Ne želim u rađaonu s napadima panike!!!!

[Eva Maria]

Bok cure,
iskreno se nadam da ne ponavljam temu, zbilja se ispričavam.

Meni je danas bio termin, al eto, još doma sjedim za compom.
Fizički sam puna energije, zbilja, danas sam cijelu kuću okrenula naopačke, čistila spremala.. ma svašta...

Uza sav moj elan danas, imam baš jake napade tjeskobe, panike
Počnem se jako znojiti (dlanovi pogotovo) i tako neki teški osjećaj u prsima
nije fizičkog karaktera, baš je psihičkog , i onako ko da ostajem bez zraka.
Strah od nečeg novog, nepoznatog. Al nemogu si pomoć..
Kako da se riješim tog osjećaja?
Ako sa takvim stavom i tremom dođem u rađaonu, sigurno će nešto krenut u krivom smjeru.

Ne bojim se boli, nego ... ne znam ni sama..

I još k tome svi zivkaju, pišu, kad ću rodit i sl. Pa ko da nebi javila, a to mi sve radi takav veliki pritisak, nemogu vam opisat.
Isključila sam zvuk na mobitelu jer me izluđuje..

Evo do pred nekih par dana sam bila tako pozitivna, veselila se svemu. Tim više jer su pregledi u bolici bili zbilja pozitivni, svi su bili ljubazni. a i na tečaju sam puno toga saznala i upoznala osoblje.

A sada, neznam, samo ostajem bez zraka dlanovi mokri, leđa, stopala mokri, a u glavi pritisak. Da ne kažem da me tiha nervoza drži cijeli dan.
Po noći se budim tako mokra da moram mijenjat majicu.
I to zadnjih par dana.
Danas da ne govorim, uza sva zivkanja.
Tužna sam, trebala bi se veselit al mi je mozak zablokiran

Molim vas, pišite mi svoja iskustva...

[zeljana02]

srce malo ...sve je to strah od nepoznatoga, ali nemoj se brinuti sve ce biti dobro...

[oka]

Pusti si omiljenu muziku, smanji svjetlost, legni i odmaraj, surfaj, čitaj, popij nešto fino, možda čaj nekakav....radi sve ono za što uskoro nećeš imati vremena

Opusti se, djete je još u buši i tamo mu je u redu, nisu termini točno izračunati, neki su prije, a neki kasnije...i puno kasnije.
Dok god je pregled u redu, beba u redu nemaš za što dizati paniku. Imaš mjesta za nju u budućnosti kad ti se svijet okrene naopako

Uglavnom, pokušaj raditi sve što te opušta, da li je to odmaranje, rad, čitanje, dobra muzika, razgovor sa dragom osobom...

Ja nisam imala vremena paničariti, sve je uvijek bilo nekako ispunjeno, ne znam, mogla sam paničariti, ali nisam stigla.

Nedaj se, budi jaka!

[koksy]

Citaj price s poroda! To je mene uvijek smirivalo. I vjerujem, da kad sve napokon krene, kad te uhvate trudovi, kad krene porod...da neces vise ni stici razmisljati o nicemu osim o bebi. Ti napadaji panike su po meni sasvim normalni, ako smijes popij si Normabel, ja sam ga pila zbog kontrakcija, onaj slabiji, tako da sam sigurna da se to smije u trudnoci. Naravno da te strah od nepoznatog, ja vec imam jedno dijete pa me ipak povremeno ulovi panika kako cu s dvoje, dal ce porod proc ok, dal ce MM bit u Hrvatskoj kad krene, ko ce me vozit u bolnicu, ko ce bit sa Svenom....I sva ta pitanja mi se odjednom vrte u glavi i bude pravi kosmar i najrade bi iskocila iz koze al onda sama sebi kazem da ionako na nista ne mogu utjecat i da moram pustiti da sve ide svojim tokom i da ce sve bit dobro.
Uvjerena sam da ces brzo upoznati svoju bebu i da ces se smijati sama sebi sto te uopce bilo strah. Jer prvi put kad ju vidis imat ces osjecaj da ju znas oduvijek, uopce nece biti nepoznata.

[Majuška]

jurim, samo sam u prolazu ali potpis na koksy


Sve će biti dobro, da se znamo sad bi ti došla i zagrlila te

[Eva Maria]

hvala cure
idem si složiti toplu kupku od jagode možda pomogne..
Ma cijeli sam dan u nekoj akciji, a onda zastanem i javi se ta tjeskoba u prsima.
Nadam se da će proći.
JOJ, da ne govorim za ujutro. Idem na ctg .Put do bolnice, pa čekaona, ko da sam na streljanju.. A zbilja su svi super tamo i ništa me ne boli.

