Koliko bi se netko bavio time i išta dokazivao ovisilo bi o ljudima kojima bi tvoja djeca u takvoj situaciji bila okružena i koliko bi se oni angažirali, netko bi morao potegnuti to pitanje.
I sustav "oporučnog" ostavljanja djece ima svojih mana, danas nešto potpišeš, a sutra te takva osoba razočara ili pokvari kočnice na autu da se dočepa tvoje love preko skrbništva nad djecom (ima jedan film s tom temom, bio je stoput na TV). Naravno to su krajnosti, ali ovdje se i ježimo na krajnosti u odlučivanju.
Svakako sam za neku zakonski reguliranu varijantu koja bi dala veliku težinu izjavi roditelja o tome tko je prikladan da im se djeca povjere za slučaj njihove smrti.