ivy]

Doma uz PC

[mamma san]

Doma uz PC

Slažem se.

Ja se ne sjećam niti jednog trenutka u svojem odrastanju (a i kasnije) kad mi je bilo dosadno. Ili kad nisam imala društva ili provodila vrijeme vani (zabrana izlaska bila mi je noćna mora u bilo kojoj dobi). Crtiće i druge filmove sam gledala kojih 15 min - 30 min dnevno.... (osnovna škola). U srednjoj se niti ne sjećam da sam ušla u dnevnu sobu...Faks. Skoro pa se niti ne sjećam da sam bila doma (:green

Gledam svoje nećake (15,5 i 12,5). Cijele praznike su progljivarili u kući (s tim da žive među obiteljskim kućama - dubrava) ne družeći se s nikim (ili s rijetko kim) igrajući PS, PC, gledajući TV..... i što je najbolje bilo im je grooooznoooo dosadno! ("čuli" su me nakon toga)

[tatek]

gdje su ta djeca??

Za ekranima svih vrsta. (

Bed je što je sada općenito previše "kultiviranih" pejzaža (ukoliko ih ima uopće, tu su najgori podsljemenski kvartovi koji su preizgrađeni i nemaju čak ni igrališta),a malo prave divljine koja čeka da ju se istražuje, oblikuje ... na igralištu nema ni elementa istraživanja niti oblikovanja (pogotovo otkako su izbacili pješčanike), kakva je to onda zabava???

Ja najviše volim voditi klince na "divlja" mjesta: šume, potoci i slično ... te nepoznata mjesta unutar grada. Vidim da ih to zanima.

[clumsy mom]

Imaju 6 godina i kompjuter koriste samo vikendom i to 2x30 min svaki. TV gledaju cca 1h dnevno, nekad ga ni ne uključimo.