Da, čitam priče i puno pomaže, meni su općenito cure i savjeti sa Rode puno pomogli! Našla sam puno riječi utjehe, kao i savjeta i ohrabrenja
Puno hvala

[andynoa]

A Eva.... nemam ti što lijepoga napisat kad već vidim da ću i sama uskoro biti takva...

leži, odmaraj, surfaj, nek te mužić izmasira malo...

evo čitaj ovo ako već nisi http://forum.roda.hr/threads/50570-S...acije-s-poroda

ja sam si sve isprintala i mislim to sa sobom nositi kada budem išla...

[katarinam]

Evo od mene nećeš dobiti nikakav savijet iz iskustva jer ga nažalost nemam, al ti dajem podršku da će sve biti ok.
Suosiječam se s tobom jer mi se čini da će i mene to zadesiti jer se bojim tog nepoznatog iskustva koje još nisam doživjela a sve je bliže i bliže. ma koliko čitala i informirala se o svemu ipak postoji taj mali dio straha u meni... al se tješim tome da će sve to doći i proći a dobit ću najljepši poklon za mene a to je moja malena bebica koju jedva čekam da ju vidim.

vjeruj mi sve će doći i proći i bit će sve ok

[sierra]

Ma ja sam isto totalni paničar,u smislu prave panike....tak da te potpuno kužim. I nema toga šta ti se sad može reči da pomogne puno. Ali tvojoj bebici ne koristi nervozna mama. A bit će te strah samo dok sve ne krene. Onda ti obečajem da nećeš moći razmišljat o tome. Jer kolko god ne vidiš utjehe u tome sad,porod boli i to jako,ali sreča kad primiš bebu ne bi bila sigurno ista da nema te boli . Ovak se odmah kad ga vidiš osječaš ko mama lavica jer si to sve podnijela zbog svoje bebice. I to te odmah zbliži. Najradije bih ti poslala svoje slike s poroda,tj nakon poroda .iste sekunde izgledala sam sretno,zadovoljno,odmorno.......niko nije mogao vjerovat,i držala sam svog malog dečkića........a zapravo sam bila umorna,gladna i isrpljena samo šta je to sve nestalo dok su mi ga stavili na prsa.
Kad će te boljeti koncentriraj se na pravilno disanje. Ak ti ne paše položaj u kojem si reci im i prilagodi se svojim potrebama. Ja sam i vrištala,znam da se to nesmije al jednostavno je izlazilo iz mene ..... vjeruj mi da si ti najbolje šta se dogodilo toj maloj bebici i ona će te voljet bila ti u panici ili mirna.....a bit ćeš sretna i mirna ))

[tua]

probaj si osvjestiti sto te tocno muci, pa si lijepo objasniti da je bezrazlozno
i vjerujem da je nervoza zbog tog datuma velika...jednom sam citala da se savjetuje trudnicama da okolini ne kazu tocan datum, nego nekih 10ak dana kasnije, bas da ih ne opterecuje pritisak okoline.
bebi je lijepo u trbuhu i osjeca sve sto i ti, zato se opusti i, kad dode trenutak, prepusti

[Eva Maria]

Puno mi je lakše kad čitam vaša iskustva
Sad se spremam u krevet, ujutro moram rano ustat.
Čitat ću knjigu prije spavanja da me malo opusti.
Nisam mislila da ću se osjećati tako loše pred kraj, tako prestrašeno.
Jer jedina sreća u mom životu će uskoro bit kraj mene i tome se treba veseliti a ne grčiti i strepiti kao ja...
Hvala vam na lijepom riječima, puno mi je lakše.
Makar znam kad ujutro krenem, trema i strah su neizbježni.. al mislit ću pozitivno, nesmijem sad pred sam kraj mislima upropastit tako divan trenutak. Tako ću si govoriti i bit će sve super ( a ruke nek se znoje) .

Ako se slučajno ne javim znači da sam ostala, pa mislite na mene
osjetit ću to!!

tua, imaš pravo, trebala sam lagat za termin poroda. Baš mi je velik pritisak okoline, i kažem najbližima, nemojte me ispitivat, sve će se na vrijeme znati (al moja sveki I slični ne razumiju, stalno zivka, ko da ću joj sakrit i postavlja glupa pitanja ).A nesmijem bit bezobrazna.

