Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Poznato mi je ovo
Moj sin ponekad diskutira kao mali fiškal, kad ga čujem kako se cjenjka i nadmudruje ne znam bih li ga strpala u top, ili da budem zadovoljna što se toliko trudi postići ono što želi (ja sam uvijek lako odustajala i sad mi se to vraća u glavu).
Ali ponekad je jedino rješenje srezati raspravu. I tada mi se čak učini da je baš to i htio: vidjeti dokle može ići.
da, ponekad mi je drago da umije pregovarati, da se bori i sve što s tim ide, ali ne svakodnevno i uvijek. baš joj je teško prihvatiti ne i iskreno, ja sama sve manje volje i strpljenja imam. postoje stvari oko kojih ne želim pregovarati ali ona svejedno ide dalje. ako ide prati zube buni se, idemo oprati kosu buni se, idemo u goste negdje buni se, ma joj ne znam kako smo do tu stigli. a imala je postavljene granice i jasna pravila i sve što je potrebno. al kiksala sam negdje definitivno.