nakon gubitka....kada se odlučiti na novu trudnoću i kako ju psihički preživjeti

[mačkulina]

drage cure, ne želim izazvati negativne emocije... i pametovati.. ova tema se tiče i mene...

planiram i ja na novu bebicu.... i ja i muž se usuglasili.... ali pri samoj pomisli o trudnoći.... evo znoj me obljeva.... strah me je
opet se bude stari demoni, opet se oči pune suzama....

kako ću ja to sve

kukavica sam.. mislim da ostanem na jednom.. da li je to sebično.... ?
što vi mislite?

[sirius]

drage cure, ne želim izazvati negativne emocije... i pametovati.. ova tema se tiče i mene...

planiram i ja na novu bebicu.... i ja i muž se usuglasili.... ali pri samoj pomisli o trudnoći.... evo znoj me obljeva.... strah me je
opet se bude stari demoni, opet se oči pune suzama....

kako ću ja to sve

kukavica sam.. mislim da ostanem na jednom.. da li je to sebično.... ?
što vi mislite?

Zašto bi bilo sebično? To je tvoja odluka, ti imaš pravo odlučiti za sebe...

Ali nemoj da strah bude jaći od života, nemoj da ti on upravlja životom. Prigli ga , prihvati , reci na glas :"Bojim se , imam pravo na to..."
Doći će dan kada će tvoj unutranji glas biti jaći od tog straha.
Znaš to je meni rekla jedna obiteljska terapeutica kada sam joj došla u trudnoći u kojoj sam saznala da ću roditi dijete sa teškom srčanom greškom...Rekla je :" Vama ne treba psihoterapija, samo potpora , samo beskrajno mnogo potpore..."

[RozaGroza]

Zašto bi bilo sebično? To je tvoja odluka, ti imaš pravo odlučiti za sebe...

Ali nemoj da strah bude jaći od života, nemoj da ti on upravlja životom

Potpisujem ovo.

A mačkulina pitala si me za konkretan strah od čega, pa bojim se da mi je ipak cervix preslab, bez obzira što sam iznjela prošlu trudnoću i prenjela, bojim se 9 mjeseci ležanja - ne znam da li ću to moći opet podnjetio, bojim se rađanja bebe koja ima minimalne ili nikakve šanse za preživjeti, bojim se momenta kad to dijete izađe iz mene i kad je to to, više nije sigurno unutar mame, bojim se krvi na gačicama, bojim se bakterije koja će me otvoriti, bojim se da doguram do kraja a na kraju beba umre, bojim se fizičke boli, bojim se goleme tuge....bojim se svega živog, ali kako je Sirius rekla, ne dopuštam da taj strah bude jači od želje za životom, i nadasve od želje za još jednom,dvije, tri bebe...iako, svjesna sam da je još jedna maximum koji ćemo vjerovatno imati. Dao Bog da nam i ta jedna dođe živa i zdrava.

[crvenkapica77]

Potpisujem ovo.

A mačkulina pitala si me za konkretan strah od čega, pa bojim se da mi je ipak cervix preslab, bez obzira što sam iznjela prošlu trudnoću i prenjela, bojim se 9 mjeseci ležanja - ne znam da li ću to moći opet podnjetio, bojim se rađanja bebe koja ima minimalne ili nikakve šanse za preživjeti, bojim se momenta kad to dijete izađe iz mene i kad je to to, više nije sigurno unutar mame, bojim se krvi na gačicama, bojim se bakterije koja će me otvoriti, bojim se da doguram do kraja a na kraju beba umre, bojim se fizičke boli, bojim se goleme tuge....bojim se svega živog, ali kako je Sirius rekla, ne dopuštam da taj strah bude jači od želje za životom, i nadasve od želje za još jednom,dvije, tri bebe...iako, svjesna sam da je još jedna maximum koji ćemo vjerovatno imati. Dao Bog da nam i ta jedna dođe živa i zdrava.

ovoga svega se i ja bojim , pogotovo ako mi je cervix stvarno zakazao, ako je stvarno osjetljiv
a opet najveci problem je hocu li moci opet zatrudnit