čujemo se cure, želim vam laku noć
pusa

[Lutonjica]

cure, jedno je "paničarenje" i prevelika zabrinutost, a drugo su pravi napadi panike. oni su nešto skroz iracionalno, teško je to objasniti
eva maria, ja s vremena na vrijeme imam blaže napade panike, nisu vezani uz porod i trudnoću, nego općenito uz djecu, kad je njima nešto.

pred kraj druge trudnoće imala sam najgori napad panike ikad, pravi pravcati, otišla sam usred noći do petrove čisto da mi potvrde da bebi neće naštetiti to što ja ne mogu disati :/
i trajalo je to jedno tjedan dana, svaki čas sam se rušila, pa nisam mogla disati, stezalo me u prsima, pa nisam mogla izaći iz kuće, pa mi se sve pomiješalo, nekakva anksiozna depresija, grozno nešto, po cijele dane sam zamišljala kako rađam u vrapču i kako mi uzimaju dijete jer sam psihički bolesnik
dali su mi odmah u petrovoj normabele, ali ne znam zašto ih tada nisam popila, ni jednog (inače sam protiv normabela u trudnoći, ali da sad doživim takvo stanje, trčala bih po njih jer mislim da je bolje popit normabel par dana nego živjeti u takvom bolesnom košmaru). dakle, nakon tjedan dana noćne more, i traženja dobrog psihologa (kojem na kraju nisam otišla, ali stalno planiram :/ ), uspjela sam si posložiti sve u glavi, naći prave razloge tih napada i riješiti to. kod mene se uopće nije radilo o strahu od poroda, niti o strahu od nepoznatog, trigger je bilo nešto sasvim deseto ali se nažalost desilo baš u trudnoći.

pišem ti sve ovo zato što znam kako je to, i što mislim da, ako potraje i ako te sprečava u normalnom funkcioniranju, treba potražiti pomoć.

za utjehu, na porodu su me tako prali hormoni da sam bila u ekstazi, a ne u panici

[litala]

ednom sam citala da se savjetuje trudnicama da okolini ne kazu tocan datum, nego nekih 10ak dana kasnije, bas da ih ne opterecuje pritisak okoline.

ovo sam ja radila i uvijek preporucam kad mi je termin bio pocetkom mjeseca - ja bi rekla da je krajem


uglavnom - sve ono to ti cini nervozu, pokusaj smanjit na najmanje ili skroz ukinut. ukini telefone, mobitele, sve. i preusmjeri svih na supruga i nek se on pobrine da "barata" s ispitivacima, a da tebi ostane mir i slatko iscekivanje...


sretno

[Teica]

[QUOTE=Lutonjica;1830317cure, jedno je "paničarenje" i prevelika zabrinutost, a drugo su pravi napadi panike. oni su nešto skroz iracionalno, teško je to objasniti

pišem ti sve ovo zato što znam kako je to, i što mislim da, ako potraje i ako te sprečava u normalnom funkcioniranju, treba potražiti pomoć.

za utjehu, na porodu su me tako prali hormoni da sam bila u ekstazi, a ne u panici [/QUOTE]

Eva Maria, napisala bih isto ovo što i Lutonjica!

Jučer sam slušala o paničnim napadajima u Emisiji 8.kat i govorila je i

psihologinja Melita Reiner - takvi napadaji su jako povezani s dugotrajnim

potiskivanjem negativnih emocija, prevelikom ugađanju okolini do te mjere

da čovjek sebe izgubi, predugom življenju životom koji ti ne odgovara...

Bile su i neke poznate osobe koje su pričale o svojim problemima s tim

(npr. Barbara Nola je bila).

A što se poroda tiče, stvarno je istina: od panike ni "p"

Ako trebaš ili želiš preporuku za terapeuta, javi sa na pp!

[Teica]

I kao i Majuška, da se poznamo, sad bih došla i zagrlila te

[cvijeta73]

ako se radi o pravim napadima panike, o ovome o čemu priča lutonjica, već smo pričali o tome na više topika, i ja sam ih imala.
mišljenja sam svakako da je normabel manje zlo od u trudnoći od napada panike, u svakom slučaju.
a, opet ponavljam, ako se radi o tome, vrlo je velika vjerojatnost da na samom porodu nema šanse da ti dođe. to je upravo grozno kod napada panike - dođu kad im se najmanje nadaš, a u potencijalno stresnim situacijama, ni traga od njih.

takvi napadaji su jako povezani s dugotrajnim

potiskivanjem negativnih emocija, prevelikom ugađanju okolini do te mjere

da čovjek sebe izgubi, predugom življenju životom koji ti ne odgovara

a ovo je u principu razlog zašto nisam išla kod psihologa
zato što je teško naći nekog stvarno dobrog koji neće ponavljati ovakve floskule, koje kod mene nisu imale veze s vezom.

