uf flopica, sve mi totalno poznato!flopica prvotno napisa
Nena - to je samo to jutro koza, a vjeruj mi svakodnevno je tema nabavka ljubimca - nekad zec, afrički tvor je dugo bio broj 1. pas i mačka su joj pod normalno, s tim računa kad preselimo u novi dom...
Hajdi - ma baš o tome razmišljam - to uvažavanje djeteta koliko god je meni pod normalno i ja ne mogu zamisliti drugačije za nas s druge strane podrazumijeva izgleda "umjerenu" uporabu. i sposobnost da znaš razlučiti gdje je granica i kad nema pregovora. a meni je to u zadnje vrijeme ful teško. ma ne znam, vidim da je roditeljima koji stvari rješaavaju po sistemu "veži konja gdje ti gazda kaže" puno lakše što se tih stvari tiče. makar se ne bi mijenjala i makar znam da takva metoda meni nije prihvatljiva, al poželim na sekund da dreknem i da me posluša odmah i sad. i da š u t i !
mislim, dreknem ja al to je sve...
Prošla sam gornje faze, do sad sam uvijek objašnjavala u beskonačnost i dogovarala oko svega. Međutim, u novije vrijeme ne pali. Krenuo pubertet i to žestoko! Nedavno sam shvatila da sve što sam do sada dopuštala/popuštala kroz dogovor u nekim manjim količinama, da iskorištava stvar i prelazi sve dopuštene granice. I ne posluša ništa. Tako smo došli do faze da ne jede doslovno ništa. Nekad je jela sve - doslovno. Na tanjuru bi ponekad ostao jedan-dva zadnja zalogaja koja ne bi mogla pojesti. Od jednog-dva zalogaja mi smo dogurali do toga da ne jede NIŠTA, sve je fuj, voće povrće, meso, riba, tijesto, sve! I svaki obrok = cirkus!
Vrišti, odlajava, udara, ...
Pukla sam!
Sad isprobavam strogu fazu! Na kratku uzicu! Ima da sve pojede! Bez obzira što na tanjuru! Bez riječi!
Na najmanji pokušaj odlajavanja - režem. Jedan kratki: DOSTA! Ako ne posluša, dobiva tužnog smilića, pet takvih ne ide na igranje/rođendan. Već je propustila nekoliko. Ali stvar počinje djelovati. Malo se smiruje. Planiram ovaj pristup provoditi kroz nekoliko tjedana - kratko - tako da ju trgnem.
 |
|||
Odgovori s citatom
