Peterlin prvotno napisa
Ja sam morala riješiti stare knjige iz stana (mlađi sin ima alergijsku astmu) pa smo ih ipak likvidirali - dio poklonili, nešto sitno čak i prodali, a dio bezvrijednih knjižurina iz bivših država nemilosrdno bacili. I dalje imam veliku policu u ostavi gdje držim knjige koje nisu za baciti, ali ne mogu biti u stanu (stručne knjige s faksa, klasika i drugo) i čekaju da zatreba ili da ih udomimo.
Video kazete je mm odnio u eko-dvorište, ali još uvijek ih imamo previše. U eko-dvorištu je završila i hrpa stare elektronike. Nešto smo ostavili kraj kontejnera navečer (stari usisavač) a ujutro nije više bilo ničega - lokalna sirotinja sve pobere. Tako ponekad znam riješiti i viškove drugih stvari. Ako preko noći nitko ne uzme, premjestim kramu u kontejner, ali to mi se dogodilo jednom ili dvaput u 12 godina.
Stara odjeća nije problem - Kap dobrote, Caritas i slične organizacije uvijek primaju (kao i posteljinu i razne stvari za domaćinstvo)
Igračke - godinama smo viškove nosili u vrtić, a tako ćemo i sada. Problem je u tome što mnoge igračke moji dečki ne daju maknuti ni baciti (a skupljaju prašinu) pa imam jednu veliku kutiju za odjeću koja stoji na ormaru i tamo čuče plišavci koji nisu u opticaju (dugodlaki). Inače, ranije sam imala sistem da višak plišanih igračaka potrpam u plastičnu vreću i ostavim u podrumu do godišnjeg odmora - ako nitko ne pita za njih, idu u vrtić dok djeca ne vide, jer inače ih ne bi dali i ne bi mi nikamo dospjeli. Tako smo likvidirali i mali stol + stolice, a male bicikle i romobile razdijelili susjedima koji imaju manju djecu.