[ZO]

ja ću te samo

[andynoa]

~~~~~~~~~~~~~~~
Eva javi nam kako prođe danas, ako mogneš naravno!!!

Drži se i budi jaka, još malo pa češ grliti svoju bebicu!!!!

[Poslid]

Napad panike je svakako nešto s čime se ni bi trebalo ući u rađaonu. Vrlo je vjerojatno da porod u takvom stanju jednostavno nije moguć.
Zaista bi trebalo riješiti takvo stanje prije samog poroda, međutim , ti više skoro pa nemaš vremena.

Stoga bi moj prvi savjet bio da s tobom na porod ide osoba koja zna o čemu se radi i uz koju se stvarno osjećaš sigurno i opuštenu. Moj je prijedlog da to bude tebi bliska ženska osoba koja je već rodila i koja se ne boji.

Treba ti netko za koga se možeš "uhvatiti".

U slučaju da se nikako ne možeš smiriti, nemoj skrivati da si u panici. Reci to medicinskom osoblju, bit će i njima lakše shvatiti što se događa.

[Poslid]

Napad panike je svakako nešto s čime se ni bi trebalo ući u rađaonu. Vrlo je vjerojatno da porod u takvom stanju jednostavno nije moguć.
Zaista bi trebalo riješiti takvo stanje prije samog poroda, međutim , ti više skoro pa nemaš vremena.

Stoga bi moj savjet bio da s tobom na porod ide osoba koja zna o čemu se radi i uz koju se stvarno osjećaš sigurno i opuštenu. Moj je prijedlog da to bude tebi bliska ženska osoba koja je već rodila i koja se ne boji.

Treba ti netko za koga se možeš "uhvatiti".

U slučaju da se nikako ne možeš smiriti, nemoj skrivati da si u panici. Reci to medicinskom osoblju, bit će i njima lakše shvatiti što se događa.

[flopica]

Poslid ti dobro govori! povedi nekog tko ti je od povjerenja, naravno samo ako je staložena osoba. ne treba ti netko tko će ti praviti još veću paniku i dodatno pogoršati situaciju. predlažem ti da pročitaš neku priču s poroda, ima hrpa poticajnih i inspirirajućih priča koje pružaju jedan topao uvid u čitav proces rađanja novog života !
samo hrabro i vjeruj u sebe, i ako se nikako ne možeš osloboditi straha reci to ljudima oko sebe da znaju s čim mogu računati. sigurna sam da će sve biti dobro i javi kako je prošlo!

[flopica]

sad tek vidim da je kasno za moj odgovor no dobro, možda pomogne nekom drugom

[Pinky]

čitajući poslid mislim da ona nikada nije imala napad panike, a ni flopica. riješiti ga prije ulaska u rađaonu? kao da je to nešto što se može kontrolirati na tako racionalan način.
barem ja svoje panične napade ne mogu kontrolirati, niti postoje neki ustaljeni obrasci kada se događaju. jedino što - kad se dogode na čudnom mjestu - npr. u moru, u dubini, ostave za posljedicu činjenicu da nema šanse da odem u duboko bez da me ponovo ne skrpe. bez obzira što ja sama sebi govorim da nema šanse da mi išta bude u toj "dubini", da je muž pored mene... (primjera radi)
i mene je frka kako će mi porod proći, jedino čemu se nadam je da će me spičiti adrenalin pa da mozak neće imati vremena da šalta na paniku,ko što je cvijeta rekla.
za sada sam dobro, u trudnoći me još nijedan nije zaskočio a već sam u 5. mjesecu pa se nadam da će tako biti i do kraja.
a tebi eva želim lijepi adrenalinski "napad" umjesto paničnog.

edit: flopicina ideja o poznatoj osobi na porodu je jako dobra.

[cvijeta73]

poslid i flopica, vidi se da niste imale tu sreću da imate napade panike
i kako porod nije moguć?
to još nisam čula da porod nije moguć. kad krene - onda krene, bez obzira na napade panike. kojima je, ponavljam, šansa da se pojave na porodu - minimalna.

[cvijeta73]

pinky, istovremeno

[cvijeta73]

pinky, meni je puno pomogao jedan doktor (kardiolog btw jer sam bila kod kardiloga sa simptomima predinfarktnog stanja ) koji mi je rekao jedan put borbe protiv napada panike. a taj je da ih prihvatiš. da im se prepustiš. da ih dočekaš s rečenicom - aha, da vidimo šta će sad biti, oću se gušiti (nikad se zapravo ne ugušiš), padati u nesvjest (nikad zapravo ne padneš), imati simptome infarkta (nikad nemaš infarkt), oću skroz skrenuti s uma (nikad ne skreneš) itd
baš se prepustiš tom osjećaju, a ne da se boriš protiv njega očajnički željeći biti opet normalan.
plus kapi valerijane.

