Pa definitivno, pravo očigledno postoji. A sad što ga ne koristimo, to je druga stvar. Kad dođe trenutak da nam konzumerizam ne bude filozofija(iako se mnogi ovdje kunu da nije, ali iz priloženog je ipak drugačije), i kad više majki kaže: Ok, radit ću 4 sata. Manja su primanja ali ne može se sve platiti novcem. I kad žena koja rodi 3. ili 4. dijete to bude pričala kao neko divno iskustvo, biće i više žena koje će roditi to 3. ili 4., 5. i šta znam koje dijete, i biće više korisnica tog prava, pa poslodavcu neće biti neobično što neko uopšte zna da to pravo postoji, pa će mu biti najnormalnije da pronađe modul za mene, krumpirić, nena-jabuku, i svaku ženu na ovoj palneti da kvalitetno odradi ta svoja 4 sata.
I da, ne treba zaboraviti, kada smo bile na porodiljnom, neko nas je mijenjao. Kada budemo 4 sata na odsutvu, neka uposle nekoga, na 4 sata, jer nije bit da mi 8 i više sati odradimo u upola kraćem roku, već da odradimo poal posla, da se ne umaramo, i da smu tu kraj svog djeteta.
Kao što rekoh, žena od muževog brata mi čuva dijete, vozim je kada ustanemo(do pola 9) bude na poslu dok ne završim, a nekada je to 5 ali najčešće 13 sati, i onda imam vremena da šetam, kuham, mazim i uživam sa svojom djecom. Pa i muž ima beneficije. A plata mi je manja za pola TO (oko 500kn) i za nekih 450kn još. I mogu vam reći da i dalje lijepo živimo, i ne primjetim da to ne dobijam, s tim da MM radi povremeno, i najviše što mjesečno zaradi je 2000kn.