Citiraj pikula prvotno napisa Vidi poruku
MA može baka i vodat klince na pretplatu i ić svaki tjedan s frendicama u kazalište otić na tjaland da vidi što to tamo ima i ne peć uopće kolače, ali ja sam govorila o bakama "ja pa ja na prvom mjestu uvijek" u kontekstu društvenih promjena koje je začetnica teme spomenula a ne o nekoj konkretnoj baki
To je ipak onaj, po meni, subjektivni osjećaj, tko je koliko na prvom mjestu. Ono, sebičnost, komoditet itd. Nema nikakvog objektivnog kriterija za to. Neko će reći da je super prvo razmišljati o sebi, jer to garantira da će osoba bit zadovoljna i prenijeti dobre vrijednosti i dati najkvalitetnije od sebe drugima (uključivo djecu, unuke itd.), a neko će odlazak 3 sata vani dok je beba mala nazvat "sebičnošću" i "vlastitom komocijom". Ja tu nemam jednoznačno što je bolje, ali definitivno sam na strani nelijepljenja naljepnica i ne razmišljam u tim terminima.

Ondonso, mislim da je normalno da smo sami sebi na prvom mjestu. Ono, da je to dobro. Normalno je da su nam djeca, u nekoj živitnoj ugrozi, na provme, i njihov boljitak, ali, općenito, ako je mama sretna i funkcionira, funkcionirat će i dijete. Ne mislim da osoba od 60 ili 70 mora bit "na usluzi", primarno, stalno, većinu vremena nekome na stand-byju ili tako. Ironijom sudbine, meni stvarno sad jedna je, a možda bi drugačije pričala da nije, ne mogu znat.

Ne razumijem niti ona razmišljanja da je nemat djecu sebično... mislim, prema kome je to sebično? Možda je to baš nesebično - više resursa ostaje drugima. Itd. Općenito, ne razmišljam u smislu seibčno versus nesebično, osim toga, tko će to pak definirat, to je totalno subjektivan kriterij, osim nekih ekstremnih situacija.