javljam se na svaki ovaj topik s napadima panike jer je to nešto grozno najgroznije pa da pokušam ako mogu pomoći. zato se i ponavljam.

[Lutonjica]

i kako porod nije moguć?
to još nisam čula da porod nije moguć. kad krene - onda krene, bez obzira na napade panike. kojima je, ponavljam, šansa da se pojave na porodu - minimalna.

možda se poslid malo krivo izrazila - ne da porod nije moguć, nego ga napad panike može podosta zakomplicirati (sve se poremeti, hormoni, stanje uma, ma cijelo fiziološko stanje organizma). mislim da bi bilo jako dobro upoznati osoblje s činjenicom da imaš napade panike, te ako ako se desi ozbiljan napad, možda razmišljati i o carskom rezu (i to na vrijeme, a ne u zadnji čas). ja bih i prije same rađaone popričala o ovome i o svojim opcijama s ginekologom.

[tua]

forum je u ovakvim slučajevima jako nezgodna stvar. ja još nisam načisto jel se eva maria bori s napadima panike ili je samo htjela reći da ju lovi strah od nepoznatog...

[kata.klik]

uh, nadam se da te adrenalinski napad neće uloviti kod poroda, nego nešto suprotno tome, jer adrenalin u porodu otežava porod ali to nek vam objasne rodine savjetnice jer ja neznam najbolje objasniti

[Lutonjica]

forum je u ovakvim slučajevima jako nezgodna stvar. ja još nisam načisto jel se eva maria bori s napadima panike ili je samo htjela reći da ju lovi strah od nepoznatog...

Uza sav moj elan danas, imam baš jake napade tjeskobe, panike
Počnem se jako znojiti (dlanovi pogotovo) i tako neki teški osjećaj u prsima
nije fizičkog karaktera, baš je psihičkog , i onako ko da ostajem bez zraka.

to je opis paničnog napada

[Ares]

nemam iskustva s porodom, ali imam iskustva s pravim napadajima panike, tako da ja razlikujem opći napadaj tjeskobe i napadaj panike, za mene je to velika razlika, moji napadaji panike bili su česti i imali su simptome infarkta (nisam im se mogla samo prepustiti), no nakon 3 god terapije, spoznaje uzroka i rada na sebi, sad sam slobodna i trudna žena (tada nisam mogla ni zamisliti trudnoću u tim uvjetima, a dr. je bila protiv).....
simptomi kao neki teški osjećaji u prsima, knedla u grlu, uznemirenost.... ja ih doživljavam kao opći napadaj tjeskobe, i ja ga se rješavam opuštanjem, dakle vježbe opuštanja i usmjeravanje misli....to me baš neki dan zadesilo, znala sam i zašto, sve sam to izbacila iz sebe i sad je sve ok......
ne znam kako ću reagirati pred porod, ali nekako sam sigurna da sam sve to ostavila iza sebe i kad krene ići će svojim tokom bez ikakvih napadaja....

Eva Maria samo razmišljaj o tvojoj sreći koja će uskoro bit kraj tebe, i sve će biti ok!

[Pinky]

možda se poslid malo krivo izrazila - ne da porod nije moguć, nego ga napad panike može podosta zakomplicirati (sve se poremeti, hormoni, stanje uma, ma cijelo fiziološko stanje organizma). mislim da bi bilo jako dobro upoznati osoblje s činjenicom da imaš napade panike, te ako ako se desi ozbiljan napad, možda razmišljati i o carskom rezu (i to na vrijeme, a ne u zadnji čas). ja bih i prije same rađaone popričala o ovome i o svojim opcijama s ginekologom.

iako mi se "smiješi" carski i zbog heparina i zbog blizanaca koji su još uvijek okomito jedan na drugog, isto me frka napada. a budući da ću ko duplica biti hospitalizirana prije poroda svakako ću im to napomenuti.
kate pod napadom adrenalina mislila sam na "napad" uzbuđenja, sreće i iščekivanja bebaća. nisam znala da postoji neki medicinski termin istog imena.
cvijeto, hvala na savjetima, potruditi ću se tako misliti slijedeći put kad me skrpi.
nadam se da neće uskoro.

[ivy]

moj savjet je da porazgovaraš sa stručnjakom. postoje metode koje su kod mene savršeno funkcionirale, a nikada ne bih sama došla do njih

[andynoa]

Ako se slučajno ne javim znači da sam ostala, pa mislite na mene
osjetit ću to!!

Čim se naša Eva ne javlja, čini mi se da ostala u bolnici danas..
Drži mi se i misli pozitivno... mislim i na tebe i na sierra i na ivanameh29, a i na arya kojoj je CTG bilježio danas trudove...

