Treba li i kako pripremiti 3-godišnjakinju na operaciju/hospitalizaciju?

[sirius]

Ninči, baš mi je žao.
Nažalost dobro mi je poznata takva praksa ne sediranja prije zahvata (većina roditelja sa kojima sam razgovarala ima slično iskustvo), to još nešto uobičajeno kod nas. Iskreno , nije mi niti malo jasno zašto, i zašto to ne žele promjeniti. Posebno sam iznenađena činjenicom da joj prije odlaska na pripremu niti braunila nije bila uvedena, to mi stvarno nije jasno. Mi smo imali iskustvo slabog sediranja kod katetera srca u dobi od dvije godine, kad je E. vrištala od straha iz sale, dok ju nakon nekog vremena nisu bolje sedirali...nažalost mjesecima nakon toga je bila u strahu od svakoga u bijeloj kuti i taj strah je konačno prošao nakon zadnje operacije srca u inozemstvu gdje su se svi sim silama trudili da pokažu razumjevanje (iako je sam zahvat bio strašno bolan).
Zapravo ne znam što bih ti rekla , osim da ti predložim da napišeš vaše iskustvo upravi bolnice i postaviš pitanje zašto ne sediraju djecu (pogotovo ako imaju titulu prijatelj djece). Ljubi malenu.

[princess puffy]

Nažalost dobro mi je poznata takva praksa ne sediranja prije zahvata (većina roditelja sa kojima sam razgovarala ima slično iskustvo), to još nešto uobičajeno kod nas. Iskreno , nije mi niti malo jasno zašto, i zašto to ne žele promjeniti. Posebno sam iznenađena činjenicom da joj prije odlaska na pripremu niti braunila nije bila uvedena, to mi stvarno nije jasno

prije adeno/tonzilektomije sva djeca u Splitu dobiju sedaciju, lokalni anestetik na ruku, a potom braunilu na čije uvođenje ne reagiraju ( još dok su u sobi s ostalom djecom da bi strah bio što manji)

[sirius]

prije adeno/tonzilektomije sva djeca u Splitu dobiju sedaciju, lokalni anestetik na ruku, a potom braunilu na čije uvođenje ne reagiraju ( još dok su u sobi s ostalom djecom da bi strah bio što manji)

I to tako treba biti (uz dodatak da bi bilo dobro da su i roditelji uz njih dok čekaju). Nažlost , ja sam za operaciju tonzila u Zg čula samo ovakvo iskustvo o kojem Ninči piše.

U inozemnoj klinici gdje je moja kćer operirala srce tri puta braunila se uvodi dan ranije, roditelj sam sedira dijete u njegovoj sobi (oralno ili klizma , ovisno o dobi) i kad ono dobro zaspi odvoze ga dalje u pripremu.

[Ninči]

Nažlost , ja sam za operaciju tonzila u Zg čula samo ovakvo iskustvo o kojem Ninči piše.

Zašto onda ljudi toliko slabo pišu o tome??? Zar se to tako lako zaboravi?!?! I kako uopće te bolnice imaju te titule "prijatelji djece"? Što oni gledaju za dodjelu te titule, ako ne ovakve stvari???? Možda to da sestre nose kute na medeke i zekiće??? I da u svakoj sobi ima TV i po 2 dvd-a crtića??? Stvarno mi nije jasan ovaj svijet!

[sirius]

Zašto onda ljudi toliko slabo pišu o tome??? Zar se to tako lako zaboravi?!?! I kako uopće te bolnice imaju te titule "prijatelji djece"? Što oni gledaju za dodjelu te titule, ako ne ovakve stvari???? Možda to da sestre nose kute na medeke i zekiće??? I da u svakoj sobi ima TV i po 2 dvd-a crtića??? Stvarno mi nije jasan ovaj svijet!

Iskreno, zato što sve žele zaboraviti ili ih je strah da se ne zamjere doktorima. Niti jedno niti drugi nije dovoljno dobar razlog, i ja stvarno ne vidim načina kako će se stvari početi mjenjati ako se ljudi ne počnu službeno žaliti.

[princess puffy]

Kompleksno je to pitanje zašto se tako ne radi.
Zato što nije važan kvalitet nego kvantitet!

U Splitu to radi samo jedan anesteziolog koji ima puno, puno problema zbog takvog načina rada,... jer dok uspostavi kontakt s djecom, namaže kremicu, sedira, ubode braunilu..."potroši vrijeme " u kojem je još jedno dijete moglo biti operirano

[oka]

Mi se nismo vraćali u tu bolnicu sa drugim djetetom nakon mesarskog šivanja.
Otišli smo u Zg k Sabolu na kontrolu, i opet za 5 dana na vađenje konca.
Znate kakvo je moje dijete bilo, savršeno dobro i hrabro. Bio je ponosan zbog toga.
I to je dokaz da se može, naravno da doktori i sestre mogu bolje i drugačije.

A ovo tvoje Ninči sa pričom od 2 sata vrištanja mi je vrh svega. Piši im, radi sve što možeš...