Ubijanje vremena

[no@]

-nije da se zabavlja nego ne radi koncentrirano i u komadu. Ne kuži da bi uz malo discipline bolje radio i bolje se zabavljao. Od ovakve organiziranosti vertexinog A. moj M. je još miljama daleko.

ponekad pomaže djeci (a i odraslima!) posvjestiti što su sve prikriveni kradljivci vremena - internet, fB, dugi telefonski razgovori s prijateljima, televizija...jer obično nismo svjesni koliko nam vremena u danu progutaju takve sporadične i neplanirane aktivnosti. super ako postoji neka aktivnost koju bi on još htio raditi a mogla bi poslužiti kao jaki samomotivator (u stilu ako napravim na vrijeme sve što je potrebno imat ću vremena još i za tu željenu aktivnost)
čini mi se odlično što je krenuo sa tablicama za planiranje vremena.

Molim za još savjeta i iskustava - ne znam kako naći najbolji put, jer je on već postao malo i pubertetski osjetljiv. Vidim da od previše govora, uputa i prijekora nema ništa.

jasno da je u otporu kada mu ti zapravo svojim uputama daješ do znanja da nije kompetentan u školi i učenju. iz svega što si napisala ja bih rekla da je vrlo uspješan i ovaj način rada trenutno mu sasvim odgovara (ne odgovara tebi i u tome je problem). svojim uputama poručuješ mu da on ne zna kako se nositi sa šk obvezama i nije dorastao zadatku, nema adekvatne strategije učenja što će rezultirati neuspjehom/podbačajem od kojih ga ti želiš zaštiti (jer to bolje znaš) tj želiš preuzeti odgovornost za njegove obaveze. neželjenim uputama i savjetima koje nije tražio rušiš mu samopouzdanje.
budi tu kada on pita i traži pomoć i/ili samo tvoje zanimanje i interes za ono što radi.

ps. oprosti ako sam previše direktivna

[Zdenka2]

jasno da je u otporu kada mu ti zapravo svojim uputama daješ do znanja da nije kompetentan u školi i učenju. iz svega što si napisala ja bih rekla da je vrlo uspješan i ovaj način rada trenutno mu sasvim odgovara (ne odgovara tebi i u tome je problem). svojim uputama poručuješ mu da on ne zna kako se nositi sa šk obvezama i nije dorastao zadatku, nema adekvatne strategije učenja što će rezultirati neuspjehom/podbačajem od kojih ga ti želiš zaštiti (jer to bolje znaš) tj želiš preuzeti odgovornost za njegove obaveze. neželjenim uputama i savjetima koje nije tražio rušiš mu samopouzdanje.
budi tu kada on pita i traži pomoć i/ili samo tvoje zanimanje i interes za ono što radi.

ps. oprosti ako sam previše direktivna

Ne mislim da on nije dorastao zadatku, ali definitivno mislim da se ne zna nositi sa školskim obavezama i nema adekvatne strategije učenja - njemu to do sada nije bilo potrebno. Evo, sad piše zadaću iz engleskog koju je dobio u ponedjeljak, a danas mu je definitivno najteži dan u tjednu, kad je skoro cijelo poslijepodne vani i sutra još ima natjecanje iz matematike. A jučerašnje poslijepodne, kada nema nijednu aktivnost, je uspješno ubio, osim što je napisao dvije male zadaće i ponavljao "brežuljkasti zavičaj".Da se bar zabavljao, pričao s prijateljima ili bio na internetu - ništa od toga, samo se provrpoljio kroz poslijepodne.

Dopuštam da sam je možda i nesvjesno preveliki control freak - ti si iz struke, daj mi neki savjet kako da mu pristupim. Ovo što kažeš činim - pokazujem interes za ono što radi i odgovaram kada traži pomoć, ali to ne rješava problem potpuno neracionalnog korištenja vremena koji će se odraziti na njegov uspjeh u školi.

[no@]

Ne mislim da on nije dorastao zadatku, ali definitivno mislim da se ne zna nositi sa školskim obavezama i nema adekvatne strategije učenja - njemu to do sada nije bilo potrebno. Evo, sad piše zadaću iz engleskog koju je dobio u ponedjeljak, a danas mu je definitivno najteži dan u tjednu, kad je skoro cijelo poslijepodne vani i sutra još ima natjecanje iz matematike. A jučerašnje poslijepodne, kada nema nijednu aktivnost, je uspješno ubio, osim što je napisao dvije male zadaće i ponavljao "brežuljkasti zavičaj".Da se bar zabavljao, pričao s prijateljima ili bio na internetu - ništa od toga, samo se provrpoljio kroz poslijepodne.

Dopuštam da sam je možda i nesvjesno preveliki control freak - ti si iz struke, daj mi neki savjet kako da mu pristupim. Ovo što kažeš činim - pokazujem interes za ono što radi i odgovaram kada traži pomoć, ali to ne rješava problem potpuno neracionalnog korištenja vremena koji će se odraziti na njegov uspjeh u školi.

Draga zdenka djeca su u stanju kompetentno se nositi sa školskim obvezama od 1. razreda dakle od polaska u školu, druga je stvar što im mi to nismo u stanju prepustiti (naravno ne mislim na djecu s teškoćama ili nespremne/nezrele za polazak u školu). Niti do sada vjerujem učiteljica u PB nije visila 1 na jedan 1 nad tvojim sinkom tako da ne možeš reći da on nema nikakve strategije učenja; OK vrijeme mu je bilo više strukturirano.
Očito on ima potrebu raditi stanke: provrpoljiti se, maziti se i guštati u krugu obitelji i ja bih mu to pustila ukoliko ne remeti bitno vašu obiteljsku rutinu (znači ako se ne događa da zbog njegovog pretjeranog rastezanja šk obaveza ne možete izaći na dogovorenu večeru ili negdje vikednom npr)
Svako ljudsko biće ima potrebu biti uspješno u onom što radi, a posao učenika je učenje i izvršavanje školskih obaveza. Kada se roditelji nepozvani previše upleću daju netražene savjete, nadziru i kontroliraju učenje, s jedne str preuzimaju odgovornost i zaštićuju od mogućih slabih ocjena , ali s dr strane uskraćuju osjećaj uspješnosti odnosno kompetentnosti djetetu za nešto što je njegov posao.

[no@]

Ne mislim da on nije dorastao zadatku, ali definitivno mislim da se ne zna nositi sa školskim obavezama i nema adekvatne strategije učenja - njemu to do sada nije bilo potrebno. Evo, sad piše zadaću iz engleskog koju je dobio u ponedjeljak, a danas mu je definitivno najteži dan u tjednu, kad je skoro cijelo poslijepodne vani i sutra još ima natjecanje iz matematike. A jučerašnje poslijepodne, kada nema nijednu aktivnost, je uspješno ubio, osim što je napisao dvije male zadaće i ponavljao "brežuljkasti zavičaj".Da se bar zabavljao, pričao s prijateljima ili bio na internetu - ništa od toga, samo se provrpoljio kroz poslijepodne.

Dopuštam da sam je možda i nesvjesno preveliki control freak - ti si iz struke, daj mi neki savjet kako da mu pristupim. Ovo što kažeš činim - pokazujem interes za ono što radi i odgovaram kada traži pomoć, ali to ne rješava problem potpuno neracionalnog korištenja vremena koji će se odraziti na njegov uspjeh u školi.

Zabunom sam poslala prerano post; htjedoh još reći:

Ja ne bih nikako na tvom mjestu žrtvovala i pretpostavila odnos koji imaš sa sinom organizaciji učenja i ispunjavanju obaveza. Znam da je jako teško ne biti control freak i prepustiti mu odgovornost - ali što bi se dogodilo da dobije lošu ocjenu, ako ju je zaslužio?

I da te utješim nisu samo roditelji kontrolirajući i oni koji paničare oko ocjena - u mojoj školi je na razrednim vijećima ozbiljna rasprava treba li i što sve poduzeti čim zbog učenika koji u nižim razredima prolaze s 4 ili u višim sa 3. A to je vrlo dobra i dobra ocjena

[Peterlin]

Ja sam u istom sosu... zapravo, bit ću slijedeće godine do grla.

Htjela sam samo dodati ovo - puno ovisi i o djetetu.

Moj stariji (sada četvrtaš) je organizirano dijete, do te mjere da posrami i roditelje he he he... Ove godine je bez boravka, dolazi kući sam jer stanujemo blizu škole, grije si ručak, pogleda nešto na tv za odmor i napiše zadaću. Od početka škg nije se dogodilo da dijete to nije samostalno napravilo. Ali on je takav - unuk moje svekrve i/ili mog oca, kojima po organizaciji života ni mm ni ja nismo dorasli.

Eh, sad.... Mlađe dijete je pravo moje dijete - taj uvijek ima vremena dok mu ne dogori do peta, a onda zbrda zdola, kak god ispadne. Nekako smo slučajno i spontano došli do zaključka da se ne miješamo previše (jer taj se uvijek snađe, izvuče iz nevolje i sve nekako dobro završi).

Taj bi gledao televiziju u beskraj, igrao se doma ili vani i u tim trenucima zaboravi na vrijeme do te mjere da se ne sjeti ni koji je dan, a kamo li koliko je sati...

I ja sam primijetila da postoji razlika između onoga što je MENI bitno i onoga što je NJEMU bitno. Samostalna organizacija vremena = 0 bodova. Još gore izgleda, jer ga silom prilika uspoređujem sa starijim bratom, koji je uzor po tom pitanju.

Naumila sam popustiti uzde, pa da vidimo... Sjećam se da je moj tata sa mnom imao iste probleme (i meni je glava bila "u balunu", npr. 100 puta sam zakasnila u školu). Trudim se jašiti samo po bitnom, ali nekako mi se čini da je to za sada skoro cijelo gradivo (tablica množenja se MORA znati, zbrajanje i oduzimanje s potpisivanjem se MORA znati, pravopis se MORA znati...priroda se MORA znati... a onda dijete dobije 4 ili manje iz likovne kulture jer nikad ne završi ni jedan crtež iako mu to ide. Jednostavno nema osjećaj za vrijeme ni na satu).

Odavno smo shvatili da nam djeca imaju različite stilove učenja (stariji mora vidjeti, a mlađi čuti) ali organizaciju vremena će svaki morati naučiti sam, naći sebi najbolji način.

Nadam se da ću ostati ustrajna SAMA SA SOBOM da mlađem sinu pustim što ranije da na vlastitoj koži osjeti posljedice loše organizacije vremena, npr. u četvrtom razredu, a ne u osmom i sl.

Pamtim priču odgajateljice iz vrtića koja je istih problema imala sa sinom u petom razredu. Stvar se popravila kad je digla ruke od njegovih obveza. Čak nije bilo ni loših ocjena - jednostavno, dijete je prihvatilo da je to sad njegova briga i gotovo. Morat ću se usuditi baš tako postupiti i sa svojim malim djetetom...