Meni je netko napisao, da budem jaka i da to mogu, i ja se uvjeravam u to, iako mi je još ostalo 15tak dana do termina, držat ću se tih riječi koliko god da me hvatalo...

Eva kad ugledaš bubicu kraj sebe, molim te opiši mi taj osjećaj!!!!!

[andreja]

draga vjeruj mi kad krenu trudovi i sam porod nećeš imati vremena za paniku...
mene je par dana prije poroda isto uhvatila panika jer mi je na prvom ctg-u s 37tt dr rekla da ću se poroditi kroz par dana,a ja imala još 3tj.do termina,uhvatila me panika tak da sam skoro pobenavila...
no kad je za 2 dana puko vodenjak i trudovi krenuli tako sam bila smirena da danas kad gledam unatrag ni sama ne mogu vjerovati!
više je paničario MM i bojao se,a ja sve lijepo laganini...
sretno!!!

[pikula]

Napadaji panike se najčešće javljaju u periodima neizvjesnosti, iščekivanja, nejasnoća, mislim da su male šanse da dobiješ napad panike za vrijeme prave panike. Ja sam skoro sigurna da porod ima baš suprotni efekt, bilo bi mi ga teško povezati s tako akutnom anksioznošću kad te svi oni hormoni puknu. Ali možda griješim. Da li je netko imao napad panike kad je stvarno bila akcija? ili ono u kinu, na koncertu, doma dok tražiš posao, čekaš nešto itsl.

[flopica]

poslid i flopica, vidi se da niste imale tu sreću da imate napade panike
i kako porod nije moguć?
to još nisam čula da porod nije moguć. kad krene - onda krene, bez obzira na napade panike. kojima je, ponavljam, šansa da se pojave na porodu - minimalna.

ma da, a kako molim te? !

[Eva Maria]

Drage moje, neznam kako da vam se zahvalim na tako brzim i detaljnim odgovorima
Neznam što bi bez vas.
Malo trebam stat na loptu, odmorit mozak. Jer kad vrati film unatrag, pa ja sam cijelu trudnoću tjeskobna. Još od trenutka kad sam izgubila svoje bebe.
Nikako da se opustim, nikako da mirno živim.
Samo nešto čekam očekujem, sve mi je neizvjesno. Ne mogu tako živjeti. A i na sve ostale situacije više manje tako gledam, plus pritisak okoline i eto, pukne u meni
I ostane u meni pa me samo tiska u prsima.
I stalno neki loši scenariji .. tako neide, al nemogu si pomoć
Nadam se da ću kad se beba rodi konačno naći mir (unutarnji mir).

Evo, nisam još rodila, bila sam ujutro na ctg, ništa. Sve zrelo, otvorena jedan prst, čekam trudove i da se otvorim.
Bila na uzv bebi je lijepo narastao (preko 4kile), i sutra moram vadit ogtt ???
Kontrolirala sam šečer i bio mi je ok(zadnji nalaz je od 10. mj), al danas je dr baš inzistirala da u subotu ponovo dođem i s tim nalazom.
Eto, reko beba je bolesna, sigurno nešto nevalja , prevelika je (nije).
Plakala ko luda (da oprostite) nisam mogla doć k sebi, onda sam spavala i sad sam tako u nekom čudnom raspoloženjU. Nikakvom

Bože, nisam mislila da ću biti tako "slaba", idem si napravit kupku popit ću čaj od kamilice pa bude bolje.
A MM, baš mi je velika podrška, nasmijava me i prati su stopu. Ide samnom na sve preglede, pušta mi pjesme, baš sam sretna što ga imam.
I preuzeo je mobitele i telefon,

Samo da prođe ta tjeskoba, te neke mračne čudne misli, da se mogu opustit i bit sretna.. Život je prekratak ..

Eto, zvoni telefon

[Eva Maria]

baš sam se dugo kupala u toploj kupki, opustila, lagano zadrijemala..
Idem sad u topli krevet, dok sam još pospana i opuštena
Moram se danas naspavat, čekaju me uzbudljivi dani

Želim vam svima lijepu i ugodnu noć!!
i puno hvala na lijepim riječima i savjetima

[Blondina]

Ovo je nešto što mislim da može pomoći, posebice sada.....
često se ljudi boje da će pasti u nesvijest ... no zapravo rijetko tko zaista padne u nesvijest...tako da to možemo otpisati...
Disanje, disanje, disanje.....trbušno uravnoteženo i ravnomjerno disanje......teško je bit pod stresom dok se ovako diše...
opustiti mišiće jedan po jedan...
Kontrolirati misli, sve negativne misli usmjerene panici svjesno treba odbaciti...doslovno dozvoliti da prođu kroz glavu i usmjeriti se prema nečem drugom...

Naravno trudnoća i sam porod je situacija kao takva u kojoj i nije lako sve to primijeniti, no mislim da u tim trenucima nečeš imati napad panike...tijelo i um su usmjereni prema jednom cilju i male su šanse za to...zaista male male malecne.......

