mačkulinato je ono što mene muči sada najviše
znam uzrok smrti moje bebe (38.tj) , znam koji su mi rizici u slijedećoj trudnoći. Želim opet pokušati jer i ja i mm želimo još djece , tako je bilo oduvijek ali strah je prejak, koči me unatrag...
Naime u jednu ruku znam da je još prerano da se mučim s time ali oper vrijeme leti i ne bih se jednog dana htjela osvrnuti i reći samoj sebi da mi je život proletio a nisam se usudila.
Imam podvojene osijećaje koji se stalno izmjenjuju, kao da mi na jednom ramneu sijedi mali anđeo koji me gura naprijed a na drugom vražić koji me podgovara da ne pokušavam još i jača moj strah...
Odlična tema!