Suosjećam sa svime što si rekla... eh ti novci...
Ako postoji šansa da se snađete, naravno da je ljepše da tata dočeka bebicu, i da svi budete skupa - iskreno se nadam i držim fige da će se izrealizirati.
Ali, ako tata mora ići - mora ići. Život stvarno nekad nije fer

I svima nam je tako - u nekom dijelu, ponekad... Nisi sama.
Što se sina tiče mislim da puno znači priprema, priče o tome kako tata voli obitelj, pa daleko radi za vas; možeš od njega napraviti heroja koji osvaja nepoznate, hladne predjele, poistovijetiti ga sa junacima iz priča, nekako učiti dijete da ljubav ima više lica, i da i razdvojeni možemo živjeti u zajedništvu i ljubavi. Tata mu može pričati o Grenlandu, slati fotke, skupiti kamenje, to je nešto posebno, nema svatko tatu na Grenlandu!
Svaki dan možete pričati o tati, skypati se, pisati pisma, slati slike, moliti se, napraviti od tatinog pothvata pravi mali obiteljski team-building i dodatni poticaj za rast u ljubavi.
Mislim da na Svena to može dugoročno imati i dobar odgojni utjecaj - veličina žrtve i snage i odricanja koju čovjek radi za obitelj može ga samo inspirirati.
Što se bebice tiče

- to je ogroman gubitak, i ja se iskreno nadam da će tata ipak biti s vama... suosjećam...ali opet - oduvijek su ljudi tako živjeli, nemreš birat kad nemreš birat

A ti, Koksy moja, mislm da ćeš zaslužiti orden hiper majke i supruge ako čoveku daš da radi, staneš iza njega, i sve bude okej, i dođe u sretnu obitelj koja ga jedva čeka. Kolikogod je to da smo na hrpi važno i divno, činjenica i iskustvo da preživimo i u tako nekim teškim okolnostima mislim da je ulog i kapital jedne veze i obitelji. Na muci se poznaju junaci!
Držite se! Ja vam želim svaku sreću i uspjeh i zajedništvo i da izdurate!