Nije neka pametna tema, ali možda mi iznjedri koji dobar savjet, nikad se ne zna, pa unaprijed hvala za sve pametne i glupe prijedloge
U ovih pet godina otkad se znamo i otkad smo u rodu niti jednom nisam ponudila svekrvi da joj nakon ručka operem suđe (niti bilo što slično).
Problem je u tome što je pranje suđa zadnja stvar na ovom svijetu o kojoj ja razmišljam (ako uopće dođe do toga da razmišljam o tome). U životu sam oprala suđe svega nekoliko puta. Kad sam živjela kod roditelja njima je uvijek bio prioritet da ja učim. Već u osnovnoj školi sam išla na naprednu nastavu i ostajala u školi i preko 12 sati. A znala sam učiti i do 4 ujutro. U srednjoj i na faksu se taj trend nastavio. Na faksu sam živjela sama ali sam jela u menzi, ako sam prala tanjure to bi bio jedan tanjur i jedna vilica. Kad sam se udala odma sam kupila perilicu suđa i tu kompletno prestaje moje razmišljanje o tome.
S druge strane, moja svekrva je cijeli život radila kao prodavačica, cijeli dan je slagala i čistila u trgovini. Doma kad bi došla uvijek je sve održavala, prioritet je bio da je suđe oprano, prašina očišćena, stan uredan. Jedina tema kada se nađemo je kako je očistila ovo, oprala ono... Meni je isto puno pomogla kad sam rodila i ja sam uvijek mislila, super, neka mi čisti kad to toliko voli. Nikad mi nije bilo na kraj pameti da ona možda očekuje od mene kad dođem kod nje na ručak da operem suđe. U biti ona mi to, 90% sam sigurna, ne bi ni dopustila sve da se ponudim. Samo eto, meni muž jasno dao do znanja da to nije u redu da se ja nikada nisam ponudila. Prije mi je možda koji put natuknuo, ja se ne sjećam, valjda mi nije doprlo do mozga, a i bila sam trudna 9 mjeseci, pa tek rodila pa se nekako očekivalo da drugi pomažu meni.
Sada evo kad je sve to prošlo meni muž direktno u facu sve rekao i ja sad vrtim film unatrag 5 godina i mislim se "Ajme sramote!".
I što da sad radim. Nekako mi je licemjerno nakon 5 godina pitati ko iz vedra neba "Da vam operem suđe?". Da je bolesna (užasno razmišljanje ali eto) odma bih iskoristila priliku, osim toga tad bih to iskreno i mislila jer ja rado pomognem kada vidim da nekome treba pomoć.
Nemam pojima što da sad radim. Bila je kod nas na ručku i odma poslije ručka se ponudila da nam opere suđe. Meni je prvi put to zazvonilo u glavi. Još me i zasmetalo jer zna da imamo suđericu, ali ona uvijek mora ispasti fina. Naravno da me nema što smetati, zasmetalo me jer me sramota pa tražim bilo kakvo opravdanje.
Nisam pametna, da ipak drugi put pitam poslije ručka, da se ponudim? Čak sam razmišljala da kad ona bude kod nas na ručku i kad me pita opet da joj kažem "pozvali smo vas da budete gošća, pa se tako i osjećajte" ili nešto slično, prirodnije, ovo baš zvuči izvježbano. Mislila sam da joj nekako dam do znanja da je moje stajalište da ako te netko pozvao u goste na ručak da se onda treba osijećati kao gost, a to znači sjediti i uživati (što sam ja uvijek činila). Ali opet pitanje je koliko bi mi to osvjetlalo obraz.
Ima tko kakvu ideju