Nije samo stvar u novcu, već i u osoblju.

Moji su bili na neonatologiji. Ja NE MOGU izdojiti puno mlijeka pa su me sestre izbacivale iz laktarija (prostorija za izdajanje) i slale u sobu jer "od toga neće biti ništa i samo prljam izdajalice".
Dolazila sam prva u laktarij, a odlazila zadnja. Nije da se nisam trudila. Mlijeka je bilo i previše, ali nije išlo van.
Kad sam rodila prvo dijete, imala sam onaj nekakav kapilarni sindrom kad ne možeš micati prste - konkretno, meni su palac i kažiprst na obje ruke bili neupotrebljivi. Molila sam da mi se pomogne, zaustavljala svo osoblje na hodniku i govorila da ne mogu izdojiti i da sam sva upaljena, ali nitko "nije bio zadužen za sise". Pa nek zaduže nekog za sise!
Da ne spominjem da mi nitko uopće rekao da mogu nahraniti dijete. Samo su me tjerali sa neonatologije jer sam "gnjavila sa sisama". Jedna sestra mi je rekla da ju gnjavim a sisama, a sin mi umire! Ta se lijepo naslikavala sa Bandićem nešto za novine. Kad sam išla roditi drugo dijete samo sam molila Boga da ju ne sretnem jer ne znam kako bih se iskontrolirala da ju ne zadavim. Ma nema to veze sa prostorom!

S kćeri mi je dojenje uspjelo, pa na treći porod idem mirne duše i hladne glave jer sad znam s kakvim se vragom susrećem. I ovo dijete će vrlo vjerojatno biti jedno vrijeme na odjelu pa ću uzeti papir i olovku i popisati imena osoblja i detalje o njihovoj "sposobnosti" i lijepo do ravnatelja.

Naglašavam da nisu svi krivi i da je samo njih par "pomoglo", a ja sam, eto, imala tu sreću da naletim na njihova dežurstva u vrijeme kad mi je pomoć najviše trebala.