tko o cemu, ja o spavanju

divno mi vas je citati kako vam ne smeta nespavanje, kako vam je vazno samo zdravo i sretno dijete a naspavat cete se u iducem zivotu... divim vam se i kako mozete spavati dojeci. blago vama sto to mozete, iskreno, svaka cast. ne znam, meni smeta nespavanje, a dok dojim nema sanse da zaspim (ako i zaspim, ujutro se tucem po glavi jer sam spavala otkrivena, prehladila grlo i mjehur, istegnula vrat, pokocila se, itd). ako se po noci budim xy puta, po danu naprosto ne funkcioniram. ne igram se s djecom koliko bih htjela, ne kuham ili ne kuham zdravo kako bih htjela, samo se vucaram po stanu ko krepana macka i cekam vecer da odem spavati s kokosima. dok vozim, titra mi pred ocima. je li to dobro i zdravo za djecu i mene? mislim da nije ni za jedno od nas. prezivjela sam tako dvije godine zivota i smatram da je to sasvim dosta.

mislim da sam pametnija sad s drugim djetetom... vidjet cemo je li to istina kad bude 10-12-14 mjeseci, kad je iz mog iskustva najgore razdoblje nocnog (ne)spavanja.

ovaj put sam promijenila neka razmisljanja, uglavnom glede attachment parentinga. prvo i osnovno (savjet iz no-cry sleep-solutiona) je odvajanje dojenja i spavanja. jer, realno, zasto bi to moralo biti tako dobro za dijete? zasto je dobro za dijete, kamoli za roditelja, da spava s bradavicom u ustima? je li to potreba ili zelja? mislim da je samo zelja, a znamo sto juul kaze za potrebe i zelje :D

svaka cast searsu, ali kad u njegovoj baby book procitam da 'dijete koje je cijeli dan noseno i dojeno na zahtjev i zbog toga smireno i sretno, a po noci spava s roditeljima u istom krevetu, vecinom spava dobro po noci i rijetko se budi' - dodje mi da ritualno spalim knjigu

l. spava s nama, uspavljuje se dojeci, doji po noci... sve radi kao i j. u njenoj dobi. ali puno rjedje i krace. navecer je uspavljivanje meni u narucju, cim prestane vuci bradavica ide van. nema. ili jedes, ili spavas. cuclanja nema. ne dam, jezim se od toga. nemajka ili pak radim komprese pa sama ispljune bradavicu jer joj smeta mlijeko. nakon toga prebacivanje, nimalo njezno i oprezno, na krevet, ususkavanje, i tad bude jos budna, ali zaspi. po noci isto tako, nema lezanja i spavanja, ako hoces jesti onda cu te 'rondati'. papanje u mom krilu, vracanje na krevet. sad se vec cesto dogodi da joj je dovoljno samo da ju stavim u krilo, bez dojenja, odmah zaspi i samo ju prebacim natrag.

i da, ne nudim dojenje na svaki kme (isto savjet iz no-cry sleep-solution). prvo cekam i ocijenim jel stvarno gladna (ako je spavala recimo 5 sati do tad onda je sigurno gladna pa ne cekam) i stvarno nervozna. zna se dogoditi da malo gleda oko sebe, glasa se (nimalo nervozno, ona naprosto voli 'pjevati') i - zaspi sama od sebe da joj nudim dojenje na svaki kme kao sto sam sa starijim, nema sanse da bi se to pocelo dogadjati.

ima noci kad jako lose spava (po 5 budjenja, sto je puno manje od njegovog prosjeka sa 6 mjeseci), ima noci kad spava po 7-8 sati u komadu (to sam s j. dozivjela tek nakon sto sam pukla i s 2 godine ga nasilu odvikla od nocnog dojenja). naravno da to ima veze i s njenim puno blazim karakterom...

eto, mojih 5 cents.