eh da i najbitnije
sretno

[Blekonja]

točno znam kako se osjećaš, probaj se opustiti i odagnati sve negativne misli, ako možeš naravno, probaj, ja nisam uspjela jer sam ja istu stvar doživjela prije svog poroda i uvjerena sam da sam zbog užasnih napadaja panike i završila u dva navrata u bolnicu na patologiji zbog visokog tlaka koji je kod mene uzrokovao 100% napad panike, a ne sama trudnoća. Pošto ni sama nisam uspjela, nemam ti nažalost nikakav dobar savjet osim da probaš dubokim disanjem opustiti tijelo i glavu (to mi je maaalčice pomagalo dok sam bila u bolnici). Probaj da još i taj vrag od tlaka ne navučeš na sebe ovih zadnjih dana!!! Sretno draga i drži se, a kad dođe porod vjeruj mi nećeš imati kad misliti o panici (ja bar nisam

uh šta sam zbrčkala post sorry

[SikaPika]

Eva Maria, samo ću reći, sretno, sretno, sretno!
Očekujemo te za par dana s biserima s poroda ili nečim sličnim, laganim!

[andynoa]

Draga Eva Maria, uz tebe sam ~~~~~~~

Imaš divnog M-a.... a što se tiče bebice, zdrava je ona, samo je zimeko vani pa joj je ljepše u buši....

[kata.klik]

kate pod napadom adrenalina mislila sam na "napad" uzbuđenja, sreće i iščekivanja bebaća. nisam znala da postoji neki medicinski termin istog imena.
cvijeto, hvala na savjetima, potruditi ću se tako misliti slijedeći put kad me skrpi.
nadam se da neće uskoro.

ma neznam sad sve točno objasniti "Adrenalin je jedan od hormona stresa. Usljed stresne reakcije dolazi do lučenja adrenalina iz nadbubrežne žlijezde. Putem krvi dolazi do gotovo svih organa gdje izaziva sljedeće promene (u zagradi su navedeni glavni receptori preko kojih se postiže dejstvo):
ubrzanje rada srca (ß1)
povećanje snage srca (β1)
suženje krvnih sudova (vazokonstrikcija) (α1) perifernog tkiva, ali proširenje (vazodilatacija) krvnih sudova srca, mozga, nekih mišića (β2) i još nekih bitnih organa.
širenje bronhija (bronhodilatacija) (ß2)
stvaranje toplote (ß2)
razgradnja glikogena i povećanje koncentracije glukoze u krvi (ß2)
razgradnja masnog tkiva i povećanje koncentracije slobodnih masnih kiselina u krvi (ß1)
proširenje zjenica (midrijaza)...
Adrenalin priprema organizam za borbu ili bijeg". prekopirano iz wikipedije

Oksitocin djeluje kao hormon, koji se izlučuje u krv i putem krvotoka stiže do ciljnih organa. U nervnom sistemu može se lučiti na završecima nekih neurona i djelovati kao neurotransmiter.

Oksitocin izaziva kontrakcije materice za vreme porođaja.
Za vrijeme laktacije izaziva kontrakcije glatkih mišićnih ćelija mliječnih žlijezda što za posljedicu ima naviranje i isticanje mlijeka.
Oksitocin se luči i u toku orgazma kod muškaraca i žena.
Smatra se da oksitocin može uticati i na ponašanje. U toku seksualnog odnosa pretpostavlja se da lučenje oksitocina u mozgu može izazvati osjećaje zadovoljstva, nježnosti i privrženosti.

[Ifigenija]

Draga u tvom potpisu vidim da si izgubila dvije bebice Vjerujem da si u panici, i da ti je teško. Sve će biti dobro, ja sam sigurna - čim si ti doma, pustili te liječnici, ne bi se oni zezali da postoji realna, ma taman potencijalna opasnost. To je jedan dio stvari.
A drugi - ako ti je stvarno teško, ako si zabrinuta - odi liječniku. Ako se bojiš poroda - nek ti naprave carski rez. Osloni se na stručnost liječnika, jer ovdje nije stvar samo o tome da doživiš lijepi porod, prirodan i tako, nego da ti i beba budete dobro i zdravo. Ja sam rodila dvoje zdrave djece na carski rez, oporavila se, nije to kraj svijeta.
Nemoj sama ići kroz svoju muku. Liječnici sigurno znaju s čime se suočavaju majke koje su izgubile bebe. U napadu panike je vrlo teško mirno pristupiti rađaonici i svim procedurama. Ako ti je to preteško - a imaš pravo da ti je teško - savjetuj se s njima što i kako je najpametnije da što prije dobiješ svoje zlato u ruke Napade panike rješava se kroz određeni period koji je sigurno dulji od par dana prije poroda, pa možda nije ni pametno da se sad tučeš po glavi jer se to dogodilo. Prihvati ih, razmisli što ti oni govore, prigrli ih skupa sa svojim drugim stanjem, i učini što možeš, ne što bi bilo idealno, najbolje, savršeno. I sve, sve će biti dobro! Za koji dan ćeš biti sretna majka s djetetom na rukama.
Mislim na tebe, sretno!

[dorotea24]

ako se radi o pravim napadima panike, o ovome o čemu priča lutonjica, već smo pričali o tome na više topika, i ja sam ih imala.
mišljenja sam svakako da je normabel manje zlo od u trudnoći od napada panike, u svakom slučaju.
a, opet ponavljam, ako se radi o tome, vrlo je velika vjerojatnost da na samom porodu nema šanse da ti dođe. to je upravo grozno kod napada panike - dođu kad im se najmanje nadaš, a u potencijalno stresnim situacijama, ni traga od njih.

]

uh sve postove na ovoj temi ti mogu potpisati. i one od pinky.
doživjela ih, ali nisam imala to predinfarktno stanje nego aritmije, osjećaj da ne mogu udahnuti dovoljno zraka i da je zrak koji dišem pretopal (odrvatno nešto), osjećaj kao da ću uskoro umrijeti. također mi se nisu nikada događale takve situacije kada sam morala biti sabrana i kada sam bila okupirana nečim jako važnim nego su uglavnom dolazile tijekom mirovanja ili u neobaveznom društvu i sl. prema tome predpostavljam da su male šanse da te zadesi na samom porodu.
ja svoje uzroke nisam rješavala, nego su ti napadi nekako prestali postepeno. bila sam kod kardiologa i bilo sve ok, a sad se tješim da čim mi se nešto ponovno pokrene idem odmah kod psihologa, kardiologa i svih mogućih ologa

[cvijeta73]

vidim ja da bi se mogli postrojiti, kolko nas ima
ja sam u to doba bila apsolvent i užasno me bilo strah da me ulovi na ispitu. i nikad nije. nego, baš ovako kako kažeš, u neobaveznom društvu, doma, iz čistog mira, bum. par puta sam bila na hitnoj.
e da, kardiolog mi je rekao da čim nešto, bilo što ne valja sa srcem, ljudi imaju osjećaj da će umrijeti, da je to normalno.
i interesantno, sve bi mi se smirilo kad bi bila okružena doktorima na hitnoj, prikopčana na ekg.
ja i none i nonići s preko 80.
i još mi je jednu stvar rekao, ako apaurin djeluje, onda ti nije ništa.
lako mi se sad smijat
najgore mi je bilo onda što nisam ni znala da postoje napadi panike, pa sam bila sigurna da imam infarkt i da ludim.

[Eva Maria]

Zbilja je teško prepoznat napadaj panike, to nekako grubo zvuči..
Ja kako sam opisala svoje osjećaje i doživljaje u proteklo vrijeme je ta tjeskoba i strah od negativnog ishoda.
Još nisam rodila, sutra idem na 5. ctg i nadam se da će bit promjene.
Sad se već sva tresem (ne stalno, al uhvati me ) popijem hladne vode malo prodišem pa se smiri. Nikako ne želim carski, uh toga se još više bojim jer nemam situaciju pod kontrolom, ne bojim se ni boli poroda nego lošeg završetka. Ma svašta mi prolazi, od toga da beba ostane bez kisika, ma svašta, sramota me i napisat. Ko da ludim
Nadam se kad sve počne, od trenutka kad ujutro krenem, da se mogu prepustiti prirodi i opustiti i doživjeti najljepši trenutak u svom životu, i zagrliti zdravo djetešce

Puno sam razmišljala čitajući postove, vidim da nisam sama i iako se ne poznamo znam da ste tu i da želite da se bolje osjećam i da sve bude kako mora biti. Najljepše u životu..
Hvala vam od

Sutra se vjerovatno neću javiti, nekako osjećam da ću roditi ...

PUSA SVIMA I laka vam noć!!!!

[sierra]

Onda sretno sutra )

ja se ne bojim napada panike na porodu,al općenito imam često napade,onak manje,pogotov u nekim službenijim razgovorima.....tak da mi je drago da imam slične sebi,kolko god to grubo zvučalo....(jer bi bilo bolje reči da bi mi bilo draže da vas ne muči jel?)

I danas se suprug vozio prema nama,s obzirom da smo mi sad kod mojih da ja nebudem sa djetetom sama kad krene porod a moji su 150 km dalje......i uhvatilo ga u prsima,pa na hitnu..nezna se šta je al si ja mislim da je isto oblik napada panike možda potaknut sa lošim životnim stilom u zadnje vrijeme(lošija i neredovita prehrana,neredovit san,cigarete,kave)
pa eto nije da samo mi mame patimo )

Pusa svima

[Ifigenija]

Eva Maria, čekamo dobre vijesti