pa ajde, kad ćemo tako i ja sam učila, školovala se , radila, ribala pisoare i tkoznaštosvene, iskakala iz kreveta u 3 ujutro da dođem u ured,pa ostajala do 7 navečer istog dana, razboljela se strašno,strašno od tog tempa da bih danas bila ovdje gdje jesam. U isto to vrijeme moj se otac krvavo mučio i radio ne bi li nam omogućio lakše školovanje, ne bi li nas u startu pogurnuo da se mučimo malo manje...I eto, danas, kada sam igrom slučaja ja na istoj adresi sa njime, on bi, prema ovoj logici pravednosti, još malo trebao odčepit pipu i sufinancirat odlazak mog djeteta u vrtić...Jer mi njegov prosjek podiže moj prosjek. I da..on je obrtnik. Jedan od rijetkih što sve plaća pošteno. U dugovima je do grla jer sustav naplate potraživanja u ovoj zemlji funkcionira kao i OIB, dakle nikako. Ali obrtnika nitko ne pita je li on sebi i koliko uplatio plaću. Njihov dohodak je čista razlika između primitaka i izdataka..i onda kada ti primici nisu naplačeni po nekoliko mjeseci. I šta ćemo sad?