Spolni odgoj stvarn onema veze sa ženama koje čekaju treće dijete, barem ne onaj u školama.
mislim da si ovu tezu iznijela već nekoliko puta. Meni nije jasno kako mislis da to dvoje nije povezano? Sustav vrijednosti se formira i kroz odrastanje, da su te žene ranije naučine nešto i ne samo naučile nešto nego to usvojile kao svoju vrijednost ne bi se, u tolikoj mjeri, kasnije našle u situaciji da moraju razmišljati o abortusu. jer, niti jedan spolni odgoj u školi, iz kojeg god svetonadzora bude proizašao, neće proklamirati abortus, posebice ne kao kontraceptivnu metodu.

Kako sam odrastala tako se moj odnos prema abortusu mijenjao, "oduvijek" sam znala da je mama imala abortus, nisam se nikada zgražala nad time, niti se opterećivala time. Kao srednjoškolka sam, pohađajući srednju medicinsku, bila na praksi u bolnici i jedan dan baš na abortusima (ovih dana intenzivno razmišljam zašto su nas tamo upoće poslali?). Tada sam prvi puta rekla da si nikada neću priuštiti to iskustvo, ne zbog nerođene djece nogo zbog izrazito neugodnog odnosa liječničkog osoblja prema ženama koje su tamo dolazile, neću opisivati u detalje, ali stvarno je bilo odvratno.

Kad sam prvi puta zatrudnjela klik sa djetetom u sebi sam doživjela od prve pomisli da sam trudna, s drugim djetetom nisam išla na preporučemu amnio jer sam znala da bez obzira na dobiveni rezultat ne bi išla na pobačaj. Zato necu reci da je pobacaj nesto za mene OK, ali mislim da je u mnogim situacijama za pojedine zene "manje zlo" i zato nikako nisam za bilo kakve zakonske restrikcije. Ali mislim da je drustvo, osim sto je zeni dalo "pravo na pobacaj" sada duzno poduzeti sve ne bi li tih pobacaja bilo sto manje (ovdje mislim na spolni odgoj u školi, ravnopravnost žene u svim segmentima života a posebno na profesionalnoj razini, veća financijska neovisnost žena...).