 |
|||
Djeca i potres
Razgovarate li sa svojom djecom o potresu, tj. možebitnom potresu u HR? Potres u Japanu je neminovna tema zadnjih dana i vidim da je moje dijete jako zabrinuto nakon što je osvijestilo kako postoji mogućnost da i nas zatrese. Srećom, nije gledala večerašnji razgovor s P. Kalinićem u Dnevniku...
Rekli smo joj da se u slučaju potresa, zatekne li se u školi, sakrije pod stol (kako su naučili male Japance).
Zanimaju me vaša iskustva. Hvala
Moji su još mali, a zemljotres nam je redovna pojava, pa će sigurno biti i prilike, a i potrebe da o tome popričamo.
Baš je nedavno bio jedan manji, vele da je bio 2,8 rihtera
pričali smo više puta o tome di se trebaju sakriti u slučaju potresa iako moj stan je takav da nam nebi pomoglo ništa da malo jače zatrese. Ovo u Japanu je njihov smak svijeta, jadni ljudi..
U našem vrtiću djeca su jučer imala predavanje o svim mogućim katastrofama ( požar, potres, poplava ) dobili su bojanku sa naglčašenim brojem 112
Mislim da sa djecom treba razgovarati o tome, iako je to kod nas rijetkost , ali ipak se događa
Super je ovo što kinder piše za vrtiće. Ja sam s mojim L. povela isti razgovor kao i moj dida sa mnom tamo negdje prije trideset godina. Pokazao mi je koji je zid nosivi da se stanem ispod okvira vrata, tako sada i L. to zna.
nekad u Jugi tvornice su organizirale onaj neki dan kada se simuliralo svašta (NNNI) pa se sjećam da su i nas k'o klince vodili te smo zbiljam svašta naučili kroz igru.Zavlačili se ispod stolova, stavljali maske i sl.
ma daj? sad se osjećam zakinuto, mene nisu niš pametno učili. ovakve simulacije bi se trebale provoditi pod obavezno unutar vrtićkog i školskog programa barem jednom godišnje, čisto da se utvrdi gradivo. za potrese, poplave, nuklearne prijetnje, požare... jer nas kad jednom pošteno zatrese ne znam hoće li gora biti opća panika jednim dijelom uzrokovana i neznanjem ili to što će se pola građevina srušiti za tren oka zahvaljujući izrazito kvaaaaaalitetnoj gradnji. pitati ću tetu danas popodne jel rade kaj na edukaciji o postupanju u takvim kriznim situacijama.petarpan prvotno napisa
ne paničarim i ne želim da mi dijete bude u ikakvom strahu, ali neke je stvari ipak potrebno znati. japanaca mi je neizmjerno žao. potres, tsunami, nuklearke...ali, koliko, vidim, odlično to podnose. divan narod.
pa teoretski i nije rijetkost, mi smo na vrlo trusnom teritoriju.
mi smo u kući, vani je velika livada, uputila sam ih da ak se trese, bježe na sredinu livade. i da ne traže mamu i tatu po kući nego neka samo bježe van na livadu.
mogla bih im još reći ovo za pod stol ako su u školi ili vrtiću.
M ima 3.5 godine i zna da je bio potres u Japanu i da je tamo sad ljudima tesko, da su ostali bez domova, da su gladni, da nemaju struje, da su djeca ostala bez roditelja i roditelji bez djece. Odgovaram joj na njena pitanje koliko pita i govorim joj istinu. Jos je nisam poucavala sto u slucaju potresa ali sam u svojoj glavi slozila plan i mirna sam skroz. Šta bude, bit će.
Japanci nam svima mogu biti uzor! Žao mi je zbog svega što proživljavaju, a što li ih tek još čeka?!
Uostalom, kao i sve - možda.
I meni je čudno što su ukinuli vježbe simulacije (NNNI) jer nam to svima može koristiti. Pohvalno je što su se u nekim vrtićima sjetili i podučavaju djecu kako se trebaju ponašati u takvim situacijama. Nadam se da će tako biti i u školama. A do tada se uzdam u svoje snage.
Sutra odmah kupujem kutije prve pomoći, nek budu pri ruci jer do one u autu možda nećemo ni moći. A vjerojatno bi i tu trebalo prekontrolirati.
mene je moja pitala kad je zadni put bio potres šta je to pa sam joj objasnila. rekla di se trebamo sakriti i ako opet trese da bježimo van.
šta je zapamtila od toga...
Stršno me to muči, nije mi palo napamet svoju upozoriti čisto iz razloga što mislim da ona ne bi skužila da je to potres, ako bi se prepala sigurno bi odmah trčala meni.
I moja meni
ali, što ako se, ne daj Bože, zatekne daleko od mene? U školi, tramvaju, vani?
Ježim se i pri samoj pomisli.
Ipak, treba ih doista educirati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom