Vidim da sam jedna od rijetkih koja ne voli pijace. Sva se smuvam od silnih upadica i dozivanja prodavača da kupim baš s njihovog štanda jer je eto najfriškije, najjeftinije...

Ne znam se cjenkati, niti to volim, ali niti ne volim kad vidim da tu istu blitvu nakon mene nekom drugom prodaju po osjetno jeftinijoj cijeni.

Volim sama u miru prebirati po robi, uzeti onoliko koliko hoću, platiti po cijeni koja je navedena i onda sama sebe kriviti ako sam kupila nešto što ne valja.

Zbog svega toga sam osuđena na razne centre ili manje voćarne, ali tako sam navikla.

Tu i tamo dobijemo od prijatelja ili poznanika nešto domaćeg, ali preko nekoliko puta sam bila svjedok da mi se naglasi da je to povrće ili voće koje je namjenjeno isključivo za njihovu prehranu, a ono za prodaju je tretirano ko zna sve čime i uzgajano je u posebnom dijelu vrta, polja, čega već...