Pa baš je simpatičan naziv, šta hoćeš?ronin prvotno napisa
Vjerujem da je bilo izrečeno radi slikovitosti, a sad ću reći zašto mislim da je Ifi našla baš to što je tražila i da je to dobro.
Prvo, ispravno je priključiti se nečemu što ti odgovara ideološki, svjetonazorski, s čijim se mišljenjem u potpunosti slažeš,
ako ti ljudi s kojima se tamo nalaziš savršeno odgovaraju, ako ti pomažu da lakše ideš kroz život....znači da si se našao i da je to to.
Isto je ispravno što je Ifi zaključila da zbog svojih životnih obveza (obiteljskih itd. ) ne može udovoljiti onim uvjetima koji se traže od posve aktivnog članstva, a to je u OD vrlo razrađeno i strogo.
I pošteno, ako možeš, možeš, ako ne možeš, ne uzimaj na sebe prevelik zalogaj.
Može čovjek i bez članstva čitati, proučavati, ići na duhovne obnove, moliti, sudjelovati, i naći dobrobit za sebe (i posredno za druge).
Uvaljivanje u nešto grlom u jagode nije dobro jer ako si član stranke, onda moraš, kad zatreba, stranku staviti i ispred onoga što ti možda, nekad, drugačije misliš.
Najgore je biti, ono što ja zovem, sektaš, a to su labilni likovi koji se uvijek ludo zanesu pa nakon, npr. ovisnosti o drogama u srednjoj školi, ulijeću kasnije u jednu pa drugu organizaciju, jer se svakom daju zanijeti,
a u tome mogu biti još i sretni i zahvaljivati nebesima ako ih je sudbina namjerila na neku dobru vjersku organizaciju ili humanitarnu udrugu pa se doslovno - spase.
Al opet ti koji ulijeću grlom u jagode, slabo razmišljajući o odgovornosti, nego se zanesu, kasnije i napuštaju tu ili neku drugu organizaciju, pa idu u treću i tako redom.
Na to mi je nekako sličilo ovo s bivšim članovima OD- o kojima Ifi priča.
Najpoštenije je znati tko si i što si, gdje se možeš naći i čemu se možeš posvetiti, ako mošež biti IN, budi, ako ne, pusti ljude na miru, ako oni tebi već ne smetaju.
Tko je od nas ikad sreo nekoga iz OD, na poslu, u dućanu?
Ako nisi tamo, ni ne skužiš ih.
Ja sam prije nove ere (čitaj prije dobivanja djece) bila puno aktivnija u Crkvi, makar sam čitala čitanja nedjeljom, sudjelovala u organizacijama putovanja, hodočašća (na neka i pješice gazila)...
no otkako su me dopala ova dječurlija i otkako svaki nokat (tj. njih 60, uz već mojih 20), moram odrezati, uz posao i njih jedva disati stignem.
Vjerujem da će se to primijeniti kako budu rasli.
Tek sam od nedavno opet sposobna nešto malo otići nekud i nešto poslušati.
Kako smatram da ništa nije slučajno, tako nisam slučajno naletila na J. Ramosa,
a nije se slučajno potegla ni ova rasprava,
to ću ja svakako otići i posluhnuti malo više toga
u Opusu Dei, iz prve ruke.
Nema boljega od toga, sve ostalo su nagađanja.
(isvetica, hvala, kuhana si i pečena već, kao što rekoh
)
